Jedna od najgorih stvari u životu roditelja jest gledati vlastitu djecu kada ih nešto boli. Mnogi od roditelja susreću se s problemom tjeskobe i bolova kod djece kada je u pitanju cijepljenje. Ipak, odrasli ljudi lakše shvaćaju da se radi o, za njih, podnošljivoj boli, koja traje vrlo kratko. Ali, djeca se ne mogu riješiti panike kada dođe trenutak cijepljenja.
Rezultat svega toga je da mnoga djeca odrastaju sa strahom od igle i odlaska doktoru, pa se svaki takav slučaj pretvara u pravu dramu za roditelja i djecu. A kako djeca odrastaju, taj nepotrebni strah može prerasti u fobiju, koja će posljedično kod osoba rezultirati izbjegavanjem nužnih cjepiva I zdravstvene skrbi. No, ne vjeruju svi liječnici kako djeca I odrasli moraju prolaziti kroz bol i strah od igle.
Bol treba kontrolirati, djeca se ne smiju bojati doktora
“Svi smo svjesni da postoje kratkoročne i dugoročne fizičke i psihičke posljedice, koje nastaju zbog straha od igle. Djeca se plaše, roditelji ih sve teže dovode kod doktora na redovno cijepljenje. Ako se od ranog djetinjstva bol i strah ne kontroliraju ispravno, preskaču se cjepiva, a tijelo postaje ranjivije, što može dovesti do kroničnih oboljenja. Upravo zbog toga roditelji i pedijatri moraju raditi sve više na kontroliranju boli kao prioritetu kod liječenja djece.“ – smatra dr. sc. Christine Chambers, profesorica pedijatrije i psihologije.
Doktorica pritom dodaje kako postoje dokazane metode kojima se bol kod cijepljenja može puno bolje kontrolirati, i to kod djece svih dobnih kategorija. Stoga je logično da se preporučene strategije počnu čim prije primjenjivati, jer će dugoročno bolje utjecati na djecu, ali i na razinu procijepljenosti stanovništva. U nastavku donosimo neke od njenih savjeta.
Umrtvite kožu anestetikom
Korištenjem lokalne anestezije na području na kojem će se vršiti cijepljenje može drastično smanjiti bol. Doktori za to mogu koristiti lidokain kreme. To su proizvodi koji se mogu dobiti bez recepta, a kreme su potpuno sigurne čak i kod dojenčadi.
Ako se krema primjeni 30 minuta prije ubrizgavanja cjepiva u krv, bol se može ublažiti ili čak u potpunosti ukloniti. Pripremu možete napraviti i sami, ali je preporučeno da se to napravi u dogovoru s pedijatrom. Konzultirajte se na kojem mjestu će se vršiti cijepljenje, kako bi na ispravan dio kože namazali kremu.
Sarah Clark, zamjenica ravnatelja jedne dječje bolnice u Michiganu, smatra kako je dobro razgovarati s djetetom prilikom nanošenja te kreme. Ako se djeci dobro objasni što radimo i postižemo tom kremom, zbog čega se uopće cijepimo, dijete će se osjećati ugodnije, a bol će time biti manja.
„Bolje je tako nego da se izbjegavamo suočiti s problemom, da se nadamo kako će sve proći bez problema. Ako se pristupi otvoreno prema djetetu, roditelj na vrijeme može shvatiti strah i tjeskobu koje dijete osjeća, te tako lakše pronaći plan kako ih se riješiti.“ – smatra Sarah.
Dojenje djece prilikom cijepljenja smanjuje bol
Mnogi stručnjaci također smatraju kako dojenje za vrijeme cijepljenja smanjuje bol kod najmlađih. Sličan ili jednak učinak ima cuclanje dude umočene u zašećerenu vodu, ili pak ispijanje izdojenog mlijeka iz bočice, ako će se tako dijete osjećati ugodnije i smirenije. Ako se dijete ne može opustiti, vrlo loš pristup je agresivno prisiljavanje djeteta na cijepljenje.
Skrenite pažnju djetetu, nemojte ga prisilno smirivati
Naime, u prošlosti su mnogi roditelju djecu fizički kontrolirali ne bi li ih tako prisilili biti mirni za vrijeme cijepljenja. Iako su takva iskustva prilično stresna i bolna za djecu, roditelji koji su imali takvo iskustvo vrlo često tu metodu koriste i kod svoje djece. To nije najbolje što možete napraviti za svoje dijete. Štoviše, to je zabranjeno u nekim bolnicama u uređenim državama, gdje se kroz razne programe pokušava smiriti djecu, kako bi se što ugodnije osjećala i time bol svela na minimum.
Više ćete pomoći djeci ako im za vrijeme cijepljenja skrenete pažnju s igle i toga što doktorica radi. Skrenite pažnju svog djeteta na bilo koji način; igrom, pjesmom, plesom, bilo čime. Dajte im svoj pametni mobitel, neka igraju igrice, ako ih ta igrica smiruje i odvraća pažnju od svega što se oko njih događa. Pričajte s njima, neka se osjećaju dobro i zabavljeno.
Ostanite smireni, ali pazite što govorite djeci
Priča s djecom u to vrijeme može biti od velike pomoći, ali bitno je paziti što govorite svome djetetu. Mnogi će reći svom djetetu da to ne boli jako, da će biti gotovo vrlo brzo. No, Chambers i Clark slažu se da takve izjave mogu dati signal djetetu da ste i vi zabrinuti i time stvoriti nervozu. Vi morate u tim trenucima ostati pribrani, stoga je bolje ne pričati o tome.
„Primarno je da roditelji ostanu smireni. Većina djece će prepoznati zabrinutost roditelja, pa će i oni reagirati jednako“ – smatra Sarah Clark.
Nagrada za hrabrost može pomoći
Kako bi dodatno motivirali svoje dijete, prije odlaska pedijatru recite im da će za nagradu dobiti sladoled, da ćete ih voditi u park ili im kupiti igračku koju dugo žele. Objasnite kako im je to nagrada i dokaz kako postaju veliki (odrasli) momci / djevojke.
Bitno je da im ne lažete i ne dajete lažna obećanja. Primjerice, da možda neće biti cijepljenja, jer nikada ne možete znati što će doktor odlučiti. Ako vas pitaju hoće li dobiti „pikicu“, jednostavno im odgovorite „kako ne znate, kako vam ostaje da pričekate i vidite što će reći doktor.“
https://www.youtube.com/watch?v=bCljDf5veEs
Igra doktora i pacijenta će im približiti ordinaciju
Sarah Clark također predlaže igru doktora i pacijenta, posebno kod djece stare između 2 i 5 godina.
„Svaki put kad koristite igračke doktora u igri, ili im povremeno pričate priče o doktorima, uvijek im možete približiti što ih očekuje kod doktora. Tako oni lakše shvaćaju što ih tamo čeka. Svakako je bitno posebnu pažnju obratiti na činjenicu da proces cijepljenja traje vrlo kratko, svega nekoliko sekundi.“ – objašnjava Sarah.
„Puno stvari roditelji mogu napraviti da pomognu svojoj djeci prije nego se susretnu s cjepivom. Podržite ih, informirajte, skrenite pažnju s boli igle, okrenite na pozitivnu priču što se događa nakon što doktor završi s terapijom. Postići ćete da vaše dijete lakše podnosi terapiju, ali i svaku iduću koja će doći.“ – završava Chambers.