Divlji mažuran, mravinac, origanj, origan, vranilovka i vranilova trava, druga su imena za origano, koja ime dobiva po grčkoj riječi “oros” što u prijevodu znači planina, i “ganos” što znači sreća.
Podrijetlom je iz južnih krajeva Europe, a danas je najpoznatiji začin Italije, Amerike i Meksika. Origano je kao začin poznat i kod nas. Gotovo je nezamislivo napraviti pizzu bez da ju pospete suhim mljevenim listićima origana.
Divlji mažuran: Opis biljke
Origano naraste do 60 cm visine. Stabljika je uspravna pri dnu malo polegnuta s listovima koji su jajasti i šiljati. Cvjetovi su grimiznocrveni ili svijetlo-ružičasti, složeni u četveroredne klasove koji zajedno tvore metličaste cvatove. Origano koji ima bijele cvjetove nije ljekovit.
Vrijeme cvatnje origana je od lipnja do srpnja. Miris biljke je ugodno aromatičan, a okus pikantan. Raste na obroncima brda, livadama, uz grmove, šikare, na šumskim čistinama i sličnim mjestima.
Za branje i preradu u ljekovite svrhe koristi se list, vršci s cvjetovima i listovima, dok stabljika nije ljekovita pa se ne koristi. Origano se suši na toplom i prozračnom mjestu u hladu, a osušenu biljku tada valja pospremiti u dobru hermetičku ambalažu.
Na zapadu se origano koristi kao prirodni: antiasmatik, antibakterik, adstrigent, antihelmetik, antispazmodik, antiinflamatorik, antidijaroik, diuretik, dijaforetik, ekspektorant, emenagog, karminativ, metabolik, stimulans, tonik, za liječenje bronhitisa, bolesti kože, bolesti živaca, crijevnog katara, crijevnih komplikacija, ekcema, grla, grčeva, grčeva mišića, hripavca, krvarenja, kašlja, komplikacije želuca, lošeg teka – te kod neredovitih mjesečnica, nametnika i parazita u crijevima, osipa kože koji svrbi, poremećaja metabolizma, reume, raznih porezotina, svrbeža, upale jednjaka, upale usta, zubobolje i želučanog katara. Rabi se za kupke, za ispiranje grla, za smanjivanje seksualnih želja, za obloge, za stavljanje kompresa, izazivanje znojenja, itd. U kuhinji se koristi kao začin za razna jela, u kozmetici za njegu kože lica, u kućanstvu protiv moljaca, te za aromaterapiju.
U narodnim ljekovitim receptima origano je poznat pod imenom “mravinac ili vranilova trava” kao i divlji mažuran.
Još detalja o ljekovitom djelovanju origana
Začini su najpoznatije preventivno sredstvo pomoću kojeg možemo direktno jačati naš imunosustav kao i rad cjelokupnog metabolizma, a da je to tako pogledajmo u nekoliko primjera što unosimo u organizam ako začinimo jelo origanom:
Sastojci origana alpha – humulene imaju antitumorsko djelovanje, delta – kadinene imaju protudjelovanje za nastanak akni te stimuliraju proizvodnju testosterona, ursolična kiselina djeluje kao anti HIV tvar, djeluje i protiv artritisa, tumora, dijabetesa, trovanja jetre, protiv upalnih stanja, prevelikog izlučivanja histamina, kao antišok, protiv mutacije stanica, protiv virusa, u prevenciji karcinoma, itd.
Svježi sok biljke liječi tegobe uha i to gluhoće kao i bolova uha od prevelike buke. Origano u obliku praška ili svježeg lista može pridonijeti poboljšanju problema vezanih uz bolest, a svakako da redovitom primjenom čajnih napitaka i kupki možemo znatnije utjecati na sam tok oboljenja.
Od origana se izrađuje mast za reumatičare koja je dosta tražena, kao i kod raznih glavobolja i migrena. Eterično ulje origana dobiva se vodenom destilacijom, ulje je svijetložute boje, rabi se samo za vanjsku uporabu i to za masažu (reumatski bolovi, mišićni bolovi, glavobolje, upalni procesi, za relaksaciju), kao biljne kupke kod kožnih bolesti, za relaksaciju i kod neuroza, kao komprese (kod raznih mišićnih i reumatskih bolova, upalnih procesa, prehlade, kašlja), za inhalacije kod prehlada, začepljenja nosa i bronhitisa.
Origano ne bi smjele uzimati žene u drugom stanju u bilo kojem obliku, čak ni u uljima za masažu. Jetra u malim količinama kao začin izvrsno podnosi origano ali u učestalosti uporabe i u velikoj količini, to nije slučaj.
