Kako liječiti bolesnu štitnjaču?

Simptomi koji odaju bolesnu štitnu žlijezdu su neobjašnjive promjene tjelesne mase, razdražljivost i umor. Ima ih još, pa saznajte u nastavku koji su to.

Poremećaji u radu štitnjače nisu rijetki.

Prema nekim statistikama, pretpostavlja se da će svaka peta žena u svom životnom razdoblju imati nekih problema sa radom štitnjače. Također, i sve veći broj muškaraca danas ima problema sa radom štitnjače. Genetska predispozicija igra značajnu ulogu u nastanku problema sa štitnjačom, no tu su i drugi poput stresa u svakodnevnim životnim aktivnostima, nepravilne prehrane te promjene hormonskog statusa poput trudnoće i menopauze.

Prvi simptomi nepravilnog rada štitnjače, su oticanje vrata, neobjašnjiv gubitak ili dobivanje na težini, ispadanje kose, kao i promjene u razini energije te raspoloženju. Funkcija štitne žlijezde, među ostalim je i kontrola rada metabolizma u čovjeka, zbog čega se njezin poremećaj može vidjeti kao nepovoljan s problemima plodnosti, te povišenim krvnim tlakom. Tu su i oštećenja srca kao i određeni psihički problemi u obliku depresije.

Nepravilan rad štitnjače se manifestira kao premalo lučenje hormona, ili kao prekomjerno lučenje. Ta dva najčešća oblika bolsne štitnjače zovemo hipotireoza (preveliko lučenje) i hipertireoza (slabo lučenje hormona). Kako su stanja i uzroci poremećaja drugačiji, tako su drugačiji i simptomi.

Dijagnosticiranje problema sa štitnjačom – Najčešće metode utvrđivanja bolesti je analiza hormona štitnjače u krvi. Ako se utvrdi da hormoni nisu normalnoj razini, tada se obavlja ultrazvuk štitnjače. Kod prisutnih čvorova u tkivu štitnjače radi se punkcija čvorova te scintigrafija štitnjače. U nekim slučajevima problem prolazi sam od sebe, dok je u većini potrebna terapija lijekovima. Ipak,postoje slučajevi i kada se pristupa operativnom zahvatu na štitnjači ili zračenju radioaktivnim jodom.

Hipotireoza – Slabom lučenju hormona je najčešći uzrok autoimuna bolest Hashimotov sindrom. Ova bolest se potvrđuje testiranjem antitijela tiroidne peroksidaze (TPO) i tireoglobulina (Tg). Autoimuna bolest može postojati i da nije došlo do poremećaja hormona, no takvo stanje treba pratiti liječnik jer i u tom slučaju mogu postojati simptomi bolesti.

Koji su to simptomi? Ako spominjemo simptome ove bolesti, navesti ćemo ih po redu: Debljanje bez pojačanog unosa hrane, zadržavanje vode u tijelu, zatvor i probavne tegobe, stalan umor i manjak energije, poremećaji menstrualnog ciklusa, suha i perutava koža, ispadanje kose, pojava otekline na vratu poznata i kao gušavost, povišen krvni tlak, osjećaj udaranja srca, osjećaj hladnoće zbog usporenosti metabolizma, depresija, psihomotorna usporenost i neplodnost.

Liječenje u slučaju hipotireoze najčešće se svodi na nadomjestak prirodnih hormona štitnjače sintetskima, koji se piju svako jutro natašte, ovisno o dozi koja je tijelu potrebna. Liječenje se svakako treba provesti u dogovoru sa liječnikom koji će vas uputiti i dati najbolje savjete kako da prebolite bolest.

Hipertireoza – Ovo je stanje bolesne štitnjače kada ona luči previše hormona. U ovom slučaju dolazi do pojačanog stvaranja hormona štitnjače, a najčešće je posljedica autoimunog procesa tj. Gravesove bolesti. Ostali uzroci su čvorovi i poremećaj u radu hipofize. Simptomi su često jače izraženi nego kod hipotireoze.

Simptomi ove bolesti su: Ubrzan rad srca, prekomjerno znojenje, neobjašnjiv gubitak težine uz velik apetit, česte stolice, subjektivan osjećaj vrućine, podrhtavanje ruku i mišića tijela, ispadanje kose, krhki nokti, oteklina na vratu, nervoza i psihički nemir, hiperaktivnost, problemi s nesanicom, poremećaj menstrualnog ciklusa, problemi s vidom i buljavost očiju te povišenje krvnog tlaka.

U slučaju kada osoba ima hipertreozu, liječenje se provodi terapijom sa antitireoidnim lijekovima. To su lijekovi koji blokiraju stvaranje i otpuštanje hormona štitnjače, kao i betablokatorima koji djeluju na usporavanje rada srca. Kako terapija može rezultirati nuspojavama poput smanjenja broja leukocita, ona nije doživotna. Ukoliko kroz neko realno vrijeme ne dođe do povlačenja bolesti, započinje se liječenje radioaktivnim jodom, te djelomičnom ili potpunom odstranjenju štitnjače. Time se tijelo dovodi u hipotireozu, pa je potrebno nastaviti liječenje sintetskim hormonima.