Još su nekada davno u prošlosti Grci i Kinezi pravili ljekovite i umirujuće obloge od ove biljke, a sve u cilju umirivanja bolova.
Danas su naučnici uspjeli proizvesti sintetički proizvod istog kemijskog sastava kao i eterično ulje metvice. Ovo sredstvo se pokazalo učinkovitim lijekom protiv bolova kad se primjeni direktno na koži. Posebno može biti korisno onima koji pate od kroničnih bolova uslijed artritisa i nekih drugih bolesti i tegoba koje štetno djeluju na završetke živaca. Rashlađujuće djelovanje ovog lijeka izvrsno djeluje čak i kod dugotrajnih bolnih stanja kad je živčani sistem postao već toliko osjetljiv da i najblaži dodir predstavlja izvor bola.
Drevni iscjelitelji u staroj Kini rane su liječili uljem od metvice koje sadrži sastojke koji djeluju protuupalno i rashlađujuće te na taj način smanjuju bol kad se primijene na koži.
Lišće metvice ima jak i karakterističan miris, pomalo podsjeća na balzam. Ukus lista je ugodan, oštrar i aromatičan, isprva zagrijava a zatim hladi. Češljasta metvica ima jako izražen aromatičan miris, a okus joj je, kao i zelenoj, nalik na okus kima, lagano ljut i ponekad travnat, nimalo rashlađujući.
Eterično ulje obe spomenute vrste metvice sadrži mentol i menton. Lišće u sebi sadrži i tanin. Sadržaj eteričnog ulja iznosi oko 2.5%. U srednjoeuropskoj kuhinji metvica ne igra veliku ulogu. U Engleskoj i SAD-u njome se začinjavaju voćni kokteli i sokovi, voćne salate, grašak i mrkva, kao i čaj i kakao.
Najpoznatija upotreba metvice je za čuveni anglosaksonski mint-sos koji se često poslužuje uz ovčetinu i teletinu, kao i uz paštete, želee i neka riblja jela. Kod nas se metvica upotrebljava za začinjavanje graha.
Ulje metvice služi za aromatiziranje likera, slatkiša, zubnih pasta i lijekova. Za slične svrhe upotrebljava se i esencija metvice, odnosno ulje u alkoholnom rastvoru. Zbog prijatnog i osvježavajućeg okusa, metvica se upotrebljava za čaj, u čajnim mješavinama ili samostalno.