Ogledalo je jako važna igračka za vašu bebu – Ali ne samo to, ogledalo je puno više od igre

Igra sa ogledalom ima značajnu ulogu u pravilnom razvoju djeteta. Većina roditelja se uplaši kada vidi da se dijete približava ogledalu, jer bi moglo da ga razbije i ozbiljno se povredi. To je, svakako, moguće, ali zato treba poduzeti određene mjere da se to spriječi, a nikako uskraćivati djetetu korištenje ogledala.

Mozak vaše bebice razvija se i oblikuje kako ona raste.

Počevši s prvim danima života, vaše dijete napreduje iz dana u dan. Znamo da se ljudski mozak sastoji od stotina milijardi moždanih stanica zvanih neuroni. Neuroni se međusobno povezuju i dolaze u interakciju, slično kao, primjerice, mostovi i ceste. Što više veza neuroni međusobno ostvare, to bolje za vaše dijete, jer ono postaje pametnije i mentalno bolje napreduje.

Formaciju veza među neuronima potiče okolina u kojoj se beba nalazi, a sve ima utjecaja na razvoj pa da spomenemo boje, mirise, zvukove, pokrete, kao i dodir roditelja.

Već i jednostavna radnja kao što je razgovor s bebom, maženje prije spavanja, škakljanje bucmastih prstića i zamatanje u toplu dekicu, stimulira razvoj mozga vaše bebe. Sve te radnje, ali i one koje ćemo opisati u nastavku spadaju u proces stimulacije novorođenčadi i beba.

Dječja igra ispred ogledala je puno više od same igre…

Za bebu uzrasta 12 do 18 mjeseci, ogledalo je neophodna igračka, koja omogućava shvaćanje tjelesne sheme, odnosno viđenje sopstvenog tijela u prostoru. Iako tada još uvijek ne prepoznaje sebe, ubrzo će početi da se igra sa “svojim likom u ogledalu”.

Reakcija na ogledalo – Prve bebine reakcije na ogledalo su, uglavnom, čuđenje, strah i radoznalost, pa je zato dobro da pored bebe bude majka, otac, ili neka druga poznata odrasla osoba, kako bi ih vidjela u ogledalu. Osmijeh na njihovim licima u ogledalu će smiriti dijete, i ono će nakon plača također početi da se smiješi. Neka djeca odmah dobro reagiraju, dodiruju lik u ogledalu, pokušavaju da ga “izvuku ili sklone” sa ogledala, ljube ga… što nikako ne znači da je dijete narcisoidno, kako većina roditelja pomisli. Ovo je samo jedna od faza odrastanja kroz koju dijete prolazi, i treba mu omogućiti da to uradi na pravi način.

Tamo sam ja – Najbolje je da ogledalo bude pričvršćeno za zid, da ne može da padne, i dovoljno veliko da dijete može da vidi sebe u cjelini, i bar lice majke pored sebe. Kako u ovom uzrastu djeca puze, ogledalo treba da bude postavljeno nisko, da bi dijete moglo da ga koristi kada poželi. U slučaju da nema mogućnosti za to, treba mu dati plastično ogledalo veličine 30×40 centimetara (ovakva ogledala mogu da se nađu u trgovinama dječjih igračaka), u kome će moći da vidi svoj lik.

Put ka samostalnosti – Ogledalo i igra pred njim će biti dobra motivacija da se dijete iz četveronožnog položaja uspravlja bez hvatanja za nešto, kako to inače radi. Također će ovdje napraviti i prve korake u stranu, bez pridržavanja, što je od velike važnosti za razvoj pravilne sheme hoda. Posmatrajući sebe u ogledalu, dijete polako shvaća da je odvojeno od majke, što je put ka njegovoj samostalnosti. Kada će prepoznati sebe – zavisi od zrelosti djeteta. Ovo je dug proces, i odvija se u periodu između prvog i drugog rođendana. Do tada, većina djece ima svijest da je to njihov odraz u ogledalu, a ne neki stranac.

Kada roditelji treba da reagiraju? – Djeca se rado igraju pred ogledalom, prave grimase, pokazuju zube, ljute se, smiju, oponašaju razne životinje, i slično. Ako dijete ima tri godine a ne prepoznaje sebe, niti reagira na lik u ogledalu, svaki put panično plače i bježi – treba konzultirati nekog liječnika ili psihologa.