Razni stresovi krivci su za više od 14 sati tjedno provedenih u brigama. Rezultat je to istraživanja što ga je u Velikoj Britaniji organizirala institucija Benenden Health, proučavajući koliko kronična zabrinutost ometa svakodnevno funkcioniranje ljudi.
Brinemo se oko težine, zdravlja, loših odnosa s drugima, troškova života i mnogih drugih stvari. Mnogi ispitanici su potvrdili da ih kronična zabrinutost ometa u koncentraciji na poslu i u drugim aktivnostima, pridonoseći količini stresa koji trpe.
Vrijeme provedeno u brizi je precizno izmjereno, 1431 sat tjedno, što je 744 sata godišnje, odnosno 45.243 sati tijekom prosječnog života, Sto čini 1.885 dana ili 5,2 godine zabrinutosti.
Oko 45 posto ispitanika potvrdilo je da su se stres i zabrinutost već direktno odrazili na njihovo zdravlje. Što učiniti i kako se riješiti kroničnog stresa i zabrinutosti? Dobar prvi korak je odrediti što je to u vašem životu što zaista predstavlja razlog za brigu, a što je tek briga iz navike ili nepotrebna zabrinutost.
Uzmite papir i olovku i pridijelite ga u dvije kolone, jedna će biti stvarne brige, a druga nepotrebne, iracionalne brige. Primjerice, brinete se hoćete li uspjeti zadržati svoj posao. Koje su stvarne činjenice koje podupiru vašu zabrinutost? Jeste li na probnom radu? Kako obavljate svoj posao, nedostaje li vam znanja ili marljivosti? Jesu li najavljena otpuštanja, stečaj, smanjivanja plaće? Ili se brinete samo općenito, bez pravih razloga? Budite iskreni.
U kolonu koju ćete nazvati iracionalnim brigama upišite ono oko čega se brinete, a za to nema pravih razloga, odnosno činjenica. Ovo će vjerojatno sadržati mnogo spekulacija o stvarima koje bi mogle poći po zlu u budućnosti, Primjerice, ako se recesija nastavi, mogao bih ostali bez posla.
Ako niste sigurni kojoj koloni pripada neka od vaših briga, pitajte pouzdanog prijatelja što misli o tome ili zamislite što bi mogao reći netko tko je neutralan.
>> List lovora može ukloniti stres
Ova vježba kronično zabrinutima obično otvori oči jer shvate da troše mnogo vremena brinući se o stvarima koje ne postoje. Tada je to problem koji se može pripisati navici ili nekoj vrsti vezanosti uz stalnu brigu. Ako ste odrastali okruženi s puno nesigurnosti i emocionalnih trauma ili pod utjecajem nekoga tko je i sam bio izložen kroničnoj zabrinutosti, onda ste razvili taj osjećaj bespomoćnosti koji ide ruku pod ruku s kroničnom zabrinutošću. Ova vezanost uz zabrinutost može sabotirati naš unutarnji mir jer živimo u stanju koje bi se moglo opisati kao ‘kuća’ izvan koje ne možemo zamisliti život. Osvijestiti taj osjećaj je glavni uvjet za nadvladavanje stanja kronične zabrinutosti, a za to je obično nužna edukacija ili iskreni prijatelji koji nam žele dobro.
