Quo vadis, Dora? NIČIJI IGRAČI će objaviti film o netransaprentnosti kod izbora pjesme za Eurosong?!

Građanska inicijativa pod nazivom NIČIJI IGRAČI poslala je dopis koji snažno kritizira nacionalni izbor za pjesmu koja će predstavljati Hrvatsku na Eurosongu, poznatiji kao Dora. Iako inicijativa do sada nije bila poznata u javnom prostoru, dopis koji su poslali otvara brojna pitanja o transparentnosti, kriterijima izbora i općenito stanju na domaćoj glazbenoj sceni, s posebnim naglaskom na ulogu HRT-a, ZAMP-a i drugih ključnih aktera.

Na prvi pogled, inicijativa NIČIJI IGRAČI pokušava osvijetliti nepoznate aspekte funkcioniranja Dore, te kroz dokumentarni film “Quo vadis, Dora?” najavljuju iznošenje niza dokaza koji ukazuju na netransparentnost i potencijalno nepravilne suradnje u organizaciji i izvedbi Dore. Postavlja se pitanje – je li ovo samo još jedna u nizu teorija zavjere ili inicijativa koja bi mogla rasvijetliti važne probleme domaće glazbene industrije? Pogledajmo detaljnije o čemu se radi.

Što sadrži dopis?

Inicijativa NIČIJI IGRAČI u svom dopisu vrlo oštro kritizira trenutni sustav izbora na Dori, tvrdeći da su mnogi talentirani autori i izvođači onemogućeni sudjelovati zbog nepotizma i favoriziranja određenih “pretplatnika” Dore. Navode se pitanja o suradnji s “polukriminalnim miljeom” koji, kako tvrde, dominira hrvatskom glazbenom scenom putem veza s izdavačima, HRT-om, ZAMP-om i radijskim stanicama. Ove tvrdnje zasigurno privlače pažnju, osobito s obzirom na kontroverze koje već godinama prate proces odabira na Dori.

Posebno je zanimljivo pitanje o “favoriziranju izvođača, a ne pjesama”, s tvrdnjom da je Eurosong natjecanje pjesama, a ne izvođača. Inicijativa upozorava da je izbor izvođača, a ne kvalitetnih pjesama, jedan od ključnih problema koji već godinama pogađa Doru i zbog čega hrvatski predstavnici na Eurosongu ne ostvaruju bolje rezultate.

Eurosong: Natjecanje pjesama ili izvođača?

Jedan od najvažnijih trenutaka u dopisu odnosi se na povijest Dore i Eurosonga. NIČIJI IGRAČI podsjećaju da je bend Riva 1989. godine pobijedio na Eurosongu, a da prije pobjede na Dori gotovo nitko nije znao za njih. Isto se, prema dopisu, može reći i za izvođače poput Baby Lazagne, čiji uspjeh leži u činjenici da su pobijedili s dobrom pjesmom, a ne zbog popularnosti izvođača.

Ovaj aspekt dovodi u pitanje trenutačni pristup HRT-a i žirija Dore koji, prema tvrdnjama inicijative, favorizira već etablirane izvođače, čime se zanemaruje kvaliteta same pjesme. Time se sugerira da mnogi talentirani autori ostaju izvan igre zbog sustava koji je, kako kažu, namješten u korist određenih sudionika.

HRT, ZAMP i monopol nad glazbenom scenom

Inicijativa također postavlja pitanje o ulozi HRT-a i ZAMP-a u organizaciji Dore, spominjući mogućnost suradnje s “polukriminalnim miljeom” koji dominira glazbenom industrijom. Iako ove tvrdnje nisu potkrijepljene jasnim dokazima u dopisu, one aludiraju na to da je proces izbora pjesama pod utjecajem interesa određenih skupina, što dovodi u pitanje vjerodostojnost samog natjecanja.

ZAMP, organizacija za zaštitu autorskih prava, čini se da ima ključnu ulogu u ovom kontekstu, iako inicijativa ne ulazi u detalje o prirodi njihove povezanosti s Dorom. Ovdje se postavlja važno pitanje – postoji li zaista monopol nad domaćom glazbenom scenom i koliko je transparentan proces odabira pjesama za Doru?

Prošla godina i blamaža s Mijom Dimšić

Jedan od ključnih trenutaka u dopisu odnosi se na nastup Mije Dimšić prije dvije godine na Eurosongu, koji je, prema riječima NIČIJIH IGRAČA, bio “epska blamaža” koja će se dugo pamtiti. Inicijativa postavlja pitanje o odgovornosti HRT-ovih čelnika i njihovoj spremnosti da priznaju pogreške te promijene pristup u odabiru pjesama i izvođača za buduće izdanja Dore.

Ovo je iznimno važno pitanje jer Eurosong nije samo glazbeno natjecanje, već i platforma za predstavljanje Hrvatske na međunarodnoj sceni. Ako su odluke koje se donose na Dori pod utjecajem političkih ili komercijalnih interesa, to može imati dugoročne posljedice po ugled zemlje na tom natjecanju.

Dokumentarni film kao kritika sustava koji forsira Dora

Inicijativa NIČIJI IGRAČI najavljuje dokumentarni film “Quo vadis, Dora?”, koji bi trebao biti objavljen na YouTubeu nakon što HRT službeno predstavi pjesme ovogodišnjih finalista Dore. Film će, prema njihovim tvrdnjama, pružiti odgovore na mnoga pitanja koja su postavili u dopisu te će biti dostupan na više jezika, uključujući engleski, švedski, talijanski i francuski, kako bi dosegnuo i međunarodnu publiku.

Film će se, kako najavljuju, fokusirati na nepravilnosti u odabiru pjesama i izvođača, s posebnim naglaskom na ulogu HRT-a i žirija Dore. Zanimljivo je što spominju i mogućnost da članovi žirija ove godine djelomično “režiraju” posljednje poglavlje filma svojim odlukama. Ako žiri odabere najbolje pjesme, kažu NIČIJI IGRAČI, film neće imati potrebu za kritikom, no ako ponovno prevladaju “besramni standardi”, inicijativa će to zabilježiti kao dokaz nepravilnosti.

Zaključak: Ima li tu priče?

Građanska inicijativa NIČIJI IGRAČI postavlja važna pitanja o transparentnosti, nepristranosti i kvaliteti glazbenih natjecanja poput Dore. Iako su neki njihovi navodi možda pretjerani ili čak neutemeljeni, dopis koji su poslali svakako zaslužuje pažnju. Njihova kritika trenutnog sustava mogla bi otvoriti prostor za dublju raspravu o tome kako se biraju pjesme i izvođači te koliko su ti izbori uistinu u skladu s kriterijima umjetničke vrijednosti i kvalitete.

Dokumentarni film koji najavljuju mogao bi pružiti dodatne uvide u problematiku koju su otvorili, no ostaje za vidjeti hoće li se inicijativa NIČIJI IGRAČI moći nametnuti kao relevantan glas u ovoj raspravi. Na kraju, pitanje koje postavljaju – “Quo vadis, Dora?” – ostaje itekako aktualno.

Dodatno – što znači Quo vadis?

“Quo vadis” je latinski izraz koji znači “Kamo ideš?” ili “Kuda ideš?“. Najčešće se koristi kao retoričko pitanje kada se želi naglasiti nesigurnost o smjeru ili putu kojim netko ide.

Fraza je postala poznata u zapadnoj kulturi zbog starorimskog predanja u kojem se apostol Petar, bježeći iz Rima, susreće s Isusom i pita ga: “Quo vadis, Domine?” (“Kamo ideš, Gospodine?”). Ovaj izraz se koristi kada se želi izraziti dvojba ili kritika u vezi s budućim postupcima ili pravcem razvoja neke situacije, što je i kontekst u kojem se koristi u dopisu inicijative.