Imunoterapija ili kako se još naziva i bioterapija je najnovija grana onkologije koja koristi imunološki sustav kao lijek za rak. Način na koji se bori protiv raka je jačanje bolesnikovog imunološkog sustava, tj. jačanje imunološke antitumorske funkcije.
Imunoterapija čini druge oblike liječenja raka boljim, odnosno omogućuje pacijentima opcije liječenja koje nisu toliko štetne koliko i uobičajeno liječenje raka. Može se koristiti samostalno, ali se najčešće koristi uz druge vrste terapija ili nakon drugih terapija kako bi povećala učinak istih.
Imunološke stanice tragaju za stranim supstancama zvanim antigeni tako što neprestano kruže našim tijelom. Kada ih prepoznaju stvaraju jaku imunološku reakciju te ih na taj način uništavaju i odstranjuju iz organizma. Stanice raka također imaju antigene na svojoj površini koji su meta imunološkog sustava.
Primjer imunoterapije u SAD-u
Priča koja je izašla u New York Timesu govori o čudesnim rezultatima nove terapije u liječenju raka. Naime u SAD-u se događa revolucija u liječenju raka.
Nakon rutinskog sistematskog pregleda Steve Cari je u 53oj godini dijagnosticiran rak pluća koji je počeo metastazirati. Bilo je to u listopadu 2014. godine, detaljno opisuje NYT. Liječnici su smatrali da je rak neoperabilan. Da je rak otkriven nekoliko godina ranije preporučili bi mu kemoterapiju, no umjesto toga njegov liječnik, Matthew D. Hellmann iz njujorške bolnice Memorial Sloan Kettering Cancer Center, preporučio mu je imunoterapiju kao novo eksperimentalno liječenje. Naime ovom metodom liječenja kancerogene stanice ne ubijaju se direktno već se navodi na to da pacijentov imunološki sustav sam uništava stanice raka.
Steve nije bio siguran u ovu metodu liječenja te je odlučio potražiti drugo mišljenje. Nakon što je drugi liječnik pročitao njegovu povijest bolesti i čuo koju metodu preporuča doktor Hellmann, rekao mu je da se čim prije vrati svom doktoru.
Imunoterapija – fundamentalna promjena pristupa liječenju raka
Imunološki sustav koji sam uništava stanice raka oduvijek je bio san medicine, a danas takva vrsta liječenja sve više postaje stvarna. Mnogi su počeli investirati milijarde u ovu metodu liječenja raka nakon brojnih priča kako se tumori tope, a terminalne bolesti idu u remisiju koja može trajati godinama, potkrijepljene dokazima.
Doktor Jedd Wolchok, predstojnik odjela za liječenje melanoma i imunoterapiju, zaposlen u Memorial Sloan Ketteringu, tvrdi da je imunoterapija fundamentalna promjena načina razmišljanja liječenja tumora. U cijelom se svijetu razvijaju imunoterapijski pristupi liječenja svakog tipa tumora. Doktorica Arlene Sifker-Radke, onkologinja specijalizirana za rak mokraćnog mjehura , govori kako se sve više ljudi raspituje za ovu eksperimentalnu metodu liječenja imunoterapijom.
Virusi, bakterije i drugi faktori napadaju svakodnevno naše tijelo, a u borbi protiv toga služi nam imunološki sustav. Ali tumori pronalaze način kako bi se sakrili pred imunološkim sustavom ili nalaze način kako da ga blokiraju. Zbog toga koristimo imunoterapiju kako bi imunološkom sustavu mogla prepoznati takve tumore i napasti ih.
Iako se imunoterapija smatra novim oblikom liječenja, zapravo ti i nije. Liječnici su se još pred 100 godina koristili primitivnim oblicima ove metode ponekad uspješno, ali je učestaliji bio neuspješan ishod liječenja i nisu razumjeli zašto. Zbog toga su imunoterapiju s vremenom potisnuli kemoterapija i zračenje.
Koja su dva tipa suvremene imunoterapije
Danas se najviše pažnje stavlja na dva obećavajuća tipa imunoterapije. Prva vrsta imunoterapije kreira novi individualizirani pristup za svakog pacijenta ponaosob na taj način što se imunološke stanice genetski modificiraju kako bi napadale rak. Ovaj tip liječenja raka doveo je do dugih razdoblja remisije u stotinama slučajeva oboljelih od leukemije ili limfoma.
Drugi tip imunoterapije je mnogo rašireniji. Ovaj pristup je primijenjen u Carinom slučaju. On uključuje lijekove iz masovne proizvodnje, koji imunološke stanice oslobađaju kako bi se borile protiv raka tako što blokiraju mehanizam koji tumori koriste kako bi se oduprli imunološkom sustavu.
Koja su dva važna lijeka u borbi protiv raka
Lijekovi u borbi protiv raka su checkpoint inhibitori. Američka agencija za lijekove odobrila je ove lijekove za liječenje uznapredovalih melanoma, Hodgkinsovog limfoma kao i raka pluća, bubrega i mokraćnog mjehura. Trenutačno se radi na novim lijekovima koji su također iz iste klase kao i checkpoint inhibitori. Keytruda je jedan od tih lijekova. Poznat je i kao Jimmy Carterov lijek zbog toga što se američki predsjednik nakon što ga je koristio u liječenju zloćudnog raka mokraćnog mjehura u potpunosti oporavio. Mnogi pacijenti trgaju se upravo za taj lijek zbog njegove učinkovitosti.
Checkpoint inhibitori postali su važna opcija za ljude sa uznapredovalim rakom pluća kao što je i Steve Cara. Doktor John Heymach garantira pacijentima da uz pomoć imunoterapije mogu poživjeti nekoliko godina duže od prognoze koju su dobili. Ne garantira potpuno izlječenje pacijenata, ali je svakako ova vrsta veliki pomak u liječenju raka.
Iako je ova metoda obećavajuća imunoterapija je pomogla tek malom broju pacijenata. Znanstvenici se trude saznati zašto je to tako, jer su svjesni da je metoda nevjerojatno moćno oruđe, ali još uvijek ne znaju na koji način ga mogu kontrolirati.
Imunoterapija – metoda koja uništava nekoliko vrsta tumora
Pacijent s početka priče, Steve Cara, razbolio se od raka pluća nemalih stanica (najučestalijeg tipa raka pluća).
U prosincu 2014. godine započeo je svoju terapiju s dva različita checkpoint inhibitora. Lijekovi koje je koristio djeluju na T limfocite, odnosno bijela krvna zrnca. T limfociti su konstruirani tako da se uz korištenje checkpoint inhibitora ugase, odnosno ne napadaju zdravo tkivo jer bi u suprotnom došlo do pojave autoimunih bolesti kao što su Cronhova boelst, lupus ili reumatoidni artritis. Jedan od tih checkpoint inhibitora zaustavlja repliciranje T limfocita, a drugi ih slabi i skraćuje njihov životni vijek. Oni blokiraju checkpointove T limfocita te ih na taj način tumori ne mogu iskoristiti za gašenje imunološkog sustava.
Nuspojave liječenja imunoterapijom
Cara na početku uzimanja lijekova nije imao nikakvih nuspojava, ali bi dan nakon infuzije osjećao umor. Gotovo nikad nije izostajao s posla.
No takav način liječenja može biti iznimno opasan, postoje slučajevi u kojima se tijelo pacijenta okrenulo protiv sebe samoga. Dva mjeseca nakon što je Steve Cara započeo svoje liječenje dobio je osip po rukama, leđima i prsima. Osip je bio toliko opasan da je morao početi uzimati lijekove. nakon što je pomoću steroida osip nestao mogao je nastaviti s liječenjem, ali umjesto dva lijeka koja je prije uzimao liječnici su smatrali da će s jednim lijekom minimalizirati nuspojave.
Efikasnost liječenja bez obzira na nuspojave
Može proći i nekoliko mjeseci prije djelovanja checkpoint inhibitora, a mogu izazvati i inflamaciju koja u ranim fazama liječenja na scanovima može pokazivati da tumor raste. Usprkos ovim nuspojavama Carini prvi scanovi bili su besprijekorni, tumor se smanjio za trećinu. Od ožujka do kolovoza nestalo je više od polovice tumora. Nažalost osip se ponovo vratio i bio je gori od prijašnjeg. Steroidi su ponovno bili djelotvorni, ali se uz njih pojavila i nova alarmantna nuspojava, a to su poteškoće s disanjem. Steve je obolio od upale pluća koja je također jedna od čestih nuspojava upotrebe ovog lijeka. Nastavak imunoterapije predstavljao je preveliku opasnost.
No bez obzira na sve probleme Carin tumor je iz četvrtog stadija raka smanjen na drugi stadij te je rak sad bilo moguće operirati. Kirurzi su ovo proljeće odstranili trećinu njegovog desnog plućnog krila te su otkrili da se rak u međuvremenu u potpunosti povukao. Bio je to stopostotni uspjeh liječenja.
Koliko ljudi reagira na imunoterapiju
Na imunoterapiju dobro reagira 20 do 40 posto pacijenata ponekad to zna biti i više, ali postoje i oni koju su imuni na imunoterapiju. Na neke pacijente imunoterapija djeluje samo privremeno. Zašto je to tako? Postoji teorija u kojoj se govori kako postoji i treći checkpoint koji zasad još uvijek nije otkriven. No bez obzira na rupe u tome kako djeluju na organizam, chekpoint inhibitori se i dalje koriste u liječenju neizlječivih tipova tumora.
Jedan od primjera je rak anusa. To je vrlo bolna bolest uz koju se veže jaka stigma zbog toga što se povezuje sa spolno prenosivim HPV virusom. 59-godišnja Lee oboljela je od ove bolesti 2014. godine, kada se rak metastazirao i na jetru. Prognoze su bile 12 do 18 mjeseci, samo 6 bez liječenja. Kemoterapija i zračenje nisu bili osobito učinkoviti te se rak pacijentice proširio i na njezina pluća.
Zbog toga se odlučila na liječenje imunoterapijom i to u svibnju pretprošle godine. Tumori u njezinim plućima i jetri smanjili su se za 70 posto te se čak vratila i na posao. Imunoterapija bi uskoro trebala postati dostupna i za pacijente koji se ne nalaze u terminalnim fazama svojih bolesti.
Da li je kemoterapija potrebna kod liječenja imunoterapijom
Loša strana ove priče je da su mnogi pacijenti počeli misliti da im kemoterapija neće biti potrebna kod ove metode liječenja zbog jako dobrih rezultata. Ali istina je da imunoterapija nije zamjena za kemoterapiju nego samo novo oružje koje koristimo u liječenju raka, poručio je doktor Hellmann.
60-godišnji muškarac, jedan od pacijenata doktora Hellmanna, čiji je rak pluća metastazirao na mozak, htio je pod svaku cijenu probati s imunoterapijom te je nakon radijacije tumora na mozgu krenuo s imunoterapijom. Nažalost ona nije djelovala te su ga doktori prebacili na kemoterapiju na koju je pacijent odlično reagirao.
Nuspojave opasne po život
Imunoterapija bez obzira na potencijal može imati fatalne nuspojave. 2010. godine je u jednom stručnom časopisu objavljen slučaj žene oboljele od melanoma koja je preminula radi fatalnih posljedica Yervoya koji je jedan od checkpoint inhibitora koji se koriste u imunoterapiji.
Ovi lijekovi, osim upale pluća, mogu izazivati i reumatoidni artritis i kolitis, mogu usporiti i rad vitalnih žlijezda poput štitnjače što rezultira time da pacijenti i nakon liječenja postaju ovisni o hormonskim terapijama. Također je zabilježen slučaj u kojem je tijelo pacijenta odbacilo transplantirani bubreg nakon što je krenuo s imunoterapijom.
Ko je otkrio imunoterapiju?
Ocem imunoterapije se smatra doktor William B. Coley, američki kirurg rođen 1862. godine. Ali ovaj je doktore imunoterapiju prakticirao bez shvaćanja kako ona uopće funkcionira. Coley je počeo prikupljati kartone pacijenata oboljelih od raka kostiju nakon što je izgubio jednu mladu pacijenticu koja se borila s tom bolesti. To ga je dovelo do doktora Davida B. Levinea, povjesničara medicine i ortopeda.
Otkrio je slučaj jednog pacijenta kojem je tumor napao kosti lica koji je nekoliko puta neuspješno podvrgavan operacijama. Rana mu se čak i ozbiljno inficirala, dobio je erizipel, infekciju koju uzrokuje streptokok i iako su svi mislili da će umrijeti on je nekim čudom preživio.
Coley je kasnije pronašao još slučajeva u kojima se tumor povukao nakon erizipela. Tada je zbog neznanja o imunološkom sustavu greškom Coley pretpostavio da ta bakterija liječi rak. Danas pak istraživači danas misle kako je ta infekcija potaknula imunološki sustav koji je istovremeno uništio i bakteriju i tumor.
Mišljenje Coleya da bakterije liječe rak dijelio je i ruski dramatičar i liječnik Anton Čehov. Coley je terminalno bolesne ljude počeo liječiti streptokokom. Jedan od prvih pacijenata bio je i neki narkoman s teškim oblikom sarkoma, a nakon Coleyeve terapije poživio je još osam godina.
Coley je razvio lijek od oslabljene bakterije koji se koristio sve do 20-ih godina prošlog stoljeća bez obzira na ne baš pozitivne rezultate. Kasnije su ti toksini zamijenjeni radijacijom koja se pokazala mnogo efikasnija u borbi protiv raka. Nakon II. svjetskog rata razvijena je kemoterapija te je Coleyev lijek potpuno izbačen iz uporabe.
Suvremeno područje imunoterapije obilježili su američki doktori James P. Allison i Jeffrey Bluestone . Oni su odvojeno došli do istog otkrića, odnosno dokazali su da molekula za koju se smatralo da potiče imunološki sustav u stvari taj sustav gasi. Radi se o proteinu koji se nalazi na površini T limfocita (skraćuje životni vijek T limfocita kako bi spriječio imunološki sustav da napada organizme ljudi), krucijalnom checkpointu.
Doktor Allison istraživao je da li postoji način da se T limfociti okrenu protiv stanica raka te je uz pomoć doktoranda Matthewa Krummela razvio antitijelo koje blokira taj checkpoint. Njih dvojica su eksperimentalno dokazali da nakon uporabe tog antitijela tumori nestaju. Za eksperiment su koristili miševe.
Većina farmakoloških kompanija bila je skeptična prema Allisonovom otkriću, ali se tada za ovo otkriće zainteresirao Medarex, koji je kasnije prodan Bristol-Myers Squibbu. Ova je kompanija taj lijek prilagodila ljudima i nazvala ga Yervoy te je on odobren 2011. godine kao lijek za liječenje uznapredovalog melanoma.
Imunoterapija u kombinaciji s klasičnim liječenjem
Imunoterapija je bila prvi lijek koji je produljivao život pacijentima koji bi inače bili osuđeni na smrt. Velike su studije pokazale da je od 1.861 pacijenta s dijagnozom terminalne faze melanoma čak 22 posto njih preživjelo dulje od tri godine, i to da se rak nije vratio. S obzirom na činjenicu da je taj oblik raka dotad uvijek završavao smrću bilo je to nevjerojatno otkriće.
Daljnja istraživanja dovela su znanstvenike do zaključka da checkpoint inhibitori bolje funkcioniraju kada se kombiniraju s terapijama koje ubijaju stanice raka, poput radijacije ili kemoterapije. Problem je naći pravo vrijeme i dozu jer tako agresivne terapije osim tumora mogu uništiti i čitav imunološki sustav kad je on pacijentima najpotrebniji.
Zbog sve većeg uspjeha imunoterapije , nažalost sve je očitije da je ona mnogima prilično nedostupna, upravo zbog svoje visoke cijene, ali i zbog drugih problema. Liječnici najmanje vole ovu vrstu liječenja jer u pravilu svoje pacijente moraju pratiti mnogo dulje nego što su to prvobitno očekivali, s obzirom da dobar dio njih poživi znatno dulje od prognoze koju su im liječnici dali.
