Cimet je jako ljekovita biljka. Dolazi iz porodice Lauraceae, a u svijetu je poznat pod latinskim imenom Cinnamomum Zeylandicum. Nekada samo začin, danas cijenjena ljekovita biljka.
Zanimljiva činjenica je da je cimet jedan od najstarijih začina poznatih čovjeku.
Kasnije se, zbog ljekovitog djelovanja, počeo koristiti i kao prirodni lijek, a nakon suvremenih istraživanja i mnogih dokaza o ljekovitosti, danas se cimet smatra jako vrijednom ljekovitom biljkom.
Moderna znanstvena istraživanja potvrđuju da cimet ima pozitivan učinak na zdravlje čovjeka, te da dobro djeluje u slučaju nekih oboljenja. Nekada korišten isključivo kao začin, cimet se danas koristi i kao jeko efikasan prirodni lijek protiv gastritisa, dijabetesa, povišenog kolesterola, gljivičnih i bakterijskih infekcija kao i mnogih drugih bolesti.
Znanstveno je također utvrđeno da cimet sprječava preveliko grušanje krvi, koje može imati štetno djelovanje. Pored navedenog, cimet smanjuje razinu masnoća odnosno lošeg kolesterola i triglicerida u krvi. Time se znatno smanjuje opasnost od bolesti srca i krvnih žila. Cimet posjeduje svojstvo zaustavljanja rasta bakterija i gljivica, uključujući i za mnoge problematičnu bakteriju Candidu.
Do neobičnog otkrića znanstvenici su također došli proučavajući djelovanje cimeta na psihu. Istraživanja su pokazala da povremeno udisanje mirisa cimeta i metvice povećava budnost za volanom te smanjuje tjeskobu ili osjećaj frustriranosti kod vozača koji svakodnevno automobilom prelaze iste dionice. Osim toga, pikantan miris cimeta potiče rad mozga, poboljšava koncentraciju, vizualno pamćenje i brzinu reagiranja.
Još o ljekovitim svojstvima cimeta pročitajte u nastavku teksta
Biljka uspijeva u tropskoj Aziji, osobito Indiji. Tvori čitave šume. Kod nas ga možemo naći samo u trgovini, kao koru i prašak.
To je 5-7 m visoko drvo, jako razgranato, dugoljasto ovalnog glatkoga, sjajnog lišća, iz čijih pazušaca u siječnju izrastu od smeđih pupoljaka bijeli, bezmirisni cvjetovi na dugim peteljkama. Na početku jeseni razviju se iz njih najzeleniji, a onda tamnomodri plodovi. Za lijek se upotrebljavamo koru, a ostali dijelovi kao začini. Ni plodovi se ne jedu. Iz njih se istiskuje vosak za mirisave svjetiljke. Jedino iz listova, koji se inače stavljaju u jelo za začin, kao i lovor, istiskuje se ulje od kojega se pravi cimetova voda i tinktura. To ulje jako žari, pa i jedna kap izazove upalu ako padne na kožu. Ako se kapi ulja prevuku šećerom, dobiva se takozvani Cimetov konfekt, ili sanelet, koji se upotrebljava za jačanje želuca.
Samo kora, a tek ponekad lišće, koje se sabire gotovo u industrijske svrhe. Kora za lijek se guli sezonski, a pritom se mora paziti da se drvo ne ošteti, te da se do iduće godine oporavi.
