Svi ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu, a u pitanju je naravnno nogomet, svakako znaju tko je i što je Anton Samovojska. Njegova biografija je vrlo zanimljiva mnogim zaljubljenicima u ovaj sport, a njegov poseban pogled i zanimljivosti koje prezentira u svojem medijskom djelovanju, čine ga jednim od najboljih sportskih analitičara na ovim prostorima.
Kolumnist Večernjeg lista (Dražen Ćurić), na kojem je započeo svoju sportsku novinarsku profesiju, nazvao ga je zanimljivim nazivom – analitičar svih analitičara, po uzoru na legendarnog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Miroslava Ćiru Blaževića, koji je zbog velikog uspjeha na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj dobio nadimak – trener svih trenera.
Anton Samovojska – Biografija sportskog analitičara
Anton Samovojska rođen je 1951. godine u Dugoj Resi, a već s 26 godina počeo je svoj novinarski put u Večernjem listu. Zanimljivo je kako njegov novinarski put nije krenuo komentarima s nogometnih travnjaka, već je počeo izvještajem sa šahovskog turnira 1977. godine. To je otkrio Ivanu Posavcu, prilikom velikog intervjua za Jutarnji list.
„Bila je 1977., u Esplanadi se održavao šahovski turnir koji sam došao gledati. Pazi, ja do tada nisam niti slova napisao. Gledam ja tako turnir i u jednom trenutku prilazi mi Ico Kerhin, on je tada bio urednik sportske rubrike u Večernjem listu, a mi smo se znali s malog nogometa.“
Izvještavao sa šahovskog turnira u Esplanadi
„Veli on meni: “Vojska, pa kaj ti delaš ovdje?”, ja mu odgovorim da sam došao gledati šah, a on meni na to: “Ma daj, ne pričaj gluposti, pa ti si nogometaš!”. Ispričao sam mu kako odmalena igram šah, a Kerhin me odmah odlučio regrutirati. Rekao mi je: “Ajde, ajde, ti buš sad za nas lepo pisal o šahu, nemam nikog drugog”. – započeo je još jednu od mnogih zanimljivih priča popularni “Vojska“.
„Ja sam se opirao, rekao sam mu da to nikad nisam radio, ali da ću mu naći nekog drugog. Pitao sam prvog, drugog, trećeg i svi su me odbili i onda sam, kako je mene zapravo vrlo lako nagovoriti na štošta, pristao napisati izvještaj s turnira. Kerhin me pitao do kada traje kolo, ja kažem do devet, on meni odlično, u pola deset te u redakciji čeka daktilografkinja. Tako sam ja u pola deset došao u redakciju i počeo nešto diktirati i na jedvite jade završiti članak.“
“Bit ćeš dobar novinar”
„Preznojio sam se. Kada sam odlazio iz redakcije, za mnom je netko uzviknuo: “Hej, mali, jesi ti pisao ovo o šahu?”. Ja sam prestrašen odgovorio da jesam. “Bit ćeš dobar novinar”, rekao mi je na to.“ – ispričao je Anton.
Nakon “Večernjaka” je „branio slova“ Vjesnika (urednik u unutrašnjopolitičkoj rubrici) i Sportskih novosti (novinar i urednik nogometne redakcije), a zadnjih 15-ak godina neizostavni je član stručnih emisija svih velikih nogometnih natjecanja i utakmica na Hrvatskoj radio televiziji.
Višestruki novinar godine i dobitnik nagrade za životno djelo
U svojoj bogatoj novinarskoj karijeri ispisao je mnoštvo tekstova, a vrhunac medijske pažnje osvajao je svojim zanimljivim pričama u emisiji „Brazuka“, specijaliziranoj HTV-ovoj emisiji koja je pratila događaje sa Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. godine.
Zasluženo je osvajao nagrade za novinara godine u više navrata, a kako sam priznaje, najveći ponos u njemu je izazvala nagrada „Zvonimir Kristl“, koju je Vjesnik namijenio za najbolje mlade novinare. Svakako, tu nagradu je dobio prije nego li je dobio nagradu za životno djelo 2019. godine, koja bi mogla ipak preuzeti tron u svrstavanju nagrada koje je osvojio ovaj karizmatični novinar.
Anton Samovojska – karijera
Mnogi se s pravom pitaju je li Samovojska igrao nogomet. Odgovor je – naravno da jest. No, više je preferirao mali nogomet, u kojem je bio u puno uspješniji, vrhunska klasa. Bio je višestruki osvajač prestižnog malonogometnog turnira „Kutija šibica“, na kojem je u nekoliko navrata proglašen najboljim igračem. Igrao je za jake malonogometne momčadi Katarinu i Grahorovu, nebrojeno puta bio prvak Zagreba, a 1984. godine i Jugoslavije
U velikom nogometu nema puno informacija o Samovojski, tek da je nastupao u drugoj ligi za Jedinstvo, te da je bio na dvotjednoj probi u Dinamu, na kojoj se nije uspio nametnuti. No, nogometna karijera nije preduvjet da se kasnije uspješno bavite novinarskim ili trenerskim poslom. Puno je takvih primjera u svijetu.
No, ono što ga odvaja od drugih sportskih novinara jest njegov način izražavanja, jasan i ljudima koji ne prate nogomet, a zanimljiv velikim zaljubljenicima koji ga vole slušati. Koliko je bio dobar u svojem poslu govori još jedna anegdota telefonskog razgovora s odvjetnikom Brankom Šerićem:
Samovojska vas natjera da volite nogomet
„Veli meni Šerić: “Ja sam vas morao čuti, znate, moram vam nevjerojatno zahvaliti. Vi ste mojoj ženi omogućili da zavoli nogomet!”. To je meni najljepši kompliment na svijetu. Približiti igru nekome tko nogomet ne voli niti ga zanima je nešto veličanstveno, to znači da si stvarno uspio.“.
I to je bio Anton Samovojska, njegova malonogometna i novinarska biografija je impresivna, a njegovi izvještaji i komentari nakon utakmice su neponovljivi. Jer, uvijek je imao pregršt informacija zbog kojih su ga mnogi zovu “nogometna enciklopedija“.
Anton Samovojska – veliko HVALA
Jako se dobro pripremao za svaki medijski nastup. Uvijek je pripremio i nešto manje bitnih i manje sportskih informacija, koje je znao izvlačiti iz rukava kako bi učinio emisiju zanimljivijom i zabavnijom gledateljima. Osvajače bitnih natjecanja u svakoj godini znao je navesti i da ga probudite u dva sata ujutro. I nitko nikada nije morao provjeravati je li ta informacija točna. Jer je bila točna.
Za sve dosadašnje i buduće lijepe trenutke u nogometnim prijenosima ovom velikom novinaru treba reći jedno veliko – HVALA.
