Miomi na maternici se često otkriju tek slučajno, prilikom redovnog ginekološkog pregleda. Što su miomi i koje probleme mogu prouzrokovati, i koliko je opasan miom na maternici?
Miomi na maternici mogu imati simptome, no i ne moraju. Zbog toga se ovi benigni tumori na maternici često otkriju slučajno, prilikom redovnog ginekološkog pregleda.
Kako smo već spomenuli, miomi su najčešći benigni tumori maternice. Zbog svoje dobroćudne naravi, ovaj tumor neće metastazirati na druge organe, ali on ipak može uzrokovati neke zdravstvene probleme. Tu mislimo prvenstveno na obilno menstrualno krvarenje, neplodnost, spontani pobačaj te otežani porod i još neke slične.
Koliko je opasan miom na maternici?
U slučaju da žena ima mali miom na maternici, koji nije izazvao neke komplikacije ili simptome, on se može liječiti hormonskim preparatima, koji će dovesti do njegovog smanjivanja, ali samo privremeno. Da bi se miom u potpunosti uklonio ipak se preporučuje kirurški zahvat.
Prilikom kirurške intervencije može se odstraniti samo tumor. Taj se zahvat stručno zove mijektomija ili se može odstraniti maternica u potpunosti, a tada je riječ o zahvatu koji se u stručnoj terminologiji zove histerektomija. O potrebnom zahvatu, odlučuje liječnik na osnovu različitih parametara i uvida u zdravstveno stanje pacijentice. Naravno, liječnik će donijeti odluku u dogovoru sa pacijenticom, te joj objasniti kako sam zahvat izgleda i kako se provodi. Sada od prilike znamo koliko je opasan miom na maternici. Krenimo dalje na ovu temu.
Dobroćudni tumori
Već smo napisali da su miomi maternice najčešće dobroćudni tumori. Miomi koji daju simptome se javljaju kod 25% žena, ali se ultrazvučno otkrivaju znatno češće. Lejomiomi nastaju iz glatkog mišića maternice i mogu se javiti pojedinačno ili biti višebrojni. Uzrok nastanka lejomioma nije poznat. Uočeno je da se javljaju češće kod žena unutar jedne te iste porodice što potvrđuje ulogu nasljednog genskog faktora. Postoje neka saznanja koja ukazuju na to da estrogena stimulacija igra važnu ulogu u patogenezi lejomioma, a ima ih i kod žena koje uzimaju oralne kontraceptive. Ove činjenice pokazuju da hormonski faktor igra odlučujuću ulogu, ali se ne može tvrditi da ih izaziva, već samo da utječe na njihov rast.
Različiti klinički simptomi koji prate pojavu mioma, ovisit će o njihovoj veličini, smještaju i broju mioma. Tako se može reći da će jedan veći miom, više manjih mioma, intramuralni miom, odnosno miom unutar stjenke maternice koji se nalazi u samom mišićnom sloju ili subserozni miom, onaj miom koji izbočuju stjenku maternice, dovesti do simptoma pritiska što dalje rezultira čestim mokrenjem, pojavom boli tijekom odnosa i određene promjene u pražnjenju crijeva. Manji tumori koji rastu unutar materišta dovode do različitih krvarenja i mogu imati utjecaja na ženinu reprodukciju.
Ukoliko žena ima simptome mioma na maternici, onda se primjenjuje terapija lijekovima, te kirurška intervencija i radiološko liječenje. Cilj lijekova koje liječnik propiše jeste smanjivanje razine estrogena u tijelu, što dovodi do smanjenja veličine mioma.
Liječenje mioma
Radiološko liječenje mioma izvodi se embolizacijom uterine arterije ili ultrazvučno kontroliranom radiofrekventnom miolizom. Ovaj pristup liječenja jako je učinkovit, ali se ne preporučuje ženama koje žele ostvariti trudnoću. Naime, radiološko liječenje može imati nepovoljne učinke na reprodukciju.
Kod kirurškog zahvata razlikujemo dva pristupa. Kirurški zahvat može biti definitivan, što znači da se odstranjuje maternica, ili konzervativan kada se odstranjuju miomi sa maternice. Ukoliko žena želi ostvariti trudnoću, ili sačuvati maternicu onda se primjenjuje miomektomija, odnosno kirurški pristup kada se odstranjuju miomi sa maternice, a ne i čitava maternica.
Miomi se trebaju liječiti, posebno ako uzrokuju takve smetnje da smanjuju ženinu kvalitetu života. U slučaju da se odluče na kirurški zahvat odstranjivanja mioma sa maternice, korist će imati žene koje imaju ponavljajuće pobačaje ili neželjeni ishod trudnoće u drugom ili trećem tromjesečju. Također, neplodne žene s miomima mogu kasnije lakše da zatrudne, nakon operacije mioma.
Kategorizacija mioma
Submukozni miomi, neovisno o svojoj veličini, ometaju normalnu implantaciju i treba ih odstraniti.
Intramuralni miomi smanjuju mogućnost trudnoće, ali istraživanja nisu dosljedna s obzirom na poboljšanje ishode liječenja plodnosti.
Subserozni miomi nemaju utjecaja na stopu trudnoća i ishode trudnoća.
U pred operacijskoj obradi rade se kompletni ginekološki pregledi, ultrazvuk, sono-histerosalpingografija, histerosalpingografija ili MRI, te se može preporučiti i probir na anemiju, ukoliko je ona razlog za intervenciju. Nakon svih urađenih nalaza, nakon odluke liječnika i dogovora sa pacijenticom određuje se datum za operativni zahvat.
Histeroskopija
Što je histeroskopija? Miomi koji se nalaze u unutrašnjosti maternične šupljine ili miomi koji se samo izbočuju u materište uzdižući sluznicu, otklanjaju se histeroskopskim zahvatom. Zahvat može zahtijevati nekoliko koraka. Ponekada je kao komplikacija moguća perforacija maternice, pa je tada potrebno razmotriti i moguću ozljedu mjehura ili crijeva. Infekcija se rijetko događa, no nakon zahvata mogu nastati intrauterine adhezije, zbog čega se ženi savjetuje da sačeka barem 2-3 mjeseca prije nego se odluči na trudnoću.
Laparotomija, laparoskopija i zahvat uz asistenciju robota. Veći miomi, brojni miomi, osobito ako su u cijelosti smješteni unutar stjenke materice ili izbočuju stjenku maternice odižući njezin pokrov otklanjaju se laparotomijom ili laparoskopijom. Jako je važno odrediti veličinu mioma, njihov broj i točan smještaj u odnosu na endometrij. Tijekom ovog zahvata, podvezivanjem krvne žile smanjuje se gubitak krvi. Nakon odstranjenja mioma, s velikom pažnjom se učini elektrokoagulacija, a onda rekonstrukcija maternica kako bi se izbjeglo krvarenje i stvaranje hematoma. Gubitak krvi je tipično manji pri laparoskopskom zahvatu.
Nakon zahvata često dolazi do povišene tjelesne temperature zbog otpuštanja citokina, ali se povišena temperatura sama povlači. Moguće komplikacije laparoskopskog zahvata su ozljeda crijeva, mjehura i krvnih žila i iako rijetke, obično su povezane s postavljanjem troakara, odnosno cjevastog instrumenta koji se postavlja kroz trbušnu stjenku, a omogućuje uvlačenje laparoskopa i drugih instrumenata potrebnih tijekom laparoskopskog zahvata. Klinički gledano, učinkovitost laparoskopije i laparotomije je podjednaka, ali je laparoskopski zahvat povezan s manje komplikacija i bržim oporavkom.
Postoji i kirurški zahvat uz asistenciju robota. Ovaj zahvat može biti laparoskopski i klasičan kirurški zahvat, ali zahtijeva više vremena i s današnjeg stajališta je znatno skuplji.
Simptomatski miomi najčešći su uzrok ginekoloških operacija. Histerektomija se preporučuje onda kada je potreban zahvat koji će osigurati da se miom više ne ponovi.
Lijekovi u slučaju mioma
Lijekovi se propisuju pacijenticama kod kojih operacija ima veliki rizik i kod onih žena za koje se pretpostavlja da će uskoro ući u menopauzu. Lijekovi obično omogućuju privremeno olakšanje tegoba, ali i pred operacijsko smanjenje mioma.
Embolizacija uterinih arterija
Najbolji kandidati za embolizaciju uterinih arterija su žene koje imaju veliki rizik od operacije zbog pretilosti, prethodnih operacija trbušnih organa ili zdravstvenih komplikacija zbog bolesti. Embolizacija nije prvi izbor za žene koje žele očuvati plodnost, jer može imati nepoželjne posljedice po fertilitet.
Na kraju ukratko o uklanjanju mioma sa maternice – Kada se razmatra kirurški zahvat, sa dogovorom sa liječnikom žena može birati između nekoliko pristupa. Odluka će se zasnivati na karakteristikama pacijentice, odnosno ta odluka ovisi o veličini, broju i samom smještaju mioma, indeks tjelesne mase, ili o prethodnim operacijama koje je žena imala. Također, za žene je važno donijeti odluku na osnovu toga dali ona ima želju da sačuva plodnost te za planiranje trudnoće nakon uklanjanja mioma.
