Bolesti štitnjače danas sve su češće, pa je dobro da se svi upoznamo sa tegobama koje bi mogle nastupiti. Kada znamo nešto o bolesti, onda možemo pravilno postupati protiv bolesti.
Da bi znali koji su sve načini liječenja štitnjače, koje su prednosti i mane operacije te u kojem se slučaju koristi terapija radioaktivnim jodom, predlažemo da pažljivo pročitate članak. Još jedno jako važno pitanje na ovu temu jeste, zašto danas od bolesti štitnjače sve više i više obolijevaju i mlade osobe?
Prvenstveno ljude zanima, dali su česta maligna oboljenja kod štitnjače? Svi se mi bojimo malignih oboljenja, pa i u slučaju bolesti štitnjače. Na svu sreću, maligne bolesti štitnjače nisu toliko česte. U svijetu tek svaki peti čovjek, odnosno tek 20% oboljelih ima neki od tumora. No ipak, od svih endokrinih bolesti, tumori štitnjače dolaze odmah iza dijabetesa.
Štitnjača ima dva tipa oboljenja a to su hipertireoza i hipotireoza. U jednom slučaju štitnjača luči previše hormona, a u drugom slučaju premalo. Učestalost jednog ili drugog oboljenja je drugo pitanje koje ljude zanima, kada se raspituju o bolesti štitnjače. Danas svaka treća ili četvrta žena ima određenih problema sa štitnjačom. Uočeno je da u najvećem postotku žene obolijevaju od hipotireoze, dok je hipertireoza u porastu. To je stanje u kojem štitnjača proizvodi previše hormona i mozak to više ne može kontrolirati, a hormoni štitnjače određuju jačinu rada cijelog organizma. Ukoliko hormoni štitnjače rade prejako, pojavljuju se očiti simptomi poput pojačanog znojenja, nervoze, gubitka na težini, pucanja kose, noktiju, lošeg spavanja i drhtanja ruku. Da bi još detaljnije pročitali o simptomima bolesne štitnjače, pročitajte članak koji smo nedavno objavili. Liječenje hipertireoze započinje lijekovima, kako bismo štitnjaču i hormone što prije doveli u normalu. Nekada lijekovi neće pomoći, pa se u tom slučaju traži konačno rješenje, a to mogu biti ili radioaktivna terapija jodom ili operacija štitnjače.
Pacijenti se uplaše na samu spomen radioaktivne terapije. Ako vas zanima koje su prednosti i mane radioaktivne terapije jodom, evo odgovora. Radioaktivna terapija jodom ima tek jednu prednost, a sve ostalo su mane. Ova terapija se izbodi radioaktivnim jodom koji stanice štitnjače upijaju, i koji štitnjaču iznutra uništava zračenjem. Čim se spomene zračenje, zdrav razum nam govori da je riječ o nečem štetnom za naše zdravlje. To je u principu točno, no terapija se izvodi na način da se uz pomoć manjeg štetnog učinka radijacije poništava veći štetni učinak lošeg rada štitne žlijezde. Kao prvu manu ove terapije spomenuti ćemo to da se ne zna koja je količina radioaktivnog joda potrebna da bi uništila štitnjaču. Zbog toga pacijenti obično odlaze dva ili tri puta na radioaktivni jod da bi se štitnjača uništila. Tu je i činjenica da smo u tijelu ostavili ozračen i uništen organ, što je dugoročno štetno za pacijenta, pa nakon desetak godina može izazvati pojavu raka u štitnjači, zbog čega pacijent opet mora ići na operaciju zbog puno ozbiljnije bolesti. Još jedna mana ove terapije radioaktivnim jodom je to što se radioaktivni jod ne nakuplja samo u štitnjači, nego i u drugim žlijezdama, recimo, u manjoj količini i u grudima, što za žene može biti opasno. Ljudi koji su liječeni radioaktivnim jodom imaju više šansi da dobiju neki drugi oblik raka, a najviše rak na mjestu limfoma.
Kada se ipak odlučiti na operaciju? Koje su prednosti i mane operativnog zahvata na bolesnoj štitnjači? Za razliku od radioaktivne terapije, operacija ima sve prednosti, a jednu jedinu manu. Mana je to što anestezija nosi mali rizik, ali se gleda da on bude zanemariv. I on stvarno jeste zanemariv kad se to radi na mjestu gdje treba, kad se pripreme za operaciju naprave kako treba. Ako se sve uradi po protokolu, te nastupi profesionalno opća anestezija će proći sasvim u redu. Kod operacije štitnjače imamo dvije komplikacije koje mogu postati trajne, ako se ne radi ozbiljno i oprezno. Prva moguća komplikacija je povreda živca koji pokreće glasnice. U slučaju da se živac povrijedi pacijent može da govori promuklo, a kod težih slučajeva ne može ni disati, pa nakon operacije na vratu nosi kanilu za disanje cijelog života. Druga komplikacija može nastati kod paratiroidnih malih žlijezda, koje se kod operacije štitnjače moraju odlijepiti i zašivati. Ukoliko se operaciji ne pristupi sasvim oprezno, moguće je da se žlijezde izvade zajedno sa štitnjačom.
U samom naslovu smo spomenuli da je bolest štitnjače ženska bolest, no muškarci je teže podnose. Što se misli pod tim? Danas je naime sve više muškaraca s oboljenjem štitnjače. U čemu se njihovo oboljenje razlikuje u odnosu na žene? Bolest štitnjače je prvenstvo ženska bolest zato što žene pet puta više obolijevaju od muškaraca. Muškarci u mnogim stvarima pa i u toj, imaju veliki nedostatak, jer kad se kod muškarca javi bolest, onda se najčešće radi o tumoru, odnosno raku. Kod muškaraca se znatno rjeđe javlja Hashimotov tiroidist, najčešće su kod njih hipertireoza, što se relativno brzo otkrije, i tumori koji su obično zloćudni.
Bolest štitnjače može se javiti i kod trudnica. Kako postupiti ako se pojavi za vrijeme trudnoće? Prema zadnjim svjetskim saznanjima, odnosno standardima, svaka žena treba da provjeri hormone čim sazna da je trudna, bez obzira da li je ikad imala problema sa štitnjačom ili ne. Uočeno je žene koje su imale manjak hormona, za vrijeme trudnoće, rode potpuno zdrave bebe, ali da njihovi mališani imaju smanjen kvocijent inteligencije. Na početku svake trudnoće trebalo bi obavezno napraviti hormone štitnjače, a ukoliko se ustanovi da ih nema dovoljno, potrebno ih je nadoknaditi u dogovoru sa liječnikom. Svaki ginekolog bi trebao na osnovu tih nalaza, tražiti od svoje pacijentice da započne sa nadoknadom hormona koji nedostaju u tijelu.
Napisali smo i to da danas sve više obolijevaju i mladi. Zbog čega je to tako? Smatra se da je ova pojava vezana za kvalitetu i suvremeni način života, ne u smislu stresa, nego je riječ o hrani i zagađenju u okolini. Hrana je nekad bila zdrava, danas je puna dodataka, a te stvari koje čuvaju hranu od kvarenja očito utječu na organizam i izazivaju reakcije poput stvaranja antitijela i autoimunih bolesti. Ljudi koji su ranije izloženi tim utjecajima, ranije i obolijevaju.
