Koje vrste moždanog udara postoje?

Postoje neke različite vrste moždanog udara, pa ćemo napisati par rečenica na tu temu. Ako niste do sada pročitali, možete se podsjetiti malo na temu moždani udar.

Već smo prije naveli da se moždani udar javlja kada se prekine dotok krvi, odnosno doprema kisika u određeni dio mozga.

Ovaj problem može nastati iz dva razloga, odnosno može se dogoditi putem dva mehanizma: to su ishemijski moždani udar i hemoragijski moždani udar.

Spomenuti ćemo obje vrste moždanog udara u nastavku teksta, i pokušati što bolje objasniti karakteristike pojedinog.

Ishemijski moždani udar može se dogoditi kada krvni ugrušak ili neke druge čestice zatvore protok krvi kroz krvnu žilu. Zbog navedene blokade taj dio mozga nije opskrbljen krvlju, pa tako ostaje uskraćen prijeko potrebnim kisikom. Tako lišene kisika, pogođene stanice mozga ne mogu funkcionirati i unutar nekoliko minuta one umiru. Kada stanice mozga ne mogu funkcionirati, dio tijela koji te stanice kontroliraju također ne može normalno funkcionirati. Učinci moždanog udara često su trajni jer se odumrle stanice moždanog tkiva ne obnavljaju.

Hemoragijski moždani udar uzrokuje ruptura, odnosno prskanje krvne žile mozga. Kada se dogodi krvarenje, gubitak stalne opskrbe krvlju znači da neke stanice mozga više ne mogu funkcionirati. Drugi problem je to što nagomilana krv iz raspuknute arterije može pritiskati okolno moždano tkivo i utjecati na moždanu funkciju. Ovisno o jačini pritiska, javljaju se jaki ili blagi simptomi moždanog udara.

Današnje statistike govore da se otprilike 80-85% moždanih udara javlja u obliku ishemijskog moždanog udara po prirodi, dok ih je 15-20% posljedica krvarenja.

Također, možemo uraditi podjelu ishemijskog moždanog udara, te hemoragijskog moždanog udara

Ishemijski moždani udar podijeljen je u 3 glavne kategorije, a to su: trombotički, embolijski moždani udar i sistemska hipoperfuzija.

Trombotički moždani udar nastaje na način da se ugrušak, odnosno tromb, stvori unutar krvne žile mozga i blokira protok krvi u taj dio mozga. Ugrušci se lakše stvaraju na unutrašnjoj strani arterije mozga koja je ozlijeđena ili sužena. Ateroskleroza je daleko najčešći uzrok trombotičkog moždanog udara. Mnogo rjeđi uzroci su disekcija, vaskulitis, stanja koja uzrokuju pretjerano zgrušavanje krvi. Trombotički moždani udari uzrok su oko 70-80% ishemijskih moždanih udara, oni čine oko 60% svih moždanih udara.

Embolijski moždani udar zbiva se kada se krvni ugrušak u nekom drugom dijelu tijela, kao što je srčana pretklijetka, otrgne te putuje i zaustavi u moždanoj arteriji. Većina embolijskih moždanih udara potječe iz srca, aorte, karotidnih ili vertebralnih arterija. Stanja kao što su fibrilacija atrija ili bolest srčanog zaliska povećavaju rizik od embolusa. Embolijski moždani udari čine oko 15% svih moždanih udara.

Sistemska hipoperfuzija, koja se događa tijekom ozbiljnog srčanog udara, srčanih aritmija ili velikog gubitka krvi, jest nemogućnost srca da istisne dovoljno krvi u mozak i može uzrokovati moždani udar. Hipoperfuzija kao uzrok moždanog udara je manje česta nego tromboza ili embolija.

Krvareći moždani udar je podijeljen u 2 kategorije, a to su: unutarmoždano krvarenje i subarahnoidalno krvarenje.

Unutarmoždano krvarenje čini oko dvije trećine hemoragijskih moždanih udara, odnosno 10-15% svih moždanih udara. Obično male arterije krvare izravno u moždano tkivo. Većina unutarmoždanih krvarenja povezana je s kronično visokim krvnim tlakom.

Subarahnoidalno krvarenje (SAK) zbiva se kada pukne stjenka krvne žile na površini mozga i krv se izlijeva u prostor između mozga i lubanje, ali ne direktno u mozak. Uzrok SAK je obično aneurizma u mozgu. Da bi bolje razumijeli ovu vrstu moždanog udara, objasnit ćemo što su aneurizme. Naime, aneurizme su krvlju napunjena proširenja koja nastaju na tankim, odnosno oslabljenim, dijelovima stjenke arterije. Moždane aneurizme, još poznate kao bobičaste aneurizme, obično nastaju na mjestima gdje se moždane arterije granaju ili ulaze u moždano tkivo u područje poznato pod nazivom subarahnoidalno područje. Njihovo pucanje često je jako ozbiljno, jer je u tom području krvni tlak viši nego u manjim arterijama koje se nalaze u moždanom tkivu.

SAK se događa upola rjeđe od unutarmoždanog krvarenja. Puknuta subarahnoidalna aneurizma uzrok je otprilike 5-7% svih moždanih udara, ali uzrokuje veći postotak moždanih udara u mlađih osoba, gdje se misli na osobe mlađe od 40 godina.

Često su uzrokovani ili pogoršani visokim krvnim tlakom, ali mogu nastati i u mladih, inače zdravih osoba.

Moždana i subarahnoidalna krvarenja imaju daleko veći postotak smrtnosti nego moždani udari uzrokovani ugrušcima. Količina krvarenja određuje ozbiljnost moždanih krvarenja. U 50% slučajeva, osobe s moždanim krvarenjima umiru unutar mjesec dana zbog povećanog pritiska na mozak. S druge strane, tendencija oporavka onih koji prežive daleko je veća nego u osoba u kojih je moždani udar uzrokovan ugruškom.