Rak dojke je najčešće maligno oboljenje žena, a i jedno je od najčešćih malignih oboljenja uopće. Računa se da u toku životnog vijeka od 80 godina jedna od osam žena obolijeva od raka dojke.
Danas se ova bolest može uspješno liječiti, posebno ako se otkrije u ranom stadiju. Čak i u odmakloj fazi bolesti rak dojke ne mora da se završi smrtnim ishodom.
Za rak dojke kažemo da je heterogena bolest, što znači da se javlja u mnogo kliničkih oblika, sa veoma različitim kliničkim tijekom i teško predvidivim ishodom.
Koje su najčešće vrste raka dojke? Na osnovu svoje mikroskopske građe mogu se klasificirati u dvije grupe. Prva, koju nazivamo „karcinom dojke in situ“ podrazumijeva da se abnormalni rast stanica zadržava unutar mliječnih kanalića. Ovakvi tumori nemaju sposobnost da zahvate okolno normalno tkivo dojke niti metastazira u druge organe, ali vremenom mogu preći u invazivni karcinom i steći tu opasnu osobinu.
Drugu grupu čini invazivni karcinom kod koga postoji širenje malignih stanica iz mliječnih kanalića u okolno tkivo dojke. Osima toga, maligne stanice invazivnog karcinoma putem krvi i limfe mogu dospjeti u druge organe, nastaviti u njima da se umnožavaju, tako da nastaje metastaza, novo tumorske tkivo koje će stvarati nove probleme. Najčešća mjesta metastaziranja su limfni čvorovi pazuha i sredogruđa, pluća, jetra, kosti i mozak.
Sa aspekta liječenja raka dojke, onkolozi razlikuju tri klinička oblika
Rani karcinom, odnosno slučaj kada je tumorsko tkivo ograničeno na dojku i pazušne limfne žlijezde i bez teškoća se može odstraniti operacijom.
Lokalno uznapredovali karcinom je stanje kada nema metastaza u drugim organima ali je operacija teško izvodiva ili nemoguća zbog veličine tumora a ponekad i zahvatanja velikog područja zida grudnog koša.
Metastatski rak dojke sa postojanjem tumorskog tkiva (metastaza) u drugim dijelovima organizma.
U slučaju raka, ishod liječenja se nikada ne može apsolutno točno predvidjeti. Srećom, kod ranog raka dojke vrlo često se postiže potpuno izlječenje, bez obnavljanja bolesti tijekom cijelog životnog vijeka. Nažalost, moguće je i da nakon više mjeseci ili godina dođe do takozvanog relapsa bolesti, odnosno ponovne pojave tumorskog tkiva u dojci, ili pojave metastaza u drugim dijelovima organizma.
Ukoliko se rak dojke dijagnosticira u ranom stadiju, 70 do 80% pacijenata ima šanse za trajno izlječenje.
Koje su metode liječenja raka dojke? Postoje dvije osnovna metode liječenja. Metode takozvanog lokalnog djelovanja na bolest su kirurško liječenje odstranjivanje tumorskog tkiva iz organizma, te radioterapija koja uništava tumorsko tkivo jonizirajućim zračenjem. Metode takozvanog sistemskog liječenja podrazumijevaju primjenu određenih lijekova od kojih se očekuje da će putem krvotoka i tjelesnih tečnosti dospjeti u sve dijelove organizma i uništavati maligno tkivo svuda gdje je ono prisutno.
Tu spadaju kemoterapija, djelovanje na hormonske mehanizme koji mogu biti od utjecaja na podsticanje rasta tumorskog tkiva, te neke nove metode ciljanog liječenja. Liječenje raka dojke znatno je uznapredovalo u posljednjoj trećini XX stoljeća, ne samo zahvaljujući otkrivanju novih citostatika, nego i prepoznavanju mehanizama koji utječu na rast tumora, kao što su steroidni receptori, faktori rasta, prenošenje signala kroz stanicu, i razvoju posebnih lijekova koji blokiraju ove mehanizme.
Koje su vrste kirurškog tretmana? Kirurgija je veoma značajna u terapiji ranog raka dojke, te ukoliko je tumor malih dimenzija i dovoljno rano otkriven, već samo odstranjenje malignog tkiva operacijom može dovesti do trajnog izlječenja. Do prije par godina unatrag uglavnom je vršena mastektomija, odnosno odstranjivanje dojke u cjelini, dok se danas kada god je to za pacijenticu sigurno rade ‘poštedne’ operacije, odnosno uklanjanje tumora i malog dijela okolnog zdravog tkiva. Prilikom kirurške intervencije uklanjaju se i pazušni limfni čvorovi. Danas se sve više insistira da se prilikom operacije najprije odstrani takozvani “stražarski limfni čvor”. To je čvor kroz koji najprije prolazi limfa koja dolazi iz dojke, te ukoliko se u njemu ne nađu tumorske stanice, nije potrebno odstranjivati ostale čvorove, čime se izbjegava razvoj mogućih komplikacija kao što je otok ruke. Nakon poštednih operacija potrebno je i ozračivanje operirane dojke, dok se nakon mastektomije potreba za ozračivanjem procjenjuje na osnovu određenih faktora rizika.
Ukoliko je rak lokalno uznapredovao, neophodna je biopsija da bi se iz uzorka tkiva odredilo da li se zaista radi o raku, te kakve su njegove specifične karakteristike. Na osnovu toga stručni konzilij odabira kombinacije citostatika ali i ostalih medikamenata od kojih se može očekivati najbolji efekt liječenja. Vrlo često se uz ovakvo liječenje tumor smanji na dimenzije kada ga je moguće operativno odstraniti.
I u slučajevima kada postoji metastatska bolest danas je moguće efikasno liječenje, zahvaljujući čemu se kod znatnog broja pacijenata postiže kontrola bolesti. Najsuvremeniji citostatici primjenjuju se kao pojedinačni lijekovi ili u kombinacijama. Neprijatni efekte do kojih citostatici mogu dovesti, kao što su mučnina i povraćanje, suzbijaju se odgovarajućim lijekovima. U liječenju tumora čije stanice imaju na svojoj površini previše takozvanih HER2 receptora uspješno djeluju specifična antitijela koja blokiraju stimulanse za umnožavanje stanica. Posebno treba istaknuti da je kod raka dojke uspješno liječenje često moguće i utjecajem na određene hormonske mehanizme, pošto primjena lijekova koji djeluju antihormonski uglavnom ne uzrokuje neprijatnosti kakve su vezane uz primjenu citostatika. Mada metastatsku bolest dojke još uvijek nije moguće sasvim izliječiti, veliki broj pacijentica godinama živi sa ovom bolešću. Uz eventualno zračenje promjena na kostima, te korigiranje komplikacija kao što su hiperkalcemija, malokrvnost itd, zahvaljujući suvremenim lijekovima rak dojke postao je kronična bolest, kao što su povišen krvni tlak, astma ili šećerna bolest, sa kojima oboljeli uz odgovarajuće lijekove mogu kvalitetno živjeti dugi niz godina.
