Upotreba lijekova za snižavanje tjelesne temperature najčešće nije opravdana. Pročitajte na temu povišene tjelesne temperature.
Trebamo biti svjesni da povišena tjelesna temperatura nije bolest, nego je riječ o simptomu neke bolesti.
To je prirodna reakcija našeg organizma na određenu bolest, odnosno znak da se tijelo bori protiv poremećaja koji se dogodio u našem tijelu i da imuni sistem funkcionira kako bi trebao.
Zbog gore spomenutog, potrebno je znati da upotreba antipiretika, odnosno lijekova za snižavanje tjelesne temperature, često nije opravdana. Pravilno liječenje podrazumijeva pronalaženje uzroka, odnosno oboljenja koje je izazvalo skok temperature i propisivanje adekvatne terapije. Ipak, suviše visoke i dugotrajne temperature mogu da budu opasne i zbog toga zahtijevaju odgovarajući tretman.
Povišene vrijednosti tjelesne temperature mogu biti kratkotrajne, kada traju kraće od dva tjedna i uglavnom nastaju uslijed infekcija.
Srednje duga povišena temperatura obično traje od dva tjedna pa sve do tri tjedna i njeni uzročnici mogu biti mnogobrojna oboljenja, ali se ipak najčešće javlja uslijed upalnih procesa u organizmu.
Dugotrajna povišena tjelesna temperatura jeste ona koja se ne povlači ni nakon tri tjedna, a utvrđivanje njenog uzroka zahtijeva primjenu složenijih dijagnostičkih postupaka.
Normalna tjelesna temperatura je od 35,8 do 37,5 C i varira od osobe do osobe, mijenjajući se tijekom dana uslijed djelovanja različitih faktora kao što su hrana, piće, fizička aktivnost, spavanje, menstrualni ciklus, trudnoća, uzbuđenje i mnogih drugih.
Ipak, riječ je o neznatnim varijacijama i prolaznom skoku temperature. Minimalna tjelesna temperatura je 35,8C, i ukoliko se temperatura tijela smanji ispod ove vrijednosti to znači da organizam ulazi u hipotermiju i zahtijeva hitno zbrinjavanje pacijenta.
Povišena temperatura može biti znak blagog, ali i nekog ozbiljnijeg zdravstvenog poremećaja, a to mogu da budu:
Infekcije – najčešći uzročnici povišene tjelesne temperature jesu virusne, bakterijske, gljivične i parazitarne infekcije (gripa, upala krajnika i pluća, šarlah, meningitis, tuberkuloza).
Bolesti – čiji je uzrok nepoznat, kao što su upalna oboljenja vezivnog tkiva i sitnih krvnih sudova (lupus, anemija pernicioza, sklerodermija, dermatomiozitis i poliartritis).
Oboljenja centralnog živčanog sustava – cerebrovaskularne bolesti, povrede glave, tumori mozga i kičmene moždine, degenerativna oboljenja centralnog nervnog sistema (multipla skleroza), povrede kičmene moždine.
Bolesti krvi – limfomi, leukemija, neki oblici anemije, hemoragične bolesti (npr. hemofilija).
Kardiovaskularna oboljenja – infarkt miokarda, tromboembolijske bolesti, bakterijski endokarditis, srčana insuficijencija, tahikardija.
Endokrine bolesti – hipertireoidizam.
Oboljenja izazvana fizičkim agensima – toplotni udar, traume.
Oboljenja nastala pod djelovanjem kemijskih agenasa – reakcije na lijekove, serumska bolest, kemijska trovanja.
Psihogena temperatura – dijagnozu postavlja psihijatar, ali nakon što se isključe drugi potencijalni uzroci organskog porijekla.
