Također, istraživanja pokazuju da upravo rani kožni kontakt, čin dojenja i majčino mlijeko imaju pozitivan učinak na rast i razvoj djeteta, manji morbiditet (pobolijevanje) i mortalitet (smrtnost), posebice prijevremeno rođenog djeteta, kao i kraći boravak djeteta u bolnici.
Dok zdravo i na vrijeme rođeno dijete može biti dojeno bez ili s vrlo malo pomoći stručnjaka, dijete s poteškoćama u razvoju, bolesno i prijevremeno rođeno dijete, zahtijeva mnogo stručne pomoći pri hranjenju majčinim mlijekom, a posebice pri dojenju. Stoga uspješno dojenje djeteta s poteškoćama u razvoju predstavlja izazov i majci i zdravstvenom djelatniku. Vrlo je važno da zdravstveni djelatnik, najčešće je to pedijatar i/ili patronažna sestra, procijeni stanje razvojnih sposobnosti djeteta, procijeni stanje majke i oca te napravi individualni plan dojenja u dogovoru s majkom. Roditelji su od samog rođenja suočeni s brojnim stresnim situacijama te trebaju vrijeme prilagodbe na svoje posebno zahtjevno dijete, a često i psihološku pomoć, na što su ih dužni uputiti zdravstveni radnici u bolnici, onda patronažna sestra za vrijeme posjeta.
Bilo bi neophodno da se majci omogući istovremeni boravak s djetetom ukoliko je ono na bolničkom odjelu (bez obzira na to kako se dijete hrani). Od posebne važnosti za Vašu patronažnu sestru bilo bi pisanje Otpusnog sestrinskog pisma neposredno prije otpusta djeteta kući i njegovo slanje nadležnoj patronažnoj službi, kako bi patronažna sestra imala uvid u tijek sestrinske skrbi za dijete na odjelu prije planiranja svog posjeta Vama i djetetu.
Izdajanje majčina mlijeka trebalo bi započeti najkasnije šest sati nakon poroda, 8 do 12 puta dnevno. Cilj je postići 740-1000 ml/dan majčina mlijeka (za dijete staro oko 14 dana). Preporuke za način izdajanja i tehnike su iste kao i za zdravo novorođenče. Pomagala za alternativno hranjenje djeteta, dok ili ako ne usvoji tehniku dojenja su šalica, kapaljka, hranjenje na prst, žlica, šprica (sama ili uz hranjenje na prst), hranjenje putem spremnika za vježbanje dojenja i mehaničkih pomagala za pomoć pri dojenju kao što su jastuci za dojenje, školjkice za bradavice, blazinice za dojke, Habermanova duda za hranjenje djeteta s rascjepom usne i/ili nepca, i drugi. Shema hranjenja prijevremeno rođenog djeteta ima nekoliko faza a to su poticanje laktacije, rano navikavanje na majčino mlijeko, rano namještanje na dojku i prijelaz na potpuno dojenje. Dojenje uvijek treba započeti kožnim kontaktom (koža na kožu), pravilnim položajem djeteta za vrijeme dojenja i pravilnim prihvatom djeteta na majčinim prsima.
Pojava neorganiziranog sisanja nastaje zbog neusklađenosti svih pokreta glave, vrata i jezika.
Ne nutritivno sisanje ili “sisanje u prazno” kad dijete siše, ali ne isisava mlijeko iz dojke, preporučen je oblik sisanja, jer i ono potiče i uči dijete zrelom sisanju.
Preporuke za nadohranu prijevremeno rođenog djeteta izdojenim majčinim mlijekom su sljedeće: ako dijete učinkovito doji pet minuta, dodaje mu se polovica planiranog obroka, ako siše deset minuta ne treba mu dodavati nadohranu, a ako doji manje od pet minuta, dohranjujemo mu cijelu količinu planiranog obroka.
Djeca s neurološkim oštećenjima
Takva djeca od samog rođenja imaju poteškoća s usklađivanjem i sazrijevanjem refleksa potrebnih pri sisanju, posebice refleksa traženja, sisanja i gutanja.
Poteškoće nastaju i zbog neusklađenosti pokreta glave i vrata, smanjenja mišićne napetosti (posebno mišića ždrijela i usta) i nemogućnosti stvaranja negativnog tlaka u ustima. Najveća zapreka učinkovitu dojenju je jezik – bradavica često i brzo padne iza jezika.
Djeca s Downovim sindromom
Najveće su poteškoće zbog smanjenog mišićnog tonusa cijelog tijela, ‘mlitavog’, dojmljivo ‘prevelikog’ jezika za djetetova usta, oslabljenog refleksa sisanja i pojačane pospanosti. Neki od ovih simptoma ne moraju se javiti odmah po porodu, nego i nekoliko tjedana pa i mjeseci kasnije. Djeca su često i više puta podvrgnuta operativnim zahvatima zbog čestih grešaka u razvoju probavnih organa i srčanih grešaka, što dodatno stresno djeluje i na roditelje i na dijete.
Djeca s rascjepom usne i nepca
Dojenje djeteta s rascjepom usne i nepca je moguće, osim kod obostranog rascijepa usne i nepca. Dojenje zahtijeva veliki trud majke i podršku stručnih osoba, više kirurških zahvata i korekcija anomalija. Poteškoće su uz kirurške korekcije vremenom sve manje, a ponekad i potpuno nestanu. Bilo bi dobro prije dojenja omekšati dobro bradavice, izdojiti se nakon podoja, koristiti se polusjedećim ili polustojećim i ležećim položajem majke na boku kako bi dojka bolje ‘padala’ u djetetova usta.
Dojenje, kako kažu istraživanja, kod ove djece smanjuju učestalost upale srednjeg uha, potiče pravilan razvoj struktura unutar usne šupljine i lica, pridonosi razvoju sluha i govora kod djeteta.
Dragi roditelji ne zaboravimo
Nitko u činu dojenja ne može zamijeniti majku, ali nitko nije ni izuzet od dužnosti da sudjeluje u pripremi uvjeta i stvaranju pozitivnog okružja za čin dojenja svakog djeteta, a posebice onog najpotrebitijeg među nama.
Ukoliko Vaše dijete iz bilo kojih razloga (Vaših ili djetetovih) ne uspijete dojiti i/ili hraniti majčinim mlijekom, obratite se s punim povjerenjem Vašem pedijatru ili patronažnoj sestri i dobit ćete sve potrebne upute.