Biljna vlakna su većinom tvorena od složenih ugljikohidrata, ali ne sadrže škrob.
Njih pronalazimo u povrću, voću, zrnevlju i mahunarkama. Ishrana koja je bogata biljnim vlaknima štiti nas od srčanih bolesti, raka debelog crijeva i dijabetesa.
Potrebno je znati da se ne možemo osloniti samo na jednu namirnicu, da bi postigli željeni efekt, nego na kombinaciju svih njih.
Uključivanje biljnih vlakana pokazalo je smanjenu potrebu za unošenjem masti, kolesterola i šećera. Drugim riječima, to znači da nam vlakna pomažu u kontroli tjelesne mase. Dakle, biljna vlakna nam pomažu sačuvati vitku liniju. Ona također poboljšavaju našu probavu zadržavajući cjelovitost staničnih zidova probavnih organa. Biljna vlakna ubrzavaju prolazak hrane kroz digestivni trakt te tako stimuliraju probavu hranljivih materija, što pomaže da se olakša ili spriječi opstipacija. U novije vrijeme došlo se do nekih zaključaka kako biljna vlakna sprječavaju nastanak raka debelog crijeva, na način da ona razblažuju, spajaju i brzo odstranjuju potencijalno karcinogene materije iz organizma.
Biljna vlakna ćemo podijeliti u dvije grupe, a to su topiva i netopiva vlakna. U prvoj grupi su pektini, koje pronalazimo u ‘mesu’ plodova voća i povrća, a u drugoj se nalazi celuloza, koja je obično sadržana u ljusci, odnosno kožici ploda voća i povrća.
Vlakna također snižavaju razinu kolesterola u krvi tako što vezuju žuč, koja pomaže u apsorpciji masti i kolesterola iz organizma. S manje raspoložive žuči, apsorpcija masnoća i kolesterola se također smanjuje, a time i koncentracija kolesterola u krvi opada.
Za dijabetičare su vlakna posebno dobra jer usporavaju apsorpciju glukoze. Topiva vlakna mogu ‘uhvatiti u zamku’ hranljive materije i odložiti njihovo napuštanje stomaka, dakle, odlažu apsorpciju i izazivaju umjeren inzulinski ‘odgovor’, a time i umjeren rast razine šećera u krvi. To su razlozi zbog kojih se dijabetičarima savjetuje ishrana bogata topivim vlaknima iz voća i povrća.
