Bosiljak je jednogodišnja mirisna, zeljasta biljka koja može narasti između 30 i 40 cm. Bosiljak ima razgranjenu stabljiku, a listovi su mu jajoliki i na kraju šiljasti.
Mali, bijeli cvjetovi bosiljka nalaze se u gornjem dijelu njegove stabljike. Listovi su jajolikog oblika na dugim peteljkama.
Cvjetovi se razvijaju u velikom broju u gornjem dijelu stabljike. Višebojni su, bijeli, ružičasti ili purpurni. Cijela biljka ima ugodan miris i aromu.
Pradomovina ove ljekovite biljke je Indija, a danas je poznat u čitavom svijetu kao ljekovita i začinska biljka. Prema nekim starim zapisima na prostoru srednje Europe prenijeli su ga monasi u 12. stoljeću. Na novim prostorima vrsta se udomaćila pa se danas uzgaja u vrtovima diljem svijeta. U južnim dijelovima Europe ponegdje se bosiljak može pronaći i izvan vrtova, samoniklo. Za uzgoj bosiljka potrebna su gnojena tla bogata humusom, te sunčana i od vjetra zaštićena staništa. Biljka je naročito osjetljiva na niske temperature, a ne podnosi ni zalijevanje hladnom vodom. Bosiljak se uzgaja u vrtovima i loncima. Cijela biljka je veoma ugodna mirisa.
Kako se koristi bosiljak u liječenju i što sve liječi?
Za lijek se od bosiljka upotrebljava cijela biljka sa sjemenom. Do sada su otkrivene mnoge ljekovite tvari sadržane u ovoj biljci, pa da spomenemo neke poput: eterična ulja, cineol metil-kalvikol, tinol lineol, kamfor, jedan glikozid i kiseli saponin, kao i niz drugih još nedovoljno istraženih materija. Bosiljak u narodnoj medicini ima jako veliku primjenu kod liječenja ljudi i životinja. Koristi se za liječenje upala želuca i crijeva, kod kašlja, početnih stanja tuberkuloze, kod bolesti mokraćnih organa gdje prvenstveno mislimo na bubrege i mokraćni mjehur. Najčešće se primjenjuje u obliku čajeva.
Bosiljak se koristi za umirenje živaca, grčeva u želucu, lakše mokrenje, liječenje astme i upale bubrega. Koristi se i za poboljšanje apetita te protiv nesanice. Sjemenkama bosiljka liječe se mokraćni organi.
