Mononukleoza – bolest zaljubljenih – je česta kod tinejdžera, a najčešće se prenosi poljupce. Zato mononukleozu često zovemo „bolest zaljubljenih“ ili „bolest poljupca“. Saznajte koji je dobar prirodni lijek za mononukleozu.
Riječ je o virusnom oboljenju koje napada grlo, vilicu, jetra, srce i druge organe. Infektivna mononukleoza „bolest poljupca“ je virus koji se prenosi putem sline, najčešće poljupca, kašlja, kihanja ili prilikom dijeljenja posuđa, hrane ili pića s nekim tko ima mononukleozu. Neki ovu bolest zovu i „žljezdana groznica“ jer se prilikom infekcije povećaju limfne žlijezde.
Iako je infektivna bolest, mononukleoza nije zarazna kao neke infekcije (obična prehlada ili gripa). Nije toliko ni česta bolest, ali nikako rijetka u toj mjeri da je zanemarimo. Prema statistikama, znamo da godišnje jedna od 1000 osoba zatraži pomoć zbog infektivne mononukleoze. Ipak, smatramo da se bolest javlja nešto češće (nego što to statistika pokazuje), ali je postavljena kriva dijagnoza (na primjer gripa), pa mononukleoza ne bude dijagnosticirana. Najčešće od mononukleoze obole djeca i mlađe odrasle osobe. U nastavku možete pročitati koji je prirodni lijek dobar i efkasan za mononukleozu.
Mononukleoza – simptomi bolesti
Ako se zarazite, mononukleoza će se optokom krvi najvjerojatnije proširiti u gotovo svaki organ. Simptomi mononukleoze mogu biti raznoliki, baš zbog toga što bolest pogađa više organa i zbog načina na koji napada naš organizam. Simptomi često uključuju natečene limfne čvorove i povišenu tjelesnu temperaturu.
Simptomi koji prate ovu bolest su:
- povišena temperatura
- glavobolja
- bol u grlu
- otežano gutanje
- oboljelo ždrijelo
- uvećane i bolne vratne žlijezde
- umor
- opći osjećaj slabosti
- groznica
- natečeni krajnici
- kožni osip
- meka, otečena slezena
Pored gore navedenih simptoma, mogu se javiti i neki drugi, manje učestali. Infektivna mononukleoza se dijagnosticira testom krvi u drugom tjednu bolesti. Bolest napada grlo, krajnike, žlijezde vilice, vrata, pazuha, slezenu, jetra i srce. Krvna slika se promijeni – što znači da se poveća broj leukocita od 15 do čak 50000 gdje dominiraju limfociti i monociti.
Često će mononukleoza kod djece ostati nezamijećena (neće biti dijagnosticirana), pa će proći kao gripa ili neka jača prehlada. Na sreću, djeca razvijaju trajnu imunost prema infektivnoj mononukleozi.
Važno je paziti da ne dođe do nekih većih komplikacija. Mononukleoza nije opasna sama po sebi, ali ako dođe do, na primjer povećane slezene, to može dovesti do većih zdravstvenih tegoba. Inače se mononukleoza odleži, i liječi odmaranjem sa dostatnim unosom tekućine u organizam.
Virusno obljenje – Epstein Barrov virus
Infektivnu mononukleozu uzrokuje Epstein Barrov virus iz grupe herpes virusa. Riječ je o virusnom oboljenju – kapljičnoj infekciji koja nastaje tako što se virus prenosi direktno oralnim putem (pljuvačkom, odnosno poljupcem, kašljem ili kihanjem). Izvor bolesti je samo bolesnik.
Bolest nema sezonski karakter, što znači da se može pojaviti u bilo kojem godišnjem dobu. Inkubacija traje od 4 do čak 50 dana.
Simptomi infektivne mononukleoze su raznoliki, zbog osjećaja slabosti, možete posumnjati kako se radi o gripi ili nekoj virozi. Nakon dva dana moći čete primijetiti da imate otečene i bolne žlijezde na vratu, pod pazuhom i u preponama. Većina bolesnika javlja se s umorom koji traje nekoliko dana.
Kada je u pitanju infektivna mononukleoza, povišena tjelesna temperatura može se popeti i do 39C stupnjeva. Temperatura se nekada teško spušta. Infektivna mononukleoza kod djece i infektivna mononukleoza kod odraslih ima iste simptome, a tim da djeca mogu biti izrazito plačljiva i razdražljiva.
Nekada se zbog oslabljenog imuniteta od mononukleoze može pojaviti i žutica. Simptomi žutice nestaju nakon 3 tjedna, ali se još najmanje 2 tjedna može osjećati slabost, umor, tromost i potištenost.
Kako smo već i prije spomenuli, mononukleoza se najčešće pojavi kod mlađih osoba i djece. Najčešće obole mlade osobe starosti od 15 do 25 godina, te kod predškolskog uzrasta.
Kako se prenosi mononukleoza?
Mononukleoza se prenosi direktno (oralnim načinom), a kako napada mlađu dobnu skupinu, najčešće se prenosi putem poljupca. Ne postoji direktni lijek za bolest, ali svakako postoje terapije kojima se suzbijaju simptomi bolesti i ubrzava proces ozdravljenja.
Liječenje je simptomatsko, gdje nam je cilj spustiti tjelesnu temperaturu i pustiti bolesnika da odmara. Po potrebi, liječnik će propisati antibiotike, ili eventualno kortikosteroide kod otežanog disanja i dugotrajne febrilnosti.
Mononukleoza je benigno oboljenje, koje se uglavnom završava ozdravljenjem. No ipak, nekada su moguće izvjesne komplikacije poput oštećenja jetara, odnosno ciroza jetre. Nekada mononukleoza može izazvati komplikaciju na srcu ili komplikacije na plućnom parenhimu. Sama bolest nije po život opasna, pa terapijom dolazimo do potpunog ozdravljenja. Da bi što lakše preboljeli, liječnici savjetuju da se izbjegavaju napori i bilo kakva fizička aktivnost – čak i nekoliko mjeseci od trenutka kada se dijagnosticira bolest.
Kada traje terapija, važno je prilagoditi ishranu i odabrati kašastu i vitaminsku hranu. Potrebno je piti dosta tečnosti i mirovati do ozdravljenja. Liječnik će savjetovati koje namirnice da bolesnik konzumira, kako da se odmara i po potrebi će propisati odgovarajuće lijekove.
Naime, ne postoji posebno određena terapija za liječenje infektivne mononukleoze. Zbog činjenice da antibiotici ne djeluju protiv virusnih infekcija, liječenje se obično provodi mirovanjem i konzumiranjem odabranih namirnica i što više tekućine. Neki pacijenti, zbog dugog trajanja infekcije, znaju patiti od napadaja depresije. U tom slučaju obratite se liječniku, te zatražite da vam propiše neki lijek za smirenje.
Nekada streptokokna infekcija prati upalu grla od mononukleoze. Moguće je da se razvije i sinusna infekcija, ili upala krajnika (angina), pa će liječnik preporučiti liječenje antibioticima. Antibiotici neće djelovati protiv mononukleoze, ali hoće za spomenute prateće bakterijske infekcije.
Amoksicilin i ostali derivati penicilina nisu preporučeni za osobe s mononukleozom. Naime, postoji opasnost da se pojavi osip. Takav osip ne mora nužno značiti da je bolesnik alergičan na antibiotik, ali se terapija penicilinom obustavlja i traži se neki drugi antibiotik, za koji je manje vjerojatno da će uzrokovati osip.
Kortikosteroidi mogu olakšati neke od simptoma (oticanje grla i krajnika), pa će liječnik možda propisati neki kortikosteroidni lijek – na primjer prednizon.
Epstein Barrov virus – uzročnik mononukleoze
Epstein Barrov virus ima period inkubacije od oko 4 do 6 tjedana, ali to vrijeme inkubacije može biti i kraće kod manje djece. Infektivna mononukleoza u principu nije opasna bolest, ali je sklona recidivu. Mononukleoza se može pojaviti i nekoliko puta godišnje – što može biti izrazito iscrpljujuće za oboljelu osobu. Kada se ponovno pojavi, mononukleoza obično ima simptome slabijeg intenziteta, nego što je to bio slučaj kod prve pojave bolesti.
Kod odraslih osoba (starijih od 30 godina) mononukleoza može imati simptome jačeg intenziteta i bolest obično traje duže.
Najčešće komplikacije kod starijih osoba su:
- opstrukcija dišnih putova
- prsnuće slezene (nagli pad krvnog tlaka, ubrzan rad srca, hladan znoj, poremećaj svijesti)
- upala srčanog mišića
- komplikacije koštane srži
- komplikacije živčanog sustava
- jednom kada infekcija potpuno nestane, posljedica više nema. Ipak, ne može se steći imunitet, a to znači da se infekcija opet može pojaviti. Vjerujemo da je razlog tome što mononukleozu uzrokuje više vrsta virusa.
Metode samopomoći – prirodni lijekovi za mononukleozu
Poznajemo neke alterntivne metode liječenja. U nastavku pročitajte koji je prirodni lijek dobar za mononukleozu.
Prirodni lijek za mononukleozu
Osim mirovanja, što je glavni korak samopomoći, da bi ubrzali liječenje i suzbili simptome mononukleoze, uradite sljedeće:
- pijte puno vode i voćnih sokova. Tekućina pomaže smanjiti tjelesnu temperaturu i bolove u grlu, pa će spriječiti i dehidraciju
- neki lijekovi bez recepta mogu pomoći da ublažite bolove ili groznicu
- isperite grlo sa slanom vodom da bi ublažili upalu grla. Dovoljno je da razmutite pola žličice soli u 2 dcl tople vode i sa tim isperete grlo
- prekinite sa svim naporima i fizičkim aktivnostima. Pričekajte najmanje mjesec dana (nakon što ozdravite), prije povratka bilo kakvim intenzivnim aktivnostima
- jedite namirnice bogate antioksidansima (voće, povrće, orašasti plodovi, sjemenke i cjelovite žitarice)
- povećajte unos češnjaka jer je on prirodni antibiotik. pomoći će u slučaju nekih bolesti koje prate mononukleozu
Tijekom perioda oporavka u potpunosti izbacite alkohol, cigarete i sve štetne navike kojima ste skloni inače.
Ishrana je ključni faktor ove terapije, pa je važno jelovnik prilagoditi bolesniku. Važno je da bolesnik jede kašastu hranu, hranu koja je bogata vitaminima te da unosi u organizam odgovarajuće količine tečnosti.
