Koliko je zdrav med? Zdravima čuva zdravlje, a bolesnima pomaže da ozdrave

Kažu za med da zdravima čuva zdravlje, a bolesnima pomaže da ozdrave.

Po svojoj prirodi med je jako otporan na bakterije, te mu ne treba dodavati nikakve kemikalije ili konzervanse da bi se sačuvao i bio postojan.

Pravi prirodni pčelinji med nije samo spasonosni snabdjevač čovjekovog organizma energijom nego je i riznica jako zdravih i dragocjenijih darova prirode.

Sve što je ljekovito u nekoj biljci to pčela sakupi, i uz brojne korisne sastojke iz svog organizma, pretače u med. On sadrži gotovo sve elemente koji ulaze u sastav ljudske krvi te zahvaljujući tome zdravima čuva zdravlje, a bolesnima pomaže da ozdrave.

Kada se konzumira med, stručnjaci preporučuju da se on što duže zadržava u usnoj šupljini. Na taj način bi ljekovite materije, preko jezičnih žlijezda, brzo i nepromijenjeno prodirale u krv. Iz krvi, hranjive materije iz meda odlaze u tkivo i sve stanice ljudskog organizma. Ako pak netko ne voli okus meda, ili mu je jednostavno previše jak, tada se preporučuje uzimanje meda u obliku rastvora. Najbolje s biljnim čajevima, mlijekom ili limunadom.

Hranljive i okrepljujuće osobine meda pojačavaju rad mišića kod odraslih, ali i ubrzavaju rast djece. Poznato je i to da je med hrana s potencijalnim alkalitetom, neophodnim za podržavanje kiselo-alkalne ravnoteže u organizmu, a od posebnog značaja su tu mineralne soli, koje neutraliziraju kiselinu.

Kako odabrati kvalitetan med?

Prilikom kupovine meda jako je važno obratiti pažnju da med nije pokvaren, fermentiran, zagađen ili falsificiran primjesama materija sličnih medu.

U normalnim okolnostima med nikada ne može da se pokvari, ako su ga u košnici pčele dovoljno preradile i ako ga je pčelar pravilno izvadio iz saća i valjano upakirao. Med je, po svojoj prirodi, jako otporan na bakterije, te mu ne treba dodavati nikakve kemikalije ili konzervanse da bi se sačuvao. Nije mu potrebno ni zagrijavanje, pasterizacija kao ni pakiranje u vakuumu. Pčele su, tijekom miliona godina, naučile kako se med čuva, pa mu nije potrebno ni pročišćavanje, niti uklanjanje prljavštine, jer je med, pod normalnim okolnostima, potpuno čist kada ga pčele same spreme. Naime, pčele ne dozvoljavaju da ijedan djelić nečistoće ili prašine dospije u med. Med se može zagaditi jedno nepažnjom pčelara ili nekog drugog.

Pod povoljnim uvjetima med se može sačuvati jako dugo. Jedan od najvažnijih uvjeta za to je njegovo čuvanje od vlage, te posude u kojima se drži moraju biti čiste i suhe. Najpodesnije su staklenke ili emajlirane posude, a preporučuje se da se med čuva na temperaturi između 5 i 10 stupnjeva i to u suhim i dobro provjetrenim prostorijama. Važno je znati da u neposrednom dodiru meda s metalom dolazi do reakcije organskih kiselina i metala, a to dovodi do stvaranja spojeva škodljivih po ljudsko zdravlje, a istovremeno ti spojevi razaraju i vitamine u medu. Zbog toga se mora paziti da emajl ne bude oštećen.

Mnogi izbjegavaju da kupe kristalizirani med, misleći da nije prirodan, međutim, upravo je kristalizacija jedno od bitnih svojstava prirodnog meda. Do nje dolazi uglavnom zbog toga što glukoza, a to je grožđani šećer u medu, pri određenoj temperaturi ne može da opstane u tekućem stanju, pa se stvaraju kristali i tako med dobiva kruti kremast izgled.