Poznato je da su sjevernoamerički Indijanci kao oralni antiseptik koristili crveni korijen. Suvremena istraživanja pokazala su da iza ovog drevnog običaja stoji znanstveno pokriće.
Korijen ove biljke sadrži antiseptički sastojak sangvinarin.
Taj sastojak, koji se danas koristi u više proizvoda za oralnu higijenu, posjeduje značajnu sposobnost sprječavanja bakterija u stvaranju zubnih naslaga, poznati plak. To predstavlja snažan oblik zaštite, jer kad bakterija stvori ljepljive naslage na zubima, time izaziva upalu desni i zubnog mesa, poznatu pod stručnim nazivom gingivitis.
Imajući ovo u vidu, svako uklanjanje tih naslaga pravi je način zaštite od oboljenja desni.
Čuvanje desni – Gingivitis doslovno znači ‘upala zubnog mesa’. On izaziva oticanje, crvenilo, promjenu normalnih obrisa desni, oslobađanje vode i krvarenje. Kada stanje postane ozbiljnije, prelazi u pioreju, gnojnu fazu i degeneraciju tkiva desni koje drži zube. Zbirno, gingivitis i pioreja poznatiji su kao paradentoza, bolest koja napreduje sa starošću. U desetoj godini 15 posto Amerikanaca ima barem srednji oblik gingivitisa. S dvadeset godina, postotak se penje na 38, a oko pedesete na polovicu populacije. Osobe koje ne peru zube, ne čiste ih zubnim koncem i redovito ne posjećuju zubara spadaju u najugroženiju skupinu. Međutim, gingivitis možete dobiti i ako redovito četkate i čistite zube koncem, jer se s ta dva postupka ne čiste duboki džepovi između zuba i desni, u kojima se talože bakterije. Za to vam je potrebna mala, ali učinkovita dodatna pomoć.
Zelena ljekarna za gingivitis
Zubari gingivitis liječe natapanjem dubokih zubnih džepova antisepticima. Ali ako želite alternativni pristup njezi desni, evo ljekovitih biljaka koje vam mogu pomoći.
Kanadski crveni korijen (Sanguinaria canadensis). Ispitivanja pokazuju da je pasta za zube koja sadrži sangvinarin umjereno učinkovita protiv nekih vrsta oralnih bakterija, ali da u roku od samo osam dana pomaže u smanjenju zubnih naslaga. Ako želite kušati ovu biljku, prema popisu sastojaka provjerite koja pasta za zube ili voda za ispiranje usta sadrži sangvinarin. Pored komercijalnih proizvoda, ekstrakti crvenog korijena koriste se i u stomatologiji, za liječenje paradentoze.
Kamilica (Matricaria recutita). Komisija E, stručno tijelo njemačke vlade za procjenu bezopasnosti i učinkovitosti ljekovitog bilja kamilicu smatra učinkovitim sredstvom za grgljanje ili ispiranje usta, s ciljem liječenja gingivitisa. Kamilica sadrži nekoliko protuupalnih i antiseptičkih sastojaka. Osim što predstavlja sredstvo za liječenje bolesti desni, kamilicu možete koristiti i u prevenciji njihove pojave. Probajte pripraviti jaki čaj od kamilice, tako što ćete dvije do tri žličice kamilice dodati na jednu šalicu uzavrele vode. Ostavite da počine desetak minuta, procijedite i pijte nakon obroka, ili koristite kao sredstvo za ispiranje usne šupljine. Etnostomatolozi upozoravaju da kamilica, kako pripada porodici glavočika, može izazvati alergiju, iako se to prema mnogim saznanjima događa vrlo rijetko. Ukoliko primijetite neku alergijsku reakciju, kihavicu ili neke slične tegobe, prestanite je upotrebljavati.
Sladić (Glycyrrhiza glabra). Sladić je sredstvo za zaslađivanje koje neće prouzročiti karijes ili gingivitis. Kušajte ga dodati čaju, umjesto meda ili šećera. Pored toga, sladić sadrži visoki postotak magnezija i supstancije glicirizina, koji neke studije preporučuju kao sredstvo za nadzor upalnih procesa desni i stvaranja zubnih naslaga. Dok su sladić i njegovi ekstrakti sigurni i bezopasni u umjerenim količinama, do tri šalice dnevno, dugotrajna upotreba ili uzimanje većih količina od preporučenih može izazvati glavobolju, letargiju, nakupljanje u tijelu natrija i vode, iznenadni gubitak kalija i visok krvni tlak.
Rudbekija (Echinacea, različite vrste). Kalifornijski travar i botaničar Christopher Hobbs u svojoj knjizi Priručnik za liječenje ljekovitim biljem rudbekiju preporučuje, pored mnogih drugih bolesti, i za liječenje gingivitisa. Ova biljka djeluje protiv bakterija i jača imunološki sustav. Dodajte jednu ili dvije kapi tinkture rudbekije čajevima za liječenje gingivitisa ili vodama za ispiranje usta. Iako rudbekija može izazvati peckanje i privremeno utrnuće jezika, taje pojava posve bezopasna.
Tušt (Portulaca oleracea). Hrana bogata magnezijem i vitaminom C često se preporučuje za liječenje bolesti desni. Neke biljke, uključujući korijandar, crnooki američki grašak, maslačak, korijen sladića, listove zelene salate, sjeme maka, špinat, listove koprive i mahune, bogate su magnezijem. Za držanje gingivitisa na odstojanju prokuhajte mješavinu maslačka, koprive, tusta i špinata.
Kadulja (Salvia officinalis). U europskoj narodnoj travarskoj tradiciji, pomalo zrnasti listovi kadulje služili su kao poticajno sredstvo za održavanje higijene usta. Njima su se trljale desni i zubi. Čaj od kadulje vjerojatno je isto tako učinkovit kao i pasta za zube s dodatkom sangvinarina. Čini se da neka suvremena istraživanja podržavaju ovaj narodni zdravstveni pristup. Komisija E potvrdila je upotrebu dvije do tri žličice suhog lišća kadulje na jednu šalicu uzavrele vode, kao čaj protiv gingivitisa. Ipak, kadulju je bolje uzimati umjereno, jer sadrži mnogo tujona, spoja koji u visokim dozama može izazvati grčeve.
Čaj (Camellia sinensis). Kao i kadulja, ova biljka posjeduje svojstvo stezanja tkiva, što pomaže u obrani protiv bakterija odgovornih za kvarenje zuba i gingivitis. I čaj sadrži najmanje pet protubakterijskih sastojaka. Zasladite ga sladićem.
Vrtni neven (Calendula officinalis). Svojim djelovanjem protiv bakterija, virusa i u jačanju imunološkog sustava, ekstrakt nevena može biti od koristi u liječenju gingivitisa. Ali, budite oprezni ako patite od peludne groznice, jer ljudi alergični na biljke iz porodice glavočika mogu biti alergični i na ovu biljku. Ukoliko nakon uzimanja uočite reakciju, kihavicu ili neku nelagodu, prekinite s upotrebom.
Metvica (Mentha piperita). Od današnjih zubnih pasta s aromom metvice ne očekujte preveliku pomoć, jer je u većini slučajeva ta aroma umjetno stvorena. Međutim, prava metvica uistinu je dobro sredstvo za borbu protiv bakterija koje izazivaju kvarenje zuba. Možete pripraviti čaj s dvije žličice izmrvljenog lista metvice na jednu šalicu uzavrele vode. Ostavite da počine desetak minuta, zasladite sladićem i čaj pijte ili ga koristite za ispiranje usta. Isto tako, možete žvakati i svježe lišće metvice, umjesto zaslađenih pepermint bombona ili žvakaće gume.
Ratanija (Krameria triandra). Komisija E odobrava upotrebu kore ratanije za liječenje gingivitisa. Poput čaja, i ova je biljka bogata gorkim, antiseptičkim taninom. Za pripravljanje čaja od ratanije, potopite jednu čajnu žličicu suhe biljke u šalicu uzavrele vode. Tako dobiveni čaj pijte ili ga koristite kao vodu za ispiranje usta.
Kopriva (Urtica dioica). Pored bogatog sadržaja magnezija u listovima koprive, ruska istraživanja pokazuju da od nje pripravljen čaj ima protubakterijsko djelovanje. Voda za ispiranje i paste za zube koje sadrže koprivu smanjuju zubne naslage i djeluju protiv gingivitisa. Kopriva je još više učinkovita ako joj dodate borovicu. U prodavaonicama zdrave hrane potražite preparate koji sadrže ove ljekovite biljke.
Kajeputovac (Melaleuca, različite vrste). Ulje kajeputovca značajan je antiseptik i mnogi ga travari cijene kao najbolje sredstvo za vanjsku dezinfekciju. Ali, ako koristite kajeputovac u liječenju gingivitisa i gnojnih upala, nemojte ga gutati. Za borbu protiv gingivitisa, dodajte nekoliko kapi ulja kajeputovca u čašu vode, koju promućkajte u ustima, te ispljunite. Kao stoje slučaj sa svakim drugim eteričnim uljem, niti ulje kajeputovca se nipošto ne smije uzimati oralno, jer i posve mala doza, tek jedna čajna žličica, može biti fatalna.
Potočarka (Nasturtium officinale). Farmakognostičar (farmaceut za prirodne proizvode) dr. Albert Leung, autor knjige Kineski biljni lijekovi, govori kako je potočarka u Kinu stigla tek pred nešto više od stotinu godina. U Kini devetnaestog stoljeća, iz koje su porijeklom i preci dr. Leunga, San Francisco su znali nazivati Gum San, što zapravo znači ‘zlatna planina’. Mladi ljudi napuštali su Kinu i odlazili u Gum San, nadajući se slavi i bogatstvu. Kad bi napokon uspjeli doći do San Francisca, uglavnom su bili prisiljeni raditi na izgradnji željeznice i mnogo ih je umrlo od tuberkuloze. Legenda kaže kako su u očajničkom traganju za lijekom otkrili da potočarka pomaže u liječenju tuberkuloze. Neki koji su se oporavili nakon što su jeli ovu biljku, odlučili su je potajno prenijeti kući, u Kinu. S ušteđenim novcem i sjemenkama te spasonosne biljke vratili su se u svoju domovinu. Danas stanovnici južnih dijelova Kine žvaču potočarku kako bi liječili bolesne desni. Ako volite ukus potočarke, možete je i vi pokušati žvakati i tako liječiti svoj gingivitis.
