Tinitus je kronično zujanje u ušima, iako ono ponekad više sliči riki ili grmljavini. Liječnici zapravo ne znaju što ga izaziva i često ga bezuspješno pokušavaju ublažiti. Srećom, prirodnim metodama to nam uspijeva.
Ginko (Ginkgo biloba). Stotine europskih istraživanja potvrdile su upotrebu standardiziranog ekstrakta ginka kod velikog broja oboljenja povezanih sa starenjem, uključujući zujanje u ušima, vertigo, gubitak pamćenja i lošu cirkulaciju. Ginko ne djeluje kod svakog slučaja tonzilitisa, ali je svakako prva ljekovita biljka koju savjetujemo. Aktivni sastojci iz lista ginka, ginkolidi, javljaju se u previše malim koncentracijama da bi ih se koristilo u obliku čajeva ili tinkture. Ginko treba koristiti u obliku 50:1 standardiziranog ekstrakta, što znači da je za proizvodnju 1 grama ekstrakta potrebno 50 grama listova ginka. Ovaj ekstrakt morat ćete kupiti u ljekarni ili prodavaonici zdrave hrane, ali obavezno obratite pažnju na oznaku 50:1 na pakiranju. Većina stručnjaka za liječenje zujanja u ušima predlaže uzimanje 40 miligrama ekstrakta ginka tri puta dnevno.
Sezam (Sesamum indicum). Kineski travari sjeme sezama preporučuju za liječenje zujanja u ušima, zamućenosti vida i vrtoglavice. Ukoliko želite iskušati djelovanje sjemena sezama, vjerojatno neće škoditi ako ga dodate kao začin u hranu. Ili kušajte tahini, od sjemena sezama pripravljen namaz sličan maslacu od kikirikija, odnosno halvu, slatkiš od sezama.
Cimifuga (Cimicifuga racemosa). U svojem zanimljivom priručniku o ljekovitom bilju za liječenje ženskih bolesti Korijeni liječenja, Deb Soule, priznata travarka iz Mainea i osnivačica botaničke udruge Avena, spominje priču o svojem susjedu, profesionalnom sviraču flaute, koji je godinama imao problema sa zujanjem u ušima. Taj je susjed nekoliko tjedana uzimao tinkturu od cimifuge i zujanja je gotovo posve nestalo. Nakon toga je postao sljedbenik ljekovitog bilja. Deb dodaje i kako je cimifugu dobro kombinirati s ginkom.
Kanadski zlatni korijen (Hydrastis canadensis). Britanski travar David Hoffmann, autor Priručnika o ljekovitom bilju smatra kako zlatni korijen može pomoći u liječenju nekih slučajeva tinitusa. Čini se da to svakako treba iskušati.
Mali zimzelen (Vinca minor). Ovaj vazdazeleni niski grm je još jedan prirodni lijek za liječenje zujanja u ušima. Doktor Weiss izvješćuje da mali zimzelen sadrži vinkamin, kemijski sastojak koji navodno pokazuje dobre učinke u liječenju tinitusa i Meniereova sindroma. On predlaže uzimanje po 20 miligrama suhe ljekovite biljke tri puta dnevno. Ipak, kako u vezi s ovom biljkom postoje neka sporna sigurnosna pitanja, trebali biste slijediti upute liječnika, ako se ipak odlučite iskušati je.
Špinat (Spinacia oleracea) i druga hrana koja sadrži cink. Uočivši kako je nedostatak cinka u organizmu najvjerojatnije povezan s tinitusom i nekim (neuro-senzualnim) oblicima gubitka sluha, dr. Melvyn Werbach, profesor psihijatrije na medicinskom fakultetu Sveučilišta California u Los Angelesu i autor knjige Nutrcijski utjecaji na bolesti, predlaže uzimanje 60 do 120 miligrama cinka dnevno. Radi se o velikim količinama, preporučena dnevna količina cinka iznosi 15 miligrama, pa ovu terapiju nemojte koristiti bez prethodnog savjetovanja sa svojim liječnikom. Bogati prirodni izvori cinka su špinat, peršin, kelj, prokulice, krastavci, mahune, endivija, crnooki grašak, suhe šljive i šparoge.
Ljekovite biljke koje treba izbjegavati. Ako vas muči zujanje u ušima, nemojte uzimati aspirin ili ljekovite biljke aspirinu sličnog djelovanja, poput vrbove kore, končare i zelenčića (različite biljke iz porodice Pyrola). Velike doze aspirina mogu izazvati zujanje u ušima.
