Tema cijena ulaznica za Svjetsko prvenstvo u rukometu ponovno je aktualizirana, posebno u kontekstu usporedbe između domaćina Norveške, Danske i Hrvatske.
Iako IHF diktira pravila vezana uz postavljanje cijena, mnogi domaći ljubitelji rukometa izražavaju nezadovoljstvo, smatrajući kako su cijene u Hrvatskoj neproporcionalno visoke u odnosu na standard.
Usporedba cijena ulaznica
Prema podacima s norveškog prodajnog sustava Eventim, dnevna ulaznica za utakmicu Norveške, jednog od domaćina, kreće od 465 norveških kruna (oko 40 eura). Istovremeno, na hrvatskom prodajnom portalu Ulaznice.hr, minimalna cijena ulaznice iznosi 60 eura, dok je najskuplja kod nas nevjerojatnih 300 eura.
Pokušali smo doći do informacija o cijenama ulaznica u Danskoj putem njihovog Ticketmastera, no stranica pokazuje da su ulaznice za sutrašnji dan rasprodane. Prema informacijama korisnika na Redditu, najjeftinije ulaznice u Danskoj iznose 485 DKK (oko 65 eura), što uključuje i dodatnu naknadu od 35 DKK. Najskuplje ulaznice u Danskoj dosežu 1530 DKK (oko 205 eura). Također, navodi se kako postoji opcija ulaznica za djecu do 12 godina, za koje je moguće da bude omogućen besplatan ulaz na dan utakmice, ako ostane slobodnih mjesta. Informacije o obiteljskim kartama za Dansku nisu dostupne.
Dodatno, norveški organizatori nude obiteljske pakete ulaznica, gdje cijene kreću od 307 NOK (približno 26 eura) za grupe od 3 do 6 osoba. Takve opcije u Hrvatskoj nisu dostupne, gdje je najskuplja ulaznica 300 eura, što dodatno naglašava razliku u pristupu prema gledateljima.
Organizator IHF: Propisi ili prilagodba?
IHF kao organizator postavlja pravila o cijenama ulaznica, nastojeći spriječiti značajnije razlike među zemljama domaćinima. No, postavlja se pitanje je li taj pristup zaista fer prema zemljama s nižem standardom, poput Hrvatske. Norveška i Danska imaju višestruko veću kupovnu moć u usporedbi s Hrvatskom, pa su i njihovi standardi cijena primjereniji lokalnoj ekonomskoj situaciji.
„Super su se oni poravnali nama i maksimalno spustili cijene“, ironično komentira jedan ljubitelj rukometa na društvenim mrežama. No brojke pokazuju suprotno: hrvatske cijene su i dalje značajno više od onih u Norveškoj, bez obzira na deklarirane napore za “prilagodbu”.
Perspektiva domaćeg gledatelja
Za prosječnog hrvatskog navijača, koji mora izdvojiti 60 eura za osnovnu ulaznicu, to predstavlja osjetan financijski udarac. Dodamo li tome troškove puta, smještaja i prehrane, jasno je zašto mnogi smatraju da su ulaznice nedostupne velikom dijelu domaće publike.
S druge strane, visoke cijene ulaznica mogu imati negativan utjecaj i na atmosferu u dvoranama. Ako se sjedala ne popune, gubi se onaj autentični doživljaj koji dolazi od pune dvorane i vatrenih navijača.
Utakmice protiv slabijih protivnika i dodatni troškovi
Nije iznenađujuće da mnogi navijači nisu spremni izdvojiti velike svote za utakmice poput one protiv Zelenortskih otoka, gdje je pobjeda od 20 razlike gotovo sigurna. Ukupan trošak za prosječnu obitelj lako prelazi 200 eura, čak i uz štednju na dodatnim troškovima poput piva ili kokica.
Prema dostupnim informacijama, pola litre Coca Cole u plastičnoj čaši košta pet eura. Voda, gazirana ili negazirana, stoji četiri eura, dok je pola litre točenog piva šest eura. Hrana također nije jeftina – hot dog i porcija kokica koštaju pet eura svaka. Osim toga, naplaćuje se i čaša, i to dva eura.
Kad se zbroje troškovi ulaznica i koncesijskih cijena, jasno je zašto navijači razmatraju preskakanje manje atraktivnih utakmica. U takvom kontekstu, IHF i domaćini trebali bi razmotriti uvođenje povoljnijih opcija za obitelji kako bi povećali pristupačnost i popunili tribine.
Zaključak – opravdano poluprazne dvorane
Iako IHF nastoji unificirati cijene ulaznica među zemljama domaćinima, stvarnost pokazuje da takav pristup nije uvijek pravedan. Norveška i Danska mogu si priuštiti niže cijene ulaznica uz dodatne pogodnosti poput obiteljskih paketa, dok Hrvatska ostaje bez takvih opcija, a uz to nudi ulaznice po znatno višim cijenama.
Pitanje koje ostaje otvoreno jest: treba li IHF razmotriti prilagodbu cijena lokalnim ekonomskim uvjetima kako bi prvenstva bila dostupnija svima, ili ćemo nastaviti gledati prazne tribine u zemljama s nižem standardom?
