Celijakija: Razbijanje mitova i otkrivanje istine o životu bez glutena

Celijakija je autoimuna bolest koja se aktivira glutenom, proteinom prisutnim u žitaricama kao što su pšenica, ječam i raž. Uzrokuje upalnu reakciju u tankom crijevu, oštećujući njegovu sposobnost apsorpcije esencijalnih hranjivih tvari, što vodi različitim zdravstvenim problemima.

Unatoč sve većem interesu za celijakiju, mnogi mitovi o njoj i dalje su rašireni. Celijakija je autoimuna bolest koja se aktivira glutenom, proteinom prisutnim u žitaricama kao što su pšenica, ječam i raž. Celijakija je autoimuna bolest koja se aktivira glutenom, proteinom prisutnim u žitaricama kao što su pšenica, ječam i raž. iz Celiac Centra na Medicinskom centru Beth Israel Deaconess ističe kako su brojne zablude među javnošću i dalje prisutne. Osnovne simptome celijakije mnogi povezuju s probavnim problemima, kao što su bolovi u trbuhu ili nadutost, ali ovi simptomi nisu uvijek prisutni.

Kroz razjašnjavanje četiri uobičajena mita, ovaj članak nastoji proširiti razumijevanje celijakije i rasvijetliti specifičnosti koje su često nepravedno zanemarene.

Mit 1: Celijakija se obično dijagnosticira u mladosti

Jedan od najčešćih mitova je da se celijakija dijagnosticira samo kod djece i mladih. Iako se bolest može razviti u bilo kojem trenutku nakon prvog izlaganja glutenu, većina dijagnoza dolazi mnogo kasnije. Prema Nacionalnoj udruzi za celijakiju, prosječna dob dijagnoze je između 46 i 56 godina, a čak četvrtina ljudi saznaje da ima celijakiju nakon navršene 60. godine života.

Celijakija je češća kod žena i kod osoba s drugim autoimunim poremećajima, poput dijabetesa tipa 1 ili Hashimotove bolesti. “Ne znamo točno zašto neki ljudi s predispozicijom za celijakiju doista obole od nje,” objašnjava Dr. Kelly. Trenutna teorija pretpostavlja da određeni fizički ili emocionalni stres – poput virusne infekcije, operacije ili stresnog životnog događaja – može “aktivirati” bolest. Zbog toga sve veći broj ljudi dobiva dijagnozu u srednjim i kasnijim godinama života, često nakon što su im otkrivene bolesti poput anemije ili osteoporoze uzrokovane nedostatkom hranjivih tvari.

Mit 2: Celijakija utječe samo na probavni sustav

Iako je poznato da celijakija izaziva štetu na crijevima, ona ne utječe isključivo na probavni sustav. Oštećenja tankog crijeva onemogućavaju pravilnu apsorpciju hranjivih tvari, što vodi do pothranjenosti i drugih zdravstvenih problema. Tanko crijevo normalno je obloženo resicama, malim izbočinama koje apsorbiraju hranjive tvari. U slučaju celijakije, imunološki sustav napada te resice, uzrokujući njihovo spljoštavanje i upalu.

Celijakija može uzrokovati i niz simptoma izvan probavnog sustava. Neki ljudi osjećaju “moždanu maglu” (engl. brain fog), promjene u menstrualnim ciklusima, bolove u mišićima i zglobovima, kao i simptome povezane sa živčanim i endokrinim sustavom. To su važni znakovi koji naglašavaju da celijakija može utjecati na cijeli organizam, a ne samo na crijeva.

Mit 3: Celijakija i intolerancija na gluten su ista stvar

Mnogi vjeruju da je svaki simptom vezan uz gluten znak celijakije, ali to nije istina. Neki ljudi doživljavaju neugodne probavne simptome nakon konzumiranja glutena, a da pritom nemaju celijakiju. Takvo stanje poznato je kao necelijakijska osjetljivost na gluten (engl. non-celiac gluten sensitivity). Osobe s ovim stanjem osjećaju simptome slične onima kod celijakije, ali bez imunološkog odgovora i oštećenja crijeva.

Celijakija se dijagnosticira krvnim testovima za specifična antitijela. Ako su antitijela prisutna, konačna dijagnoza potvrđuje se biopsijom crijeva, gdje se traže znakovi oštećenja specifični za celijakiju. Nasuprot tome, kod necelijakijske osjetljivosti na gluten nema antitijela niti oštećenja crijeva. Ipak, osobe s ovom osjetljivošću često prijavljuju probleme kao što su moždana magla, poteškoće s koncentracijom, bolovi u mišićima i zglobovima, te umor nakon konzumiranja glutenskih proizvoda.

Jedan od razloga zbog kojih ljudi mogu reagirati na hranu koja sadrži gluten može biti prisutnost molekula poznatih kao FODMAP-ovi. Riječ je o fermentirajućim oligosaharidima, disaharidima, monosaharidima i poliolima, koji mogu uzrokovati plinove i nadutost jer ih crijevne bakterije fermentiraju. Druga mogućnost je alergija na pšenicu, koja može izazvati simptome poput otežanog disanja, osipa, glavobolje, mučnine i povraćanja, a u nekim slučajevima može dovesti i do opasne alergijske reakcije zvane anafilaksija.

Mit 4: Bezglutenska dijeta uvijek olakšava simptome celijakije

Bezglutenska dijeta jedini je trenutni način liječenja celijakije, ali ne donosi uvijek potpuni oporavak. Neki ljudi i dalje imaju simptome iako se pridržavaju stroge dijete, a ovo stanje naziva se neodgovarajuća celijakija. Oko 20% ljudi s celijakijom i dalje ima simptome, unatoč trudu da izbjegnu gluten. Povremeni simptomi se također javljaju, posebno ako osoba slučajno konzumira gluten u pripremljenim ili restoranima gdje je moguć kontakt s glutenom.

Srećom, postoje obećavajuće nove terapije za osobe s neodgovarajućom celijakijom koje se trenutačno istražuju. Tri ključna pristupa su:

• Enzimi koji razgrađuju gluten: Ljudi bi ih mogli uzimati uz hranu koja sadrži gluten, slično kao što osobe s intolerancijom na laktozu uzimaju enzime za probavu mliječnih proizvoda.
• Smanjenje imunološkog odgovora na gluten: To bi se postiglo inhibicijom enzima tkivna transglutaminaza koji pojačava imunološki odgovor na gluten.
• Reprogramiranje imunološkog sustava kako bi se spriječila reakcija na gluten.

Zaključak: Put prema točnom razumijevanju celijakije

Celijakija je mnogo više od intolerancije na gluten – to je ozbiljna autoimuna bolest koja može imati raznolike simptome, daleko izvan probavnog sustava. Rasvjetljavanje uobičajenih mitova i zabluda pomaže nam bolje razumjeti ovu bolest i osigurati adekvatnu podršku oboljelima.

Kako se sve više ljudi suočava s dijagnozom u kasnijim godinama života, informiranje postaje ključ za lakšu i precizniju dijagnozu te izbjegavanje nepotrebnog straha i konfuzije vezane uz bezglutensku prehranu. Širenjem točnih informacija i prihvaćanjem kompleksnosti celijakije, otvaramo put ka boljoj kvaliteti života za oboljele i razbijamo predrasude koje okružuju ovu bolest.