Ovdje ćemo objasniti neke tretmane protiv zabrinutosti, uzrujanosti, napetosti, straha i druge slične…
Tjeskoba je na žalost sve češća bolest danas i mnogi se teško nose sa njom.
Ovim putem ćemo se detaljno osvrnuti na tu bolest – Anksioznost.
Tjeskoba je bolest koja nastaje u živčanom sustavu i postoje djelotvorni lijekovi koji je stavljaju pod nadzor. Općenito vrijedi pravilo: Što su psihičke smetnje izraženije i što dulje traju, manji su izgledi da će vam pomoći psihoterapija. Kod težih i kroničnih smetnji znatno više uspjeha ima tretman lijekovima. Lijekovi za psihičke poremećaje u našim sredinama imaju nezasluženo lošu reputaciju, dijelom zato što liječnici propisuju pogrešne lijekove ili dobre lijekove u pogrešnim dozama ili na pogrešni (obično prekratki) rok. Mnogi su ljudi zbog neinformiranosti i predrasuda neskloni uzimanju lijekova s učinkom na živčani sustav, zbog čega potpuno nepotrebno trpe duševne boli u nedogled.
S druge strane, velik broj ljudi s psihičkim smetnjama “uredno” konzumira alkohol, duhan, kofein, pa čak i opojne droge, sve zato da bi se osjećali bolje. No, budući da su te tvari štetne za mozak, s vremenom im biva sve lošije! U Hrvatskoj se mnogi još uvijek lakše odlučuju na trovanje organizma, umjesto na njegovo liječenje, dijelom i zbog utjecaja neprosvijećene okoline, koja alkoholičare i pušače prihvaća bolje nego one koji uzimaju lijekove za živčani sustav.
Informiranje javnosti o pravoj, dakle biološkoj, tjelesnoj prirodi svih “psihičkih” poremećaja od presudne je važnosti za pristajanje na pravilno liječenje. Svaka “psihička” bolest 100% je tjelesna, jer izvire iz rada mozga, a on je u svakom pogledu tjelesan. Moždano tkivo, živčane stanice (neuroni), prirodne moždane kemijske tvari (neurotransmiteri) te električna struja koja djeluje u mozgu odgovorni su za svaki naš osjećaj, osjet, misao, riječ i životni stav. Bez obzira na to jesmo li neki strah razvili zbog toga što smo rođeni s oslabljenim živčanim sustavom, ili smo strah “naučili” pod utjecajem okoline, onog trenutka kad se strah javi, postaje biološki “utvrđen” u mozgu. To nije loša vijest, jer to znači da svoj poremećaj tjeskobe, radilo se o fobiji, stidljivosti u društvu, opsjednuto-obuzetom poremećaju, općem anksioznom poremećaju ili PTSP-u, možete vrlo djelotvorno staviti pod kontrolu lijekovima i drugim jednostavnim postupcima koji normaliziraju rad mozga.
Vrste lijekova koji pomažu protiv anksioznosti
Pravilno odabrani i dozirani lijekovi trebaju biti prva linija obrane protiv tjeskobnih poremećaja. Lijekovi protiv tjeskobnih poremećaja neće vas preko noći učiniti sretnima niti izbrisati vaše brige, no značajno će vam poboljšati kvalitetu života.Za liječenje tjeskobnih poremećaja najčešće se koriste dvije skupine lijekova: sredstva za smirenje (benzodiazepini) i antidepresivi – sredstva za aktiviranje živčanog sustava (SIPPS, TCA, IMAO).
BENZODIAZEPINI – lijekovi za smirenje – Ako osoba trpi od jake akutne uzrujanosti i uznemirenosti, obično se prvo daju sredstva za smirenje živaca, a to su lijekovi iz skupine benzodiazepina. Najpoznatiji među njima su alprazolam, bromazepam, diazepam, lorazepam, klonazepam itd. Ovi lijekovi brzo i djelotvorno smiruju simptome poput napetosti, zabrinutosti, uzrujanosti, prestrašenosti. No, budući da se njihovo uzimanje tijekom više od šest mjeseci ne preporučuje zbog mogućnosti razvijanja ovisnosti i tolerancije, tretman anksioznosti ne može se zasnivati samo na benzodiazepinima. Neki od benzodiazepina (primjerice alprazolam) imaju brže i kraće djelovanje, pa su pogodni za uzimanje “prema potrebi”, ali izazivaju i jače smetnje kad se lijek prestaje uzimati. Drugi, poput klonazepama, djeluju sporije i dulje. Vaš bi liječnik trebao prema vašim simptomima i životnim okolnostima znati odabrati najprikladniji benzodiazepin za vaše potrebe. Ovi lijekovi mogu uzrokovati pospanost i usporenost, pa je potreban oprez ako morate voziti ili rukovati strojevima.
ANTIDEPRESIVI – za dizanje raspoloženja – Unazad 15 godina skupina lijekova zvana SIPPS (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) pokazala se vrlo uspješnom kod gotovo svih anksioznih poremećaja. Ove lijekove obično nazivamo antidepresivima, ali njihova je primjena daleko šira od liječenja depresije. Oni djeluju tako da pojačavaju aktivnost prirodne moždane tvari zvane serotonin, koja služi kao prirodni antidepresiv i sredstvo za smirenje, a čija je aktivnost smanjena i kod anksioznosti i kod depresije. Za razliku od benzodiazepina, lijekovi iz skupine SIPPS (fluoksetin, fluvoksamin, sertralin, paroksetin i drugi) ne ublažavaju simptome odmah, već se terapijski učinci javljaju nakon dva, četiri, pa i šest tjedana. Međutim, djelovanje serotoninskih lijekova mnogo je dublje i temeljitije. Kad pacijent počinje osjećati učinke ovih lijekova, postepeno se smanjuje doza benzodiazepina (ako su prethodno bili propisani), a doza SIPPS-a prilagođava se do optimuma. Pritom se sredstva za smirenje u ograničenom opsegu mogu uzimati i dalje, primjerice uoči ili tijekom situacije koja izaziva pojačanu tjeskobu. Ispitivanja su pokazala da SIPPS ne utječu samo na serotonin, već posredno normaliziraju i funkciju drugih moždanih tvari. Tako, primjerice, s vremenom dovode u normalu i djelovanje noradrenalina, drugog važnog prirodnog antidepresiva, te suzbijaju lučenje stresnih hormona, čija je povećana razina svojstvena anksioznosti i depresiji.
S pojavom SIPPS-a, u drugi su plan pali stariji lijekovi iz skupine TCA (triciklika), koji su uvedeni sredinom pedesetih. Triciklici kao imipramin, dezipramin, amitriptilin i noritriptilin vrlo su učinkoviti protiv anksioznosti, ali im je mehanizam djelovanja manje precizan, pa uzrokuju više neželjenih nuspojava te ih pacijenti teže podnose.
Treća važna skupina lijekova su IMAO (inhibitori monoaminooksidaze), suvremenici triciklika. Oni, kao i SIPPS, pojačavaju djelovanje antidepresivnih moždanih tvari, ali drukčijim mehanizmom, koji izaziva potencijalno štetne popratne učinke. Pacijenti koji uzimaju neki od lijekova tipa IMAO moraju se pridržavati vrlo strogih uputa o prehrani. Moraju izbjegavati, između ostaloga, dimljene sireve, jogurt, ukiseljene proizvode, jetra, smokve, pivo, šampanjac i drugo da ne bi došlo do naglog povišenja tlaka. Iznimka je moklobemid, moderni lijek iz skupine IMAO, kod kojega nisu potrebna stroga ograničenja prehrane. Odličnim protiv raznih oblika tjeskobe pokazao se noviji lijek, venlafaksin, koji pojačava djelovanje i serotonina i noradrenalina, uz minimum neželjenih učinaka. Svi antidepresivi imaju i izvjesne neželjene učinke, no kod modernih antidepresiva, oni su uglavnom blagi i prolazni. Kod nekih se pacijenata javlja pospanost i umor, kod drugih lakša mučnina ili slabljenje seksualne želje. No, pozitivni efekti tih lijekova u cijelosti su mnogo veći od negativnih. Savršen lijek protiv tjeskobnih poremećaja još nije proizveden, no i dok vi ovo čitate znanstvenici u nekom laboratoriju rade na formulaciji nekog novog lijeka, koji će djelovati brže i dublje protiv vaše tjeskobe, a koji će ujedno uzrokovati manje neželjenih nuspojava.
Prirodni lijekovi koji mogu pomoći protiv anksioznosti
Ako iz bilo kojeg razloga niste ljubitelj tvorničkih lijekova (iako bi oni i vama zacijelo koristili), možda ćete biti skloniji prirodnim sredstvima protiv tjeskobe.
Čuvena gospina trava pomaže ne samo kod depresije, nego ublažava i tjeskobne smetnje. Dobro se podnosi do te mjere da je prilikom nekih ispitivanja više neželjenih nuspojava prijavila kontrolna skupina (tj. pacijenti koji uzimaju placebo!), nego skupina koja uzima gospinu travu. Može se nabaviti i u Hrvatskoj od raznih proizvođača, a preporučene se doze kreću od 900 do 1800 mg dnevno.
Valerijana je još jedno poznato i neškodljivo sredstvo za “smirenje živaca” i također ju je lako nabaviti kod nas.
Kava-kava ima slična smirujuća svojstva, ali zasad je nema u Hrvatskoj, no možete je naručiti preko Interneta od brojnih dobavljača.
Jeste li upoznati s aromaterapijom? Neka eterična ulja, poput mente, lavande, kamilice, jasmina i ruže imaju antistresne i protutjeskobne učnke. Jeftina su i ima ih u brojnim ljekarnama.
Vitamini B-kompleks i C te minerali magnezij i cink preporučljivi su za jačanje živčanog sustava.
VAŽNO JE ZNATI O LIJEKOVIMA
* Prvo pribavite ispravnu dijagnozu od liječnika
* Lijekovi za psihičke tegobe ublažuju poremećaj na živčanom sustavu
* Uzimanje psihijatrijskih lijekova ne znači da ste “ludi”
* Odbijanje lijekova nije pametno, niti dokazuje da ste “jaki”
* Imajte povjerenja u lijekove i dajte im priliku
* Nemojte spuštati ili dizati dozu lijekova na svoju ruku
* Budite spremni podnijeti moguće popratne učinke lijekova te pričekati njihov puni učinak
* Ne postoji čudotvoran lijek
Psihoterapija protiv tjeskobe
Psihoterapija može biti korisna ako pacijentu ukaže na njegove eventualne pogreške i propuste, ukoliko su relevantni za psihičko stanje i ako ovaj na njih ima utjecaja. Također, psihoterapeut može pacijentu pomoći pružanjem razumijevanja, podrške i nade, jer se tjeskobni bolesnik najčešće osjeća bespomoćno, neshvaćeno i ugroženo.
Psihoterapija, odnosno tretman koji uključuje razgovor s psihijatrom ili psihologom djeluje kod značajnog broja pacijenata. Sam kontakt s terapeutom ima pozitivan učinak na pacijenta, s obzirom da mnogi pacijenti nemaju s kim drugim razgovarati o svojim tegobama. Od tehnika psihoterapije najčešće se koriste kognitivno-bihejvioralna, gestalt, interpersonalna i psihoanalitička terapija. Bez obzira na tehniku kojom se služi, terapeut treba pacijentu pružiti društvo, pažnju, razumijevanje, utjehu i nadu, osobito u razdoblju prije no što počnu djelovati lijekovi. Kad se pacijentu “razbistri” stanje i kad postane spremniji na aktivno sudjelovanje u terapiji, moći će od terapeuta naučiti neke praktične “protuanksiozne” vještine.
Kvalitetan psihoterapeut može pacijenta posavjetovati kako da lakše izbjegne neku stresnu situaciju, ako ona postoji i ako je relevantna za pacijentovo stanje; može mu ukazati na neki izvor stresa koji pacijent sam nije uočio; može mu predložiti neku aktivnost (hobi i sl.) koja bi donijela olakšanje i razvedravanje; može ga naučiti reći “ne” kad je to poželjno i uputiti ga u spretnije ophođenje s ljudima. Primjerice, naučiti ga kako da prikrije svoju stidljivost i osjetljivost te kako da ne pokazuje da je povrijeđen, jer se nitko ne voli družiti s osobom s kojom se mora ophoditi “u rukavicama”.
Najzastupljenija psihoterapijska tehnika, kognitivno-bihejvioralna (spoznajno-ponašajna) terapija temelji se na pretpostavci da su duševne smetnje posljedica duboko ukorijenjenih pogrešnih i negativnih predodžbi pacijenta o samome sebi i o svojim okolnostima. Terapeut pokušava pacijentu pomoći da zamijeni “pogrešne predodžbe” ispravnima, da odbaci štetne postupke ili ponašanja te da nauči ugodnije aktivnosti i zdravije obrasce ponašanja. Međutim, niti svaki pacijent ima pogrešne negativne predodžbe o sebi (negativne predodžbe mogu biti i točne), niti uvijek ima utjecaja na vanjske okolnosti, niti se uvijek može izmjenom ponašanja ili životnih stavova izliječiti od tjeskobe. Kod takvih su slučajeva lijekovi nezamjenjivi.
Samopomoć protiv tjeskobnih poremećaja – Stručnjaci preporučuju neke protu-anksiozne postupke, koje možete provoditi samostalno.
Tjelesna aktivnost i rekreacija. Povećano kretanje može popraviti poremećene kemijske procese u mozgu i tijelu – one iste procese koji uzrokuju osjećaj tjeskobe. Primjerice, umjereni do pojačani tjelesni napori potiču lučenje “hormona ugode” poput endorfina i enkefalina, a ujedno neutraliziraju djelovanje stresnih hormona. Kad kažemo tjelovježba, ne mislimo nužno na maraton ili Tour de France – sasvim vam je dovoljno po 30-45 minuta jogginga tri puta tjedno, ili triput po sat vremena bicikliranja (može i na sobnom biciklu), ili plivanje, aerobik, planinarenje, pa i obično hodanje, najbolje ubrzano! Pojava znoja znači da ste na pravom putu što se stupnja napora tiče. Prije jače tjelesne aktivnosti uputno je posavjetovati se s liječnikom. * Vježbe disanja Napad tjeskobe često je praćen brzim i plitkim disanjem, ubrzanjem pulsa, rastom krvnog tlaka, znojenjem itd. Duboko i polagano disanje “iz trbuha” može ublažiti simptome tjeskobe, pa čak i trajno učiniti čovjeka otpornijim na stresne podražaje. Opuštajuće disanje izvodi se tako da prvo dopustite zraku da ispuni vaš trbuh (prostor ispod prsnog koša). Zatim ispunjavajte zrakom donji, pa napokon gornji dio pluća. Izdisanje se treba odvijati istim redoslijedom – zrak prvo treba napuštati donje šupljine, a na koncu vrh pluća. Nakon izdisanja pričekajte 2-4 sekunde, pa ponovo udišite, opet prvo trbuhom!
Vježbe opuštanja – Najpoznatije tehnike opuštanja su autogeni trening (AT) i transcendentalna meditacija (TM), no za opuštanje služe i joga, tai-chi, neke borilačke vještine i mnogo drugih tehnika. Opustiti se možete i jednostavno tako da se usredotočite na neku nepomičnu točku (npr. prekidač na zidu, knjigu ili grm) te polako i duboko dišete 10-15 minuta. No, još dublje djelovanje ima autogeni trening, tečajevi kojeg se održavaju i po hrvatskim gradovima. Prvi od dva stupnja AT-a možete naučiti iz knjiga ili iz uputa koje se mogu naći i na Internetu. AT-om se usmjerava pažnja na tjelesne osjete poput težine u rukama i nogama, topline u želucu, svježine u čelu, disanja i kucanja srca. Jedna cijela seansa traje oko deset minuta i ima značajan antistresni učinak.
Poboljšajte spavanje
Ako loše spavate, evo nekoliko korisnih naputaka.
– Nastojte lijegati i buditi se u približno isto vrijeme. Nemojte puno odstupati od tih termina čak niti za vrijeme vikenda.
– Prije spavanja ne uzimajte kavu ili crni čaj; preporučuje se čaj od mente, gospine trave, kamilice ili mliječna pića. Ne uzimajte alkohol mada vas uspavljuje, jer biste se zbog njega mogli buditi tijekom noći. Ne večerajte kasno.
– Veći tjelesni napori unutar dva sata prije planiranog počinka nisu preporučljivi. Tjelovježba ranije tijekom dana može biti korisna za bolji san.
– Neka vam soba ne bude ni previše topla ni prehladna, a krevet ni pretvrd ni previše mekan.
– Ako ne možete dugo zaspati, bolje je da ustanete i radite nešto po kući nego da se vrtite po krevetu. Nakon “pauze”, osjećat ćete se umornijima i pospanijima.
Odmorite mozak – Nemojte se prepuštati analizama svojih sadašnjih životnih problema, ranijih propusta niti mogućih negativnih posljedica i ishoda neke neizvjesne situacije. Što dublje ulazite u analize i predviđanja, to ćete se lošije osjećati, a moguća rješenja bit će vam sve dalja. Negativne i bolne misli za tjeskobu su uobičajene i one će vam često prolaziti sviješću, ali nemojte se na njima zadržavati i nemojte ih “razrađivati”, jer time dobivaju na snazi.
Planirajte aktivnosti – Sačinite raspored dnevnih obaveza. Sastavite rang listu prioriteta i počnite s najbitnijim. Izbacite ili odgodite ono što nije izrazito bitno. Dok trpite od tjeskobnog poremećaja, nije uputno raditi puno stvari, pogotovo ne odjednom. Pričekajte s presudnim životnim odlukama i velikim promjenama. Ne postavljajte si previsoke ciljeve. Podijelite brige i probleme s partnerom, prijateljem ili rođakom, piše na blogu Zdrav duh .
