Infekcija urinarnog trakta u trudnoći

Infekcije urinarnog trakta nisu rijetka pojava, a posebnu zabrinutost za ovu bolest imaju buduće majke. Kako se ponašati u slučaju da imate infekciju urinarnog trakta za vrijeme trudnoće?

Prvo da napišemo par riječi, što je urinarni trakt i koja mu je uloga?

Mokraćni ili urinarni sustav (lat. organa urinaria) u našem tijelu sačinjavaju bubrezi, mokraćovodi, mokraćni mjehur i mokraćna cijev.

Razvoj ovih organa je usko povezan sa razvojem spolnih organa. U muškarca, mokraćni i spolni organi ostaju sjedinjeni na razini mokraćne cijevi, a kod žena dolazi do potpunog odvajanja mokraćnih i spolnih puteva.

Organi mokraćnog sustava sudjeluju u reguliranju volumena i sastava tjelesnih tekućina. Putem mokraćnog sustava iz krvne plazme se odstranjuju otpadne tvari kao i suvišak vode i elektrolita pri čemu i nastaje urin. Od ugljikohidrata i masti kao krajnji produkti nastaju ugljikov dioksid i voda, dok razgradnjom bjelančevina nastaju različiti krajnji produkti ovisno o vrsti organizma.

Ukratko, ako definiramo ulogu urinarnog trakta, onda kažemo da urinarni trakt uključuje organe koji stvaraju i sakupljaju urin i izbacuju ga iz tijela. On je zadužen za održavanje ravnoteže vode i soli u našem organizmu. U ovom procesu glavnu ulogu imaju bubrezi koji filtriraju otpadne produkte metabolizma, vodu i soli iz krvi i tako stvaraju urin koji prolazi kroz tanke cjevčice, tzv. uretre (mokraćovode), u mokraćni mjehur. Mjehur pohranjuje urin koji se zatim eliminira iz organizma preko druge cjevčice, tzv. uretre (mokraćne cijevi).

Ako sagledamo urin zdrave osobe, on je sterilan, što znači da u njemu nema bakterija, virusa niti gljivica. On je, zapravo, antiseptik koji ispire iz organizma potencijalno štetne bakterije.

Ipak, ukoliko osoba oboli može doći do određenih problema sa urinarnim traktom. Najčešće je riječ o infekciji urinarnog trakta. Urinarna infekcija je upala bilo kojeg dijela urinarnog trakta. Infekcija se pojavljuje kad mikroorganizmi, najčešće bakterije iz probavnog sustava, doputuju kroz mokraćnu cijev u urinarni trakt i počnu se množiti. Mnogi urinarnom infekcijom smatraju samo infekciju mokraćnog mjehura (cistitis), ali treba znati da bakterije mogu napasti bilo koji dio urinarnog trakta. To znači da se bakterije mogu namnožiti u bubrezima, mokraćovodu, mokraćnom mjehuru ili mokraćnoj cijevi.

Ovom prilikom ćemo se okrenuti mogućim infekcijama urinarnog trakta kod trudnica, pa da krenemo sa konkretnim pitanjem na tu temu – Da li su trudnice češće podložne urinarnim infekcijama? Kratki odgovor na ovo pitanje glasi, DA. Naime, urinarne infekcije češće se javljaju u trudnoći. One se u prosjeku javljaju kod jedne trudnice od njih 10. Povećani rizik urinarnih infekcija najveći je između 6. i 24. tjedna. trudnoće. Inače, bez obzira dali su u drugom stanju ili ne, žene su podložnije urinarnim infekcijama, zbog samog položaja mokraćna cijevi jer je njen otvor puno bliži anusu i vagini, što omogućuje bakterijama brzi dolazak do mjehura. Tijekom trudnoće žena ima povišenu razinu hormona progesterona koji opušta mišiće oko mokraćovoda, uzrokujući njihovo opuštanje i produžavanje. Narasla maternica može pritiskati mjehur i mokraćovode na različitim mjestima, otežavajući urinu da prolazi kroz njih nesmetano. Što dulje urinu treba da prođe kroz te cjevčice u mjehur, veća je šansa da se bakterije nakupe i pričvrste za sluznicu prije nego budu isprane iz tijela. Zbog gore spomenutih faktora, dolazimo do zaključka da se kod trudnica povećava i rizik od upale na bubrezima.

Zbog čega dolazi do infekcija na urinarnom traktu? U najvećem broju infekcija urinarnog trakta krivac je bakterija Escherichia coli. O njoj smo već dosta puta pisali, pa pročitajte i ovaj članak. Bakterija Escherichia coli normalno živi u debelom crijevu zdravog čovjeka, no ukoliko dođe do nekog poremećaja u balansu, pa se bakterija razmnoži, dolaze zdravstveni problemi. Pored spomenute bakterije tu je i Staphylococcus saprophyticus, koji je drugi najčešći uzročnik u žena. Ostale vrste su Klebsiella, Proteus mirabilis, Ureaplasma urealyticum, Chlamidia i Enterococci. Kod zdravih žena, vagina je kolonizirana laktobacilima. To su mikroorganizmi koji održavaju visoku kiselost okoline (nizak pH), što je za ostale bakterije nepovoljno životno okruženje. Laktobacili proizvode vodikov peroksid koji pospješuje eliminaciju bakterija i smanjuje sposobnost prianjanja E. coli na sluznicu. Kada se broj laktobacila smanji, dolazi do povećanja pH, a time i opasnost od infekcije. Međutim do infekcije ne dolazi svaki puta kada bakterije dospiju u mjehur. Kod normalnog i nesmetanog uriniranja mnoge se bakterije isperu iz mjehura. Promjene u količini ili vrsti kiseline koja se nalazi u genitalnom i urinarnom traktu, glavni su faktori koji smanjuju otpornost na infekciju.

Najčešće se bakterije razmnožavaju u mokraćnoj cijevi i često se presele na mokraćni mjehur, uzrokujući infekciju mjehura ili cistitis. Ako se upala ne liječi odmah, bakterije mogu putovati uzlazno kroz mokraćovode i inficirati bubreg. Tada se već radi o opasnoj bolesti koja može dovesti do preuranjenog poroda i drugih komplikacija se zove pijelonefritis.

Još jedna bolest urinarnog trakta je cistitis, odnosno upala mokraćnog mjehura. Cistitis je najčešća bakterijska infekcija mokraćnog mjehura. Ova bolest nastaje kada se normalno sterilan donji dio urinarnog trakta (mokraćna cijev ili uretra i mjehur) inficira bakterijama, uz posljedičnu upalu. Preko 90% slučajeva cistitisa uzrokovano je Escherichiom coli. Početak bolesti je obično nagli, a simptomi cistitisa mogu varirati od lagano iritirajućih do jako bolnih, mogu biti različiti od žene do žene, a najčešće ih prepoznajete kao učestalo mokrenje, neugoda, pečenje i osjećaj pritiska pri mokrenju. Također, tu je i bolno mokrenje malih količina urina, česta, nekontrolirana i neodgodiva potreba za mokrenjem, potreba za mokrenjem noću i promijenjena boja urina (zamućenost). Pročitajte još malo o boji urina, i šro ona govori o vašem zdravlju. U slučaju cistitisa možete nekada primijetiti i krv u urinu, neugodan ili jak miris urina, pritisak u zdjelici i bol nisko u leđima ili donjem dijelu trbuha (iznad pubične kosti). Osim spomenutih simptoma, za cistitis je specifična i potreba za mokrenjem, čak i kad je jako malo urina u mjehuru ili kratko nakon što ste mokrili, umor, malaksalost, bolni spolni odnosi i povišena tjelesna temperatura.

Budući da je potreba za čestim mokrenjem česta tijekom trudnoće, onda je teško prepoznati da li imate cistitis, posebno ako su simptomi blagi. Ipak, ukoliko mislite da bi mogli imati infekciju, obavezno posjetite liječnika da testira vaš urin. Trebate znati da neliječeni cistitis predstavlja visoki rizik za dobivanje infekcije bubrega u trudnoći, pa je zbog toga jako važno da ne odgađate liječenje. Srećom, ta infekcije se najčešće rano otkrije, prije nego stigne do bubrega. Ono što je jako važno za buduće mame jeste da znaju da ako se infekcija rano i pravilno liječi, ona neće imati negativnog utjecaja na zdravlje i razvoj bebe.

Napisali smo kako je upala bubrega ozbiljnija infekcija urinarnog trakta. Što raditi u slučaju upale bubrega? Infekcija gornjeg dijela urinarnog trakta koja se razvija u bubregu zove se pijelonefritis. Pijelonefritis je najčešće posljedica infekcije urinarnog trakta (cistitisa). Simptomi koji upućuju na to da se infekcija proširila na bubrege su bolovi u donjem dijelu leđa ili sa strane ispod rebara, povremena jaka bol u trbuhu, povišena tjelesna temperatura koja ide iznad 38 stupnjeva Celzija. Također, tu su i drhtavica, topla koža, zažarenost ili crvenilo kože, vlažna koža, izraženo znojenje, povraćanje, mučnina, malaksalost, bolno mokrenje, povećana učestalost mokrenja, potreba za mokrenjem noću, zamućen urin ili urin nenormalne boje, krv u urinu, neugodan ili jak miris urina i promjene svijesti ili konfuzija.

Upala bubrega je najčešća ozbiljna medicinska komplikacija u trudnoći. Ova infekcija može dovesti do preuranjenog poroda i drugih problema kao što je trajno oštećenje bubrega, zato se treba liječiti odmah.

Ukoliko se sumnja na upalu bubrega u trudnoći liječnik će zatražiti nalaz urina, najbolji je prvi jutarnji urin. Nakon pranja spolovila treba uzeti srednji mlaz. Najčešće je potrebno napraviti urinokulturu i antibiogram kako bi se odredila vrsta bakterije u urinu i propisao odgovarajući antibiotik za liječenje. Ako razvijete cistitis tijekom trudnoće ili su vam pozitivne bakterije u urinu, dobit ćete kuru oralnih antibiotika od 7 do 10 dana. Izbor antibiotika i dužina liječenja ovisi o povijesti bolesti i tipu bakterije koja je uzrok infekcije. Antibiotici će simptome vjerojatno olakšati već kroz par dana, ali je jako važno slijediti upute liječnika i u dogovoru sa njim provoditi liječenje.

Nakon terapije bi trebali ponavljati urinokulturu u redovnim intervalima tijekom trudnoće da se osigura da se infekcija ne javi ponovno, jer će gotovo 40% trudnica ponovno razviti istu. Ako stalno dobivate infekcije mjehura, možete do poroda uzimati nisku dozu antibiotika da se spriječi ponavljanje upale.

Ako dobijete infekciju bubrega tijekom trudnoće, primit će vas u bolnicu da možete primati intravenozno antibiotike i pratit će znakove preuranjenog poroda kod vas. Često će vam se kontrolirati urin i prepisati preventivno liječenje antibiotikom do kraja trudnoće, jer imate rizik ponovljene upale bubrega.