Kod oštećene bubrežne funkcije dolazi do poremećaja izlučivanja vode te, u najvećem broju slučajeva, i do smanjenja količine izlučene mokraće.
U nastavku pročitajte sve na temu zdravlja bubrega i prevenciji određenih zdravstvenih problema.
O problemima i bolestima bubrega govori se vrlo malo, iako broj oboljelih kod nas i u svijetu neprekidno raste, čemu pridonose debljina, dijabetes i hipertenzija – pandemijske bolesti trećeg milenija i glavni uzroci disfunkcije bubrega. No, to ne mora biti tako jer, kad je o bubrezima riječ, postoje mjere prevencije kojima bi se broj novooboljelih mogao znatno smanjiti. Koje bolesti najčešće prijete tom vitalnom organu i kako se mogu spriječiti, pitali smo prof. dr. sc. Bojana Jelakovića, nefrologa s KBC-a Rebro u Zagrebu, predsjednika Hrvatskog društva za hipertenziju i voditelja Centra za hipertenziju.
Bubrezi su više od čistača
Bubreg je parni organ koji čini mokraćni sustav zajedno s nakapnicom, mokraćnom cijevi, mokraćnim mjehurom i mokraćovodom. Ima nekoliko važnih i vitalnih funkcija, a prva i najpoznatija je pročišćavanje organizma od štetnih tvari koje nastaju procesima metabolizma. Osim toga, bubrezi sudjeluju u regulaciji metabolizma vode i elektrolita, a manje je poznato da sintetiziraju i neke hormone. Primjerice, u bubregu se sintetizira peptid renin koji je početni element u procesu stvaranja angiotenzina II – hormona koji snažno utječe na vazokonstrikciju (sužavanje krvnih žila), što dovodi do porasta ili pada arterijskoga tlaka. U bubregu se sintetizira i eritropoetin, hormon koji potiče koštanu srž na stvaranje crvenih krvnih stanica, te je zbog toga u bolesnika s kroničnim bubrežnim oštećenjem prisutna anemija. Bubrezi su važni i u metabolizmu vitamina D te niza drugih aktivnih supstanci koje djeluju ili lokalno ili na razini cijelog organizma. Ukratko, bubrezi nisu organi koji sudjeluju isključivo u izlučivanju vode i otrovnih proizvoda metabolizma već i u regulaciji elektrolita, ključni su za održavanje arterijskog tlaka i u njima se sintetizira niz hormona nužnih za život.
Što se događa kada bubreg ne radi pravilno? Kad je bubrežna funkcija oštećena, dolazi do poremećaja izlučivanja vode te, u najvećem broju slučajeva, i do smanjenja količine izlučene mokraće. No, postoje i bubrežna oštećenja kod kojih dolazi do prekomjernog mokrenja, primjerice kada je oštećena koncentracijska funkcija bubrega. Kada bubrezi ne rade pravilno, dolazi i do zadržavanja štetnih produkata metabolizma te poremećaja odnosa elektrolita – najčešće do porasta kalija, no ovisno o oštećenju može doći i do hipokalijemije. Mijenja se i odnos kalcija i fosfora, a oštećena bubrežna funkcija može dovesti i do porasta arterijskog tlaka, bilo zbog smanjene funkcije izlučivanja vode, bilo zbog pojačane sinteze hormona koji dovode do sužavanja krvnih žila. Inače, opadanjem bubrežne funkcije javlja se i anemija, a u krajnjoj fazi simptomi uremije: umor, pospanost, mučnine, povraćanja i svrbež kože te, ako se na vrijeme ne počne s nadomjesnim liječenjem (primarno dijalizom), brzo može doći do smrtnog ishoda.
Dijabetes i hipertenzija
Danas je najčešći uzrok oštećenja bubrega u razvijenom svijetu, pa i u Hrvatskoj, šećerna bolest, i to uglavnom tipa 2. Drugi najčešći uzrok je nereguliran povišen arterijski tlak, a potom slijede specifične upalne bolesti bubrega ili glomerulonefritisi, policistična bolest bubrega te kronične infekcije. U našoj zemlji, a i u nekim susjednim zemljama dunavskog sliva, prisutan je i poseban oblik bubrežne bolesti koji podmuklo dovodi do oštećenja bubrežne funkcije. Taj oblik bubrežne bolesti, koji se naziva endemska (balkanska) nefropatija, u Hrvatskoj se javlja u seoskog stanovništva zapadno od Slavonskog Broda. Naročito je važno istaknuti kako je u tom području znatno veća i učestalost karcinoma mokraćne nakapnice i mokraćovoda, a uzrok te podmukle bolesti još nije poznat.
Rana dijagnoza – uspješnije liječenje
Iako do oštećenja bubrega može dovesti čitav niz različitih početnih poremećaja, u krajnjoj fazi bubrežna bolest uvijek je jednaka. No, danas postoje lijekovi i mogućnost prevencije pa treba težiti što ranijem postavljanju dijagnoze i početku liječenja. Primjerice, striktna kontrola glikemije odlaže bubrežno zatajenje zbog šećerne bolesti, a odgovarajuća kontrola arterijskog tlaka prevenira progresiju bubrežne bolesti. U slučajevima kada je uzrok bolesti neki imunološki poremećaj, nakon postavljene dijagnoze slijedi visokodiferencirana dugoročna terapija. Konačan uspjeh ovisi o naravi bolesti te vremenu kada je dijagnoza postavljena i kada je počelo liječenje. Uspjehu znatno pridonosi i pridržavanje liječničkih uputa, kao i ozbiljno shvaćanje preporuka o redukciji suvišne tjelesne mase i smanjenju unosa kuhinjske soli, što pacijenti često zanemaruju.
Znakovi za uzbunu
Kronična bubrežna bolest može imati vrlo podmukao tijek pa bolesnici dugo mogu biti bez ikakvih simptoma. Ako postoje, prvi simptomi mogu biti umor, povišen arterijski tlak, tupa bol u leđima i poremećaji mokrenja, a mogu se javiti i otoci potkoljenica pa i lica. U akutnom bubrežnom poremećaju simptomi i znaci su puno burniji – dolazi do izrazitih smetnji mokrenja (otežano mokrenje, smanjena količina, promjena izgleda, boje i mirisa mokraće), umaranja, osjećaja nedostatka zraka, otoka i naglog porasta arterijskog tlaka, kao i do nekih specifičnih smetnji vezanih uz određene bolesti. Budući da u većini slučajeva bubrežna bolest ima podmuklu narav, u sklopu sistematskih pregleda trebalo bi svakako odrediti serumski kreatinin, obaviti ultrazvučni pregled bubrega i ono što je najjednostavnije i najjeftinije – pregled mokraće.
Najčešće bolesti bubrega – Koje su to i kako ih prepoznati?
Glomerulonefritis – Glomerulonefritis je upala filtracijskog dijela bubrega koji se zove glomerul. Ta upala može biti specifična i primarno bubrežna bolest, a može biti i u sklopu nekih drugih imunoloških bolesti ili bolesti veziva. Uzrok se u većini slučajeva ne zna, no ako bolest ima kroničan tijek, simptomi su umor i povišen arterijski tlak, može se javiti otok potkoljenica, lica pa i cijelog tijela, a mokraća postaje mutnija i pjenušava. Ako bolest nastupa naglo, akutno, simptomi su naglo pogoršanje općeg stanja, visok arterijski tlak, smanjeno mokrenje, promjene izgleda mokraće, otoci i zaduha.
Konačna dijagnoza postavlja se biopsijom bubrega, a terapija se u nekim slučajevima sastoji samo od dijetnih preporuka, kontrole arterijskog tlaka i šećera u krvi, dok se u drugima bolesnicima propisuju lijekovi koji suprimiraju imunološki odgovor. Liječenje je dugotrajno, a ponekad i doživotno ili traje do početka dijalize ili transplantacije bubrega. Ishod liječenja ovisi o podvrsti glomerulonefritisa, ali i ranijem eventualnom oštećenju te prisutnoj hipertenziji, šećernoj bolesti ili pretilosti. Moguće je potpuno izlječenje ili djelomičan oporavak, no ponekad bolest može naglo napredovati do terminalnog bubrežnog zatajenja.
Kronične infekcije – Najčešći uzrok infekcija su bakterije, upala može zahvatiti samo mjehur ili bubreg, a u većini slučajeva širi se uzlazno. Upale su češće u osoba koje su na određen način predisponirane, odnosno imaju bubrežne kamence ili neke anomalije kanalnog sustava bubrega. Akutna upala manifestira se promjenama mokrenja, od pečenja i učestalog mokrenja do visoke temperature, dok je kronična upala tiha bolest koja može gotovo neprimjetno dovesti do kroničnog oštećenja.
Bubrežni kamenci – Postoji nekoliko vrsta kamenaca od kojih su najčešći takozvani kalcijski, pa zatim uratni, struvitni, cistinski i ostali. Koja će se vrsta kamenca stvoriti, ovisi o poremećaju u određene osobe, ali i o navikama ili čestim infekcijama. Kada se kamenac pomakne i krene od bubrega prema mjehuru, osoba može iskusiti najjače bolove uopće opisane u medicini. Kako bi se spriječilo ponovno stvaranje kamenaca, važno je izmokren kamenac analizirati te napraviti metaboličku obradu. Na temelju toga bolesnicima se mogu preporučiti određene mjere prevencije, poput izbjegavanja određene hrane, liječenja infekcija i sl. Zajednička je preporuka povećati unos tekućine te smanjiti unos kuhinjske soli. Danas kamence ne treba uvijek operirati: manji mogu biti izmokreni, a oni koji su povoljno smješteni mogu se razbiti specijalnim uređajima te ih bolesnik izmokri kao pijesak.
Ciste – Pojedinačna cista bubrega najčešće je slučajan, dobroćudan nalaz i ovisno o njezinu izgledu (veličini, izgledu stijenke i sadržaju kojim je ispunjena) liječnik će naručiti bolesnika na kontrolni pregled i pratiti rast ciste. Cista obično raste sporo i u najvećem broju slučajeva nije potrebna intervencija, osim ako ne stvara smetnje ili naraste više od 7-8 cm u promjeru, a pristup je isti i kad osoba ima nekoliko jednostavnih cista. Pojedinačne ciste ne treba zamijeniti s policističnom bubrežnom bolešću koja je nasljedna i progresivna bolest te zahtijeva praćenje i strogu kontrolu arterijskog tlaka. Preporuka je i da najbliži krvni srodnici osobe s dijagnozom policistične bolesti bubrega (djeca, braća, roditelji) naprave ultrazvučni pregled kako bi se što ranije postavila eventualna dijagnoza te počelo s mjerama koje mogu usporiti progresiju bolesti.
Rak bubrega – Rak bubrega ne ubraja se u česte karcinome, a ako se rano dijagnosticira, moguće je potpuno izlječenje samo operativnim zahvatom. Ako su registrirane udaljene metastaze i pozitivni limfni čvorovi, potrebna je i kemoterapija. Kod takve metastatske bolesti postoji mogućnost liječenja Sutentom, lijekom uz koji je ovim bolesnicima znatno povećana šansa duljeg preživljavanja.
Što manje soli, šećera, masti… i kalija – U početnim stadijima bubrežne bolesti nužno je smanjiti unos kuhinjske soli, piti dosta tekućine, kontrolirati šećer i masnoće u krvi, a neki bolesnici trebaju paziti i na hranu koja povisuje razinu mokraćne kiseline. Uz to, u kasnijim fazama treba paziti i na razinu kalija u organizmu te izbjegavati voće i određeno povrće, što zbunjuje pacijente jer se kosi s uvriježenim mišljenjem kako je voće i povrće temelj zdrave prehrane. No, u uznapredovanoj fazi bolesti opasnost od visokih vrijednosti kalija u organizmu (može doći do smrtonosnih poremećaja rada srca ili pareze crijeva) puno je veća nego korist od unosa vitamina i vlaknastih tvari, a vitamine bolesnici mogu dobiti i na druge načine.
Prevencija bolesti bubrega
Danas je moguće prevenirati napredovanje bubrežnog oštećenja. Kao prvo, treba redovito kontrolirati arterijski tlak, šećer u krvi ako je bolesnik dijabetičar, reducirati suvišnu tjelesnu težinu te prevenirati i na odgovarajući način liječiti infekcije mokraćnog sustava. Nužno je provoditi mjere zdravog života, dakle smanjiti unos kuhinjske soli, prestati pušiti, ne piti prekomjerne količine alkohola i provoditi umjerenu svakodnevnu tjelesnu aktivnost. Učestalost obavljanja pretraga trebaju dogovoriti bolesnik i njegov obiteljski liječnik.
Tko je ugrožen
Danas je broj oboljelih od šećerne bolesti, arterijske hipertezije, koronarne bolesti i inzulta u porastu – a sva ta stanja pogoduju razvoju bubrežnih bolesti. U većini slučajeva razlog povećane učestalosti bubrežnih bolesti su upravo te najčešće kronične bolesti, ali i pretilost. No, povećan rizik postoji i ako netko od članova obitelji ima bubrežnu bolest, primjerice policističnu bolest bubrega.
Kod mladih ljudi do kroničnog bubrežnog zatajenja može doći nakon preboljele, a ponekad i neprepoznate i neliječene specifične upalne bolesti bubrega. Moguć uzrok su i neke prirođene anomalije koje, na žalost, mogu godinama biti neprepoznate. Do bubrežnog zatajenja mogu dovesti i određeni oblici arterijske hipertenzije jer mladi ljudi često ne žele priznati bolest, umanjuju tegobe, a uglavnom ih i bolje toleriraju.
Analiza mokraće
Analiza mokraće pokazuje funkcioniraju li bubrezi ispravno. Naime, postoje tvari koje, uoči li se njihova prisutnost u mokraći, ukazuju na postojanje nekih bolesti: crvena krvna zrnca (krv), bilirubin ili proteini, kao što je albumin. Glukoza ne smije prijeći određene vrijednosti jer, u suprotnom, ukazuje na dijabetes, a ta bolest oštećuje bubrege. Isto vrijedi i za prisutnost klorura koji ukazuju na prekomjeran unos soli.
Izvor: jutarnji.hr
