Virus se ne prenosi krvlju nego penetrativnim genitalnim kontaktom sluznice i kože kroz mikrotraumatske lezije. Spolni kontakti bez penetracije, odnosno oralno-genitalni, manualno-genitalni i vanjski genitalno-genitalni, moguć su, ali rjeđi način prijenosa. Inkubacija traje šest tjedana do godine dana. HPV infekcije tipovima niskog rizika rijetko se mogu prenijeti s majke na dijete.
Znanstveno je dokazana povezanost trajne HPV infekcije i karcinoma cerviksa. Taj drugi najčešći karcinom u žena može se spriječiti ranom dijagnostikom (Papa test + HPV test).
Rizični faktori za nastanak infekcije u žena su veći broj partnera, gdje statistike govore da rizik raste sa svakim novim za 15 posto. Također, faktor rizika je i rana dob prvoga spolnog odnosa, odnosno 16 godina i manje. Treba spomenuti i partnera, koji je u prošlosti često mijenjao partnere ili je promiskuitetan, pušenje cigareta, hormonalnu kontracepciju, veći broj porođaja, imunosupresiju, ako postoji kronična upala uz neku drugu spolnu bolest. Rizični faktor je i slučaj ako je majka HPV inficirane osobe uzimala diethylstilbestrol, ako osoba ne odlazi na redovite ginekološke kontrole, poremećaji prehrane i stroge dijete te na kraju ako partner nije obrezan.
Dijagnostika – Klinički pregled, uzimanje obrisa stanica kože i sluznice u oba spola.
Klinička slika – Kožni i genitalni HPV tipovi uzrokuju dobroćudne i zloćudne promjene, neke vidljive mikroskopom (intraepitelne neoplazije), a druge golim okom (kožne bradavice i kondilomi), ali i kondilome u mokraćnom mjehuru, crijevu, usnoj šupljini, na oku ili nosu, HPV pozitivne karcinome regije glave i vrata te anogenitalnih sluznica. Najčešći tipovi visokog rizika (16, 18, 31 i 33) dijagnosticirani su u gotovo 100 posto svih slučajeva invazivnih karcinoma. Najčešći tipovi niskog rizika (6 i 11) uzrokuju benigne tvorbe – kondilome (bradavice) i blage abnormalnosti u stanicama. Bradavice su mekane, vlažne, ružičaste ili sive izrasline koje rastu u nakupinama poput cvjetače. Mogu biti i u ravnini kože (ravni kondilomi).
Većina je infekcija bez simptoma i prolaznog tijeka. U nekih osoba se primiri i može se reaktivirati nakon mnogo godina. U 10 posto inficiranih žena nakon dvije, tri godine nastupa trajna infekcija, uz rizik razvoja prekanceroze višeg stupnja. Srećom, više od 90 posto žena s HPV infekcijom nikad ne razvije kancerozu.
Liječenje – Metode odstranjivanja su krioterapija, elektrokauterizacija, kirurška ekscizija, laser i imunoterapija. Treba ukloniti stres i spriječiti reinfekciju od partnera. Kod HPV infekcije vrata maternice najvažnija je redovita ginekološka kontrola. Ovisno o nalazu, planira se daljnje liječenje. U očekivanju cjepiva, HPV infekcija se može kontrolirati snižavanjem stupnja infektivnosti oboljele osobe liječenjem i smanjenjem broja spolnih partnera.
Opatija je oduvijek bila oaza zdravlja – mjesto gdje se susreću tradicija liječenja, prirodna ljepota…
Nakon što postane tata, Luka odluči poraditi na odnosu sa svojim ocem. Kako bi otkrili…
Tijekom posljednjeg desetljeća, slovenska online kasino industrija je doživjela značajan rast transformirajući se iz tržišne…
Tema cijena ulaznica za Svjetsko prvenstvo u rukometu ponovno je aktualizirana, posebno u kontekstu usporedbe…
Dukan dijeta je kontroverzna i složena dijeta s niskim udjelom kalorija, ugljikohidrata i masti, ali…
Bavljenje sportom nije samo aktivnost koja pridonosi tjelesnom zdravlju; to je također prilika za razvoj…