Simptomi bronhitisa teži su od obične prehlade. Visoka temperatura, osjećaj nedostatka zraka, vlažni kašalj i iskašljaj, teško gutanje i disanje, “sviranje” u prsima, malaksalost i krvna slika koja pokazuje upalu.
Neka vas liječnik pregleda i uspostavi dijagnozu.
Medicinskom terminologijom opisan, bronhitis je upalna bolest sluznice donjih dišnih putova, od dušnika i glavnih bronha do cijelog stabla sitnih i uskih dišnih cjevčica koje dovode zrak u plućne mjehuriće ili alveole. Najčešći je virusni, no ponekad se “nakaleme” i bakterije. Premda je relativno čest i u odraslih, djeca ga teže podnose i kod njih se lakše razvijaju komplikacije. Stoga razvoj bolesti treba oprezno pratiti.
I uz terapiju, važno je preležati bolest.
Kako prepoznati bronhitis i razlikovati od obične prehlade?
Bronhitis obično ima opću težu simptomatologiju. Često je praćen povišenom tjelesnom temperaturom, osjećajem nedostatka zraka i poremećajem krvne slike. Često postoji iskašljaj, koji ne mora biti obojen, ovisno o tome je li uzrok virusni ili bakterijski. Manja djeca nerijetko imaju vlažni kašalj, teško gutaju i dišu, “svira” im u prsima, malaksala su… – pojašnjava doc. dr. sc. Davor Plavec, pomoćnik ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak, najrelevantnije u Hrvatskoj za bolesti dišnog sustava djece.
Nastavite čitati na ovu temu i saznajte kako postupiti u slučaju bronhitisa
Kod virusnog bronhitisa, kaže, upalni parametri miruju, dok su kod bakterijskog često povišeni sedimentacija, broj leukocita i neutrofilnih granulocita. Također, pedijatri sve češće kod sumnje na upalu traže provjeru visine CRP-markera, proteina čija je visoka koncentracija u krvi znak bakterijske upale.
Već iznad deset posto udjela CRP-a veća je mogućnost bakterijske upale, a kad je 100 ili 150 posto, gotovo sigurno posrijedi je bakterijska upala. Kod deset do 20 posto udjela može biti riječ o atipičnoj bakteriji koja se razmnožava u stanici, slično virusu – kaže liječnik, napominjući da o uzročniku bolesti ovisi hoće li biti terapije antibiotikom.
Ako bronhitis nije bakterijski, liječenje je uglavnom simptomatsko, usmjereno na ublažavanje kašlja, uz mnogo tekućine, inhalaciju i ovlaživanje zraka. Zabranjeno je boraviti u zadimljenim prostorima, a preporučuje se i štednja glasa. Do komplikacija dolazi ako se bolest ne liječi adekvatno, ako se ne preleži, bez obzira na terapiju. Djeci je kretanje prirodno stanje, no roditelji moraju uvesti red i zabraniti bilo kakvu veću aktivnost i nipošto ih ne treba voditi u vrtić ili na sportsku aktivnost.
Ako je propisan antibiotik sedam ili deset dana, treba ga popiti do kraja, a ne prekinuti terapiju kad se osjeti poboljšanje. Važne su i redovite kontrole, da se prati tijek bolesti i eventualno promijeni terapija, ako ne pomaže – ističe dr. Plavec.
U suprotnom, moguće su komplikacije; pogoršanje bolesti uz teži nedostatak zraka kad je nužno bolničko liječenje, antibiotska terapija i kisik, upala pluća i bakterijska sepsa, a ako dijete nije mirovalo, i neke druge komplikacije. Rizik je veći u manje djece; osim bronhiolitisa, upale koja zahvaća manje bronhe, zbog malenih i uskih dišnih putova i povećanog sekreta može doći do edema dišnih putova koji se onda suze i zatvaraju. Također, može se razviti i upala pluća.
Zdrav imunosustav sam se bori – Ako roditelji primijete da je dijete lošije, a dobiva terapiju ili se stanje ne poboljšava nakon tri do četiri dana, trebaju ponovno posjetiti liječnika. Hitno treba potražiti pomoć ako postoje znakovi toksikoze, sepse. Dijete je tada malaksalo i klonulo, čak i kad nema povišenu temperaturu, ne želi se igrati, ne pije, ne jede – objašnjava liječnik.
Do četvrte godine, kaže, normalno je da dijete preboli jednu do osam respiratornih infekcija godišnje. Ako ih je više od osam, a dijete ne ide u kolektiv, odnosno dječji vrtić, to može biti razlog za zabrinutost i potrebna je dodatna obrada. Moguće je, ističe doktor, da je posrijedi imunodeficijencija, cilijarna disfunkcija (neodgovarajuće pokretanje trepetljika u dišnom sustavu koje ga “čiste”), cistična fibroza, bronhiektazija… No, umjesto svih tih bolesti teško izgovorljiva imena, pojačana osjetljivost može biti i pokazatelj da je dijete pojačano izloženo dimu cigareta. Nakon četvrte godine infekcije su rjeđe, broj pada na tri do četiri godišnje, a u kasnijoj školskoj dobi na dvije do tri na godinu.
Sezona infekcija dišnih putova upravo traje, a tu je i gripa. Vrlo se lako prenosi, i to kapljično.
Zabluda je da se infekcije najviše šire kašljem, mnogo više kapljica prenesi se govorom i preko ruku. Zato je pranje ruku u kolektivima izuzetno važno. I u vrtićima i školama, ali i na radnom mjestu – ističe dr. Plavec.
Bolest je, kaže, nemoguće spriječiti. Nepotrebno je da osobe koje imaju zdrav imunološki sustav išta rade na tome – nema dokaza da ikakva sredstva koja se reklamiraju potiču imunosustav. Kod osoba koje imaju imunodeficijenciju situacija je drukčija – one mogu nadoknaditi imunoglobuline, cijepiti se protiv pneumokoka, što je preporučljivo i kod male djece. Kronični bolesnici također bi se trebali cijepiti protiv gripe, kao i djeca koja su sklona alergijama jer teže čiste viruse iz organizma, pa im bolest duže traje, a pogoršavaju im se alergijske bolesti i astma.
Izvor: Večernji.hr
