Klamidijska infekcija – Tiha bolest opasnih posljedica

Najčešća spolna bolest koja uzrokuje 50 posto svih nespecifičnih upala mokraćne cijevi i više od 50 posto svih epididimitisa u muškaraca.

Serotipovi L1, 2 i 3 uzrokuju lymphogranuloma venereum, a serotipovi A, B, B1 i C trahom, koji je uz kataraktu i glaukom najčešći uzrok sljepoće u svijetu.

U svijetu se godišnje registrira oko 90 milijuna, a u Europi oko 10 milijuna novih slučajeva, od čega 600.000 upala jajovoda, a 120.000 završi sterilitetom. Zato je Svjetska banka proglasila klamidiju ekonomski najvažnijom spolnom bolesti nakon HIV-a.

Infekcija se naziva tihom jer 50 posto muškaraca i 70 posto žena nema simptoma, pa nisu svjesni da su izvor zaraze. Klamidija se prenosi svim načinima spolnog općenja i sa zaražene majke na dijete, a i inkubacija je prosječno između 7 i 21 dan.

Simptomi u žena su iscjedak, peckanje, slabije krvarenje izvan menstrualnog ciklusa, bol u maloj zdjelici i kod mokrenja. U muškaraca se javlja učestalo mokrenje, uz žarenje i pečenje pri mokrenju u mokraćnoj cijevi i spolovilu, vodenast, prozirni iscjedak iz mokraćne cijevi te bol u testisima i prostati. Važno ju je prepoznati i liječiti zbog opasnih posljedica. U muškaraca su to sterilitet i kronični prostatitis, a kod žena upala organa male zdjelice, neplodnost i izvanmaternične trudnoće.

Terapija je antibiotska, ali ne daje uvijek dobre rezultate zbog neredovita uzimanja lijeka, prekidanja terapije, neliječenja svih zaraženih partnera i nepridržavanja uputa o zaštiti i apstinenciji za vrijeme i nakon liječenja još sedam dana. Cjepivo je prvoj fazi kliničkih ispitivanja, a osobito će biti korisno u prevenciji neplodnosti.

Test na klamidiju prema CDC preporukama trebaju napraviti jednom godišnje sve spolno aktivne žene mlađe od 25 godina, spolno aktivne žene starije od 25 godina ako imaju novog partnera u posljednja tri mjeseca ili neredovito koriste kondom, trudnice u prvom trimestru (kod rizičnih trudnoća ponoviti test u trećem trimestru) i prije svake intrauterine manipulacije te ponoviti test tri, četiri mjeseca nakon liječenja. Kontrolno testiranje trebaju nakon terapije obaviti oba partnera, muškarci najranije nakon mjesec dana, a žene mjesec dana nakon prve menstruacije poslije terapije.