Vodopija ili cikorija kao prirodni lijek koji svugdje viđamo

Vodopija, odnosno cikorija je ljekovita biljka latinskog imena Cichoriae herba. Poznata narodna imena su andivija, cigura, cikorija, divlji radić, golica, konjogriz, konjska trava, modrica, plava vodopija, plavocvijet, radić, vodopija, vodoplav, zmijina trava, ženetrga, žućenica i žudnica.

Riječ je o ljekovitoj biljci, od koje se u ljekovite svrhe koriste svi njezini dijelovi.

Korijen vodopije iskapamo u kasnu jesen ili u rano proljeće, a cvatuću biljku beremo početkom ljeta. Koristimo ih svježe ili sušene, na zraku i u sjeni.

Vodopija je jedna od najljekovitijih biljaka, a kako je česta na našem podneblju red je da ju malo pobliže upoznamo.

Cikorija liječi niz bolesti, pa tako znamo da on uspješno čisti želudac, jetru, slezenu, bubrege, te potiče izlučivanje mokraće, izbacuje bubrežne kamence, izbacuje nagomilanu žuč, liječi žuticu i zaraznu žuticu, smiruje žučne napadaje, zaustavlja krvarenje, čisti krv i potiče njezino obnavljanje.

Cikorija također liječi gripu, upalu porebrice, slijepog crijeva i prehlade u donjem dijelu trbuha. Dobar je prirodni lijek za liječenje hipohondrije, odnosno potištenosti uslijed umišljene bolesti, a pokazalo se da uspješno izbacuje crijevne parazite.

Još malo o ljekovitoj biljci cikorija

Kako smo već napisali, svi su dijelovi vodopije ljekoviti, a naročito protiv bolesti jetre, slabe probave žutice, bolova u želucu, protiv povratne groznice, bolesti mjehura, i šećerne bolesti. Mladi list ove biljke dobra je hrana u našem domaćinstvu.

Iz kultivirane se vodopije dobiva cikorija, poznata kao ukusni dodatak za kavu. Zbog tvari koja se zove inulin, polisaharid nalik na škrob, vodopija je vrlo korisna za dijabetičare.

Svi poznati alternativni liječnici od Paracelsusa do Kneippa su jedinstveni u mišljenju da je vodopija vrlo vrijedna ljekovita biljka. To trebamo zahvaliti mnogim sadržanim tvarima kojima biljka obiluje, a u prvom redu mislimo na razne vrste šećera, od kojih se u relativno većim količinama nalazi inulin.

Inulina u svježem korijenu pronalazimo čak 18%. Ako znamo koliko važnu ulogu ima inulin u ishrani šećernih bolesnika, a osim toga je čak i ljekovit, onda uviđamo značaj ove biljke. Sadržaj inulina se povećava sušenjem korijena biljke, pa je njegova zastupljenost u osušenom korijenu i preko 50% od ukupnih sadržanih tvari.

Iz toga se razabire da za vrijeme procesa sušenja nastaju još i biokemijske promjene u biljci i da prema tome sušenju i čuvanju ljekovitog bilja treba posvetiti najveću pažnju! Ovo vrijedi za sve ljekovite biljke.

Uz znatne količine željeza sadržana je u cvjetovima gorka tvar cikoriin, u stabljici i listovima gorka tvar laktoin i konačno u korijenu gorka tvar intibin, uz bjelančevinaste tvari, taninsku kiselinu, masna ulja i još neki elementi.

Već spomenuti inulin dolazi u nekim drugim biljkama poput maslačka i čička, umjesto škroba, te ga šećerni bolesnici jako dobro podnose. Za inulin je dokazano, naročito kod uzimanja svježe istiještenog soka iz listova, da doprinosi opadanju šećera u krvi.

Kod svih ispitivanja nije se moglo utvrditi otrovno djelovanje inulina na krv ili kakva druga štetna popratna djelovanja.

Kako se priprema čaj od cikorije? Uzmite 2 žličice vodopije i prelijte ih s 2 dcl kipuće vode. Pustite da odstoji poklopljeno 20 minuta uz povremeno miješanje, zatim procijedite i pijte.