Alkoholizam je jako prisutna ovisnost u današnjem društvu. Može li se alkoholizam liječiti i kako?
Ovisnost o alkoholu se svakako može liječiti i treba jer nije riječ o nečem bezazlenom, kako to mnogi žele prezentirati. Liječenje alkoholizma je kompleksan proces koji obuhvaća više metoda i pristupa liječenju, sve sa ciljem da se od ovisnika formira zdrava osoba, spremna da nastavi živjeti i doprinositi društvu kako je primjereno.
Liječenje ovisnosti o alkoholu se provodi uz primjenu kompleksnog, odnosno sveobuhvatnog, sociomedicinskog modela tretmana, koji obuhvaća provođenje individualne i grupne psihoterapije, obiteljsku terapiju, obiteljske intervencije, kao i primjenu lijekova te redovite odlaske u klub liječenih alkoholičara.
Program liječenja se provodi u posebnim institucijama, putem bolničkog ili izvanbolničkog tretmana, koji može trajati i do mjesec dana, a nastavlja se daljnjim tretmanom u rehabilitacijskom programu kluba liječenih alkoholičara tijekom sljedećih pet godina. Jako je važno da liječeni alkoholičar ima podršku, ili obitelji ili sebi bliskih osoba. Uz podršku članova obitelji i sredine u kojoj žive, te prihvaćanje i sudjelovanje u svome liječenju, mnogi mogu prestati piti i ponovno izgraditi novi i sretniji život. Liječeni alkoholičar će osigurati kvalitetniji život i za sebe i za sebi drage osobe.
Kako se točno provodi liječenje od alkohola? Naime, nema neki univerzalni pristup liječenju, i sve ovisi o mogućnostima i pristupima liječenja, institucija u sredini u kojoj se alkoholičar liječi. Ipak, postoje neki modeli, koji su dali rezultate i mogu se primijeniti u slučaju da vam, ili nekom vama bliskom, treba pomoć.
Kao prvu fazu liječenja od alkoholizma spominje se dijagnosticiranje bolesti. Što je dijagnostika?
Dijagnosticiranje alkoholizma je procjena fizičkog zdravlja pacijenta. Tu se podrazumijeva analiza krvi, EKG i specijalistički pregledi pacijenta. Cilj je da se otkriju posljedice upotrebe alkohola i da se regeneriraju organi koji su stradali. U ovoj fazi liječenja alkoholizma provodi se psiho-dijagnostika, odnosno testiranje razine želje za alkoholom, stupnja nervoze, depresije, poremećaja spavanja, te procjena kritičnosti prema svom stanju, motivacije, promjene osobnosti pacijenta. Također, radi se procjena stupnja očuvanosti pamćenja, inteligencije, voljnih mehanizama pacijenta. Dobivene informacije imaju veliki značaj u obrazovanju ispravnog programa liječenja.
Druga faza u liječenju alkoholizma je detoksikacija. Ovo je u biti prvi konkretan korak u liječenju alkoholičara
Detoksikacija organizma, kako i sama riječ kaže, predstavlja čišćenje organizma od alkohola i njegovih toksičnih ostataka. Detoksikacijom se otklanjaju neprijatni i opasni simptomi apstinencijskog sindroma. Nakon višednevnog pijanstva postoji rizik od razvoja epileptičnog napada ili alkoholnog delirija. Zbog toga je detoksikacija važan trenutak, to nisu samo infuzije, vitamini, hepatoprotektori, aminokiseline, nego i kompleks preparata koji štiti mozak, normalizira rad srca, jetara, bubrega, perifernog živčanog sustava. Oboljenja koja najčešće povezujemo sa alkoholom su polineuropatija, hipertenzija, hepatoza, hepatitis, stenokardija, pankreatitis, dijabetes i encefalopatija. Proces detoksikacije traje od jedan do dva dana u lakšim slučajevima i od pet do sedam dana kod težih opijanja.
U trećoj fazi liječenja, osoblje se bavi stabiliziranjem psihičkog stanja pacijenta. Provodi se liječenje želje za alkoholom
Nakon što prođe apstinencijski sindrom i pacijent počne da se bolje osjeća, ovisnost o alkoholu još ne prolazi. U ovom periodu, pacijent je došao do najvažnije faze liječenja, odnosno do faze u kojoj se formira negativan odnos prema alkoholu. Potrebno je ukloniti privlačni osjećaj pacijenta prema alkoholu. Formiran je cijeli niz metoda koje omogućavaju da pacijent ne trpi nedostatak od alkohola, već da se osjeća prijatno dok je trijezan. Pored razgovora i tableta suvremena medicina ima i mnogo efikasne načine kojima pomaže pacijentu da ostane trijezan, bez osjećaja da trpi neki važan gubitak u smislu alkohola. Riječ je o averzivnoj terapiji koja formira odvratnost prema alkoholu na podsvjesnoj razini, a imamo i N.E.T. terapiju koja otklanja disbalans hormona zadovoljstva koji je izazvao alkohol. Informacijska terapija, audio-vizualna stimulacija i hipnoza koje oporavljaju osobnost pacijenta, formiraju zdrav sistem vrijednosti od pogubne navike. Nakon što se psihičko stanje pacijenta stabilizira, smanjuje se želja za alkoholom, normalizira se raspoloženje, spavanje i pamćenje. U proces psiho-korekcije uključuju se različite vrste psihoterapije kao što su individualna, grupna i porodična. Edukacija, transakciona analiza, simbol drama i terapija ponašanja, za svakog pacijenta ponaosob odabire se metoda koja mu najviše odgovara. U ovoj fazi aktivno se angažiraju i bliski članovi porodice.
U četvrtoj fazi pokušava se postići blokada protiv alkohola
Blokada protiv alkohola, odnosno netrpeljivost prema alkoholu, važna je komponenta koja osigurava sigurnost rezultata liječenja. Pomoću medicinskih preparata obrazuje se moćna reakcija netrpeljivosti prema alkoholu. Upotreba i najmanjih količina piva ili vina praćena je burnim posljedicama po organizam. Upotreba alkohola postaje gotovo nemoguća. Farmakološka zabrana alkohola po pravilu traje godinu dana.
U petoj fazi se pacijent pridržava života bez alkohola. Još je u procesu liječenja od alkohola, i trudi se sačuvati rezultate dosadašnjeg liječenja.
Jedna od najvažnijih faza u totalnom izlječenju alkoholičara je faza očuvanja rezultata. Klinika, ili neka druga institucija liječenja je najmanje godinu dana u kontaktu s pacijentom i njegovom porodicom. Poštovanje pravila ambulantnog liječenja i praćenje plana aktivnosti, obrazovanje novog načina života, uzimanje propisane terapije lijekova, dolasci na kontrole pomažu pacijentu da se sigurno i udobno osjeća tijekom trezvenosti i osiguravaju visok postotak uspješnosti liječenja.
