Nedostatak ili povišena razina ovog važnog minerala, kojeg najviše ima u grahu, spanaku, krumpiru i suhim kajsijama, može da uzrokuje ozbiljne zdravstvene tegobe.
Važnost kalija za ljudski organizam nije česta tema, ali to ne znači da je manjak kalija u organizmu nebitna stavka. Baš suprotno, kao što je slučaj i sa drugim mineralima, to vrijedi i za kalij.
Organizmu trebaju optimalne doze ovog minerala, da bi funkcionirao na pravilan način.
Kalij je iznimno bitan za snagu u mišićima, rad živaca i zdrav kardiovaskularni sustav.
Ako želite unijeti kalij kroz prehranu, na zdrav način, savjetujemo vam da jedete namirnice poput avokada, banana, blitve, rajčica i špinata.
U nastavku pročitajte još malo na ovu temu, odnosno koja je uloga kalija u našem organizmu i što se događa kada dođe do deficita ovog minerala?
Kalij je element koji utječe na aktivnost srčanog mišića, regulaciju osmotskog tlaka u stanici, sprovođenje živčanih impulsa i kontrakciju skeletnih i glatkih mišićnih stanica. Ne postoji “glad” za njim, tako da o njegovom optimalnom unosu sami morate da vodite računa. Kad god se spomene “optimalan unos”, između redova se može pročitati jednostavno pravilo po kome u svemu treba imati mjeru.
U suprotnom, kada je riječ o kaliju, mogu da nastanu dva poremećaja sa ozbiljnim posljedicama.
Hipokalijemija se javlja kada organizmu nedostaje kalija, dok hiperkalijemija nastaje ukoliko je brzina kojom ovaj mineral izlazi iz stanica veća od one kojom napušta organizam.
Kalij se u organizam unosi hranom biljnog i životinjskog porijekla, a najbogatiji izvor svakako je grah: 100 g ovog povrća zadovoljava 16% dnevnih potreba za kalijem, koje iznose gram do dva.
Spanak ima dvostruko viši sadržaj kalija od srodnih biljaka poput kelja, a odmah iza njega su pečeni krumpir, sušene kajsije, pojedine sorte bundeve (pečene), jogurt i riba, naročito sardela, tuna i skuša.
Ovim mineralom obiluju i avokado, pečurke i banane koje važe za najbolji izvor kalija, ali to zapravo nisu, no zato su praktičnije i brže se vare od graha ili pečenog krumpira.
Kalija ima dosta i u pistacijama, kestenju, bademima, indijskom orahu, sjemenu suncokreta, lubenici, prokelju, školjkama i sušenim smokvama. Od kada je kalij prvi put razdvojen od natrija, prošlo je više od dva stoljeća. U međuvremenu je sprovedeno bezbroj istraživanja i napisan isti toliki broj naučnih radova fokusiranih na kalij. Danas znamo da je on od vitalne važnosti, a trudnice naročito treba da vode računa o optimalnom unosu.