Koristimo kolačiće Za pružanje boljeg korisničkog iskustva.

Nastavkom pregleda stranice, prihvaćate uvjete i korištenje kolačića. Saznajte više

Slažem se

Suradnja s prirodom umjesto borbe

  • Četvrtak, 22 Prosinac 2016 11:27
  • Pročitano 500 puta

Živimo u kompleksnom svijetu punom kontradikcija. U vremenu s najvećim tehnološkim razvojem, prosjek naše kolektivne svijesti je apsurdno malen. Naš način razmišljanja i pristup problemima poprilična je suprotnost tom tehnološkom napretku. Veliki je apsurd da je za toliko mnogo ljudi na ovom svijetu energija, stanovanje i hrana još uvijek veliko pitanje – i to na račun majke Zemlje.

Piše: Robert Olujić

Priroda nam kao i uvijek do sada sve daje, a mi smo se zatrpali smećem koje sami sebi skupo naplaćujemo pri tome pustošeći prirodu. Sada, kako stvari stoje, mi se borimo s prirodom. Sve što trebamo učiniti je pretvoriti borbu u suradnju. To je ono što čini permakultura. Iako postoji već relativno dugo i na veliko se primjenjuje diljem svijeta u vrlo uspješnim projektima, kod nas šira javnost jedva išta zna o njoj. Ovaj tekst služi informiranju, stvaranju svjesnosti o permakulturi koja je mnogo više od samo „ekološkog vrtlarenja“. Također će nam pomoći da primijenimo principe permakulture i u svom životu. 


Permakultura

permakulturaPermakultura je skupni termin za tehnike integralne praktične samoodrživosti. Ponekada je opisana kao ekološki dizajn koji oponaša prirodne procese. To znači da promatranjem prirode osmišljavamo prostore u kojima živimo pri tom koristeći resurse koji su reciklažni i/ili prirodni i umjesto da zagađuju okoliš, da mu pridonose. Osim što je ekološki vrijedno, permakultura ima i ekonomski aspekt kojim se može život za sve bitne stvari (stanovanje, hrana i energija) organizirati na principima samodovoljnosti.

Začetnici permakulture i permakulturalnog pokreta su David Holmgan i Bill Mollison koji su sredinom 70-ih skovali termin Permakultura i prema Holgmanu ona je “integrirani sustav biljnih i životinjskih vrsta korisnih čovjeku”. Novija definicija permakulture koja odražava koncept na kojem se temelji Holgmanova knjiga “Permaculture one” bi bila “Krajobrazni dizajn koji usvaja principe prisutne u prirodi u svrhu ispunjenja potreba čovjeka za resursima, hranom, energijom i građevnim materijalima potrebnim za egzistenciju i suživot s prirodom”.

U PM se nastoji sve resurse koristiti minimalno sa što manje radnih sati za dobar efekt. Promatra se i analizira stanje tzv. pet elemenata – zemlja, zrak, voda, energija i zajednica te se osmišljava dizajn koji je maksimalno pogodan za razvoj svih njih. Primjerice, umjesto da se troši energija na crpljenje vode iz zemlje, skuplja se kišnica i usmjerava se dalje. Otpad iz jednog dijela sustava koristi se u nekom drugom dijelu pri čemu se teži da se taj resusrs više puta iskoristi na razne načine.

Tako gredica sadržava više vrsta biljaka koje jedna drugu podržavaju, između ne ostaje gola zemlja i stoga nema korova, a i urod je na taj način veći. Sivu vodu (od pranja) se propušta kroz biopročistač nakon čega se dio vode koristi za navodnjavanje vrta i drugi dio za navodnjavanje jezerca koje služi kao utočištu raznim životinjama. Otpad od hrane (povrće i voće) može služiti za pravljenje enzima koji je dobar za čišćenje, a može se koristiti i kao gnojivo za vrt.



Riječi stručnjaka

Gordana DragičevićGordana Dragičević, permakulturna dizajnerica i predavačica iz Zagreba kaže na tu temu:
„Svaki element u sustavu idealno bi trebao biti multifunkcionalan. Primjerice, živica može služiti i kao vjetrobran, fiksator dušika, privlačiti pčele i hraniti nas bobicama, samo treba odabrati pravu biljku. Životinje nisu nužno hrana – ovce ili kokoši mogu se seliti po terenu da održavaju travnjak pa ga ne moramo kositi, a ujedno ga i pognoje.

Također bi se trebalo koristiti što više izvora za istu funkciju. Primjerice, voda se može skupljati s krova, kanalićima s terena, livada, iz biopročistača ili iz bunara.
Svi ovi principi koriste se u permakulturnom dizajnu imanja, za maksimalnu samoodrživost. Idealno, imanje bi trebalo imati svoju vodu i svoju energiju – i jedno i drugo iz više izvora, dakle, ne bi trebalo imati nikakve priključke niti dobivati račune. Zatim, sustav uzgoja hrane koji se može održavati bez mehanizacije te kompostiranje apsolutno svakog biootpada i upotreba komposta za poboljšanje tla.

Što se tiče kompostnih WC-a, to je lukav način da se za WC ne troši voda, da se riješimo potencijalnih patogena, a da se ono što nastane isto tako može iskoristiti. Proces kompostiranja uništava bakterije, a konačni je produkt potpuno inertan i može se koristiti na zemlji – ako ne u povrtnjaku, može u voćnjaku.”

Kao što vidimo, PM je veoma interdisciplinaran sustav i kao takav u sebi integrira tehnike iz poljodjelstva, energetike, graditeljstva, vrtlartstva, šumarstva itd. te ih sve spaja u jednu organsku cjelinu koja se odražava i na druga područja, kao što su ljudski odnosi i ekonomija. Drugim riječima, sinergija koja nastaje interdisciplinarnim dinamičkim odnosima i reciklažnim principom suradnje prirodnih elemenata, stvara poboljšanje životnih uvjeta, pomak u načinu razmišljanja i shodno tome unaprjeđenje ljudskih odnosa. Dakle, PM svojim načinom funkcioniranja reprezentira jedan zaista zadovoljavajući model života koji može poslužiti i kao nacrt za globalan društveni model koji samim svojim načinom funkcioniranja ispravlja ekonomsko-društvene nepravilnosti. 

Ocijeni sadržaj
(3 puta ocijenjeno)
Molim Vas prijavite se ako želite komentarati članak

Alternativa.hr je vaš portal u alternativu namijenjen informiranju javnosti, poticanju zdravog i pozitivnog življenja, zajedništvu i sreći. Čitajte, gledajte i dijelite sadržaje te doprinosite širenju kvalitetnih informacija i ideja svojim dobronamjernim komentarima i člancima :)

 

alternativa fb stranice  alternativa google plus stranice  alternativa youtube stream