Osnovni ciljevi i smjernice u postupku liječenja reumatoidnog artritisa jesu sprječavanje ili kontrola oštećenja zgloba. Nadalje, tijekom liječenja gledamo spriječiti gubitak funkcije tog zgloba, smanjiti bolove i poboljšati sveukupnu kvalitetu života pacijenta.
Krajnji cilj liječenja jeste postići remisiju bolesti.
Gore spomenuti ciljevi mogu se postići terapijom lijekovima, fizikalnom i radnom terapijom, no kada zataje sve prethodne metode, ili ako nastupe neke teže posljedice bolesti, najčešće se pristupa kirurškim postupcima za saniranje nastalih degenerativnih promjena na zglobovima i tetivama.
Postupci u bolesnika s aktivnim reumatoidnim artritisom obično počinju temeljitom procjenom svih tegoba bolesnika, fizičkim pregledom i laboratorijskim testovima. Uvijek se naglašava važnost ranog otkrivanja i liječenja reumatoidnog artritisa, podučavanja bolesnika, nefarmakoloških postupaka i redovitog praćenja, čime se ostavlja veća mogućnost u izboru liječenja.
Simptomatskim liječenjem reumatoidnog artritisa nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAIDs) može se zaustaviti bol, ali ne i napredak bolesti. Kod većine bolesnika se danas primjenjuje jedan ili više antireumatskih lijekova koji modificiraju tijek bolesti (DMARDs), uz metotreksat kao najčešće korišten lijek. Navedeni lijekovi imaju svojstvo usporavanja ili zaustavljanja procesa osnovne bolesti.
Biološki lijekovi u liječenju reumatoidnog artritisa kao novi pristup liječenju
Posljednjih godina svjedoci smo razvoja bioloških lijekova usmjerenih na upalne reakcije u reumatoidnom artritisu. Pojava bioloških lijekova predstavlja velik napredak u liječenju reumatoidnog artritisa.
Premda nisu poznati uzroci upalnih reakcija pri reumatoidnom artritisu, mehanizam upale i oštećenja zgloba intenzivno se istražuju. Stanice koje su dio imunološkog sustava našeg organizma, odnosno T-limfociti i makrofazi, mogu izravno posredovati pri oštećenju i uništavanju zahvaćenih zglobova, ali za aktivaciju i održavanje aktiviranog stanja koji vodi u kroničnu upalu potrebno je zajedničko djelovanje u složenom nizu interakcija koji podrazumijeva citokine, to jest upalne faktore i suradnju ostalih vrsta stanica. Sadašnji načini liječenja reumatoidnog artritisa imaju za cilj utjecati na jednu ili više od tih interakcija sa zadaćom da razbiju upalni proces u zglobovima te da uspore ili zaustave oštećenje zgloba.
Posljednjih dvadeset godina smatralo se da je reumatodni artritis bolest koju pospješuju T-stanice. Noviji dokazi upućuju na ključnu ulogu B stanica u patofiziologiji reumatoidnog artritisa. To novo otkriće važan je korak u liječenju reumatoidnog artritisa. Značajna neriješena klinička potreba za lijekom koji se dobro podnosi i osigurava brzo olakšanje te remisiju u velikom broju oboljelih od reumatoidnog artritisa dovela je do daljnjih istraživanja u području reumatologije i do novih saznanja o važnoj ulozi interleukina-6 (IL-6) i B stanica u patofiziologiji reumatoidnog artritisa.
Jedan od bioloških lijekova namijenjen je za liječenje reumatoidnog artritisa djelovanjem na B stanice. Ova terapija monoklonskim protutijelom inicijalno je korištena u liječenju malignih bolesti krvi. Lijek selektivno djeluje na molekularnoj razini bolesti čime se djeluje na upalne procese i sprječava razvoj oštećenja zglobova. Primjena lijeka dovodi do ublažavanja simptoma i znakova reumatoidnog artritisa te poboljšanja fizičkog stanja bolesnika.
U liječenju reumatoidnig artritisa se u najnovije vrijeme koristi i biološki lijek koji blokira učinke citokina interleukina-6 (IL-6). Radi se o prvom lijeku iz te skupine koji djeluje na IL-6, citokin za koji se smatra da je ključni pokretač upalnih procesa u tijelu. IL-6 je također odgovoran za osjećaj umora, razvoj anemije te oštećenje kostiju i hrskavica. Blokiranjem IL-6 ublažavaju se simptomi i znakovi reumatoidnog artritisa.