Koristimo kolačiće Za pružanje boljeg korisničkog iskustva.

Nastavkom pregleda stranice, prihvaćate uvjete i korištenje kolačića. Saznajte više

Slažem se

Bioenergetski tretmani - depresija i ostala duševna stanja

  • Ponedjeljak, 21 Listopad 2013 16:31
  • Pročitano 5535 puta

Uzrok mnogih duševnih stanja u odraslih osoba (ukoliko ta stanja nisu nastala u mladosti, kao posljedica adolescentne krize) nalazi se u Posttraumatskom poremećaju. Posttraumatski stresni poremećaj je prirodna reakcija ljudi na neprimjerene okolnosti, kao prirodni odgovor na tjelesno ili psihičko traumatsko iskustvo. Takav poremećaj uzrokuju događaji koji izravno ugrožavaju tjelesni i/ili psihički integritet pojedinca.

Ovdje možemo govoriti o ugroženim skupinama (vojnici na bojišnici, ratni tjelesni invalidi, zarobljenici s iskustvom mučenja u logorima, prognanici i izbjeglice) u kojih se ovaj poremećaj češće ispoljava i očekuje u težem obliku. U mirnodopskim uvjetima poremećaj postoji kod ljudi koji su proživjeli prometnu nesreću, razbojstvo, silovanje, poplave, požare; doživjeli smrt roditelja, supružnika, bliskih osoba i sl. Stresni poremećaj može biti posljedica razvoda, gubitka imovine, gubitka posla i egzistencije i dr.

Manično-depresijska psihoza

Manično-depresijska psihoza (psychosis circularis) pripada skupini endogenih psihoza nepoznata uzrok, premda su važni i nasljedni činitelji. Bolest je do dva puta učestalija kod žena i obično se pojavljuje u osoba pikničke tjelesne konstitucije. Osnovna značajka bolesti je izmjena razdoblja depresivnog i maničnog raspoloženja, kao i ponašanja bez jasnog vanjskog čimbenika. Između tih razdoblja postoji kraće ili duže razdoblje razmjerno prirodnog raspoloženja. Češče se pojavljuje depresivno raspoloženje, a znatno rijeđe samo manično. U razdoblju depresije bolesnik osjeća izrazitu tugu i sve doživljava beznadnim, uz osjećaj krivnje za mnoge prošle i sadašnje događaje, bez stvarne osnove za takvo razmišljanje. Katkad je izražen strah i uznemirenost (agitirana depresija).

U maničnom razdoblju bolesnikovo je raspoloženje izrazito povišeno, s bijegom misli, mislima veličine i moći te stalnom motoričkom aktivnošću bez svrsishodnosti. Odnos s okolinom osjećajno je površan, često s osebujnom duhovitošću, ali i uz znakove nesnošljivosti. U stanju manije bolesnici mogu neodgovorno raspolagati novcem i imovinom, pa ih treba zaštititi i pravne radnje proglasiti nevažećima.
U liječenju se primjenjuju lijekovi s djelovanjem na duševno stanje (psihofarmaci), i to u razdoblju depresije lijekovi iz skupine antidepresiva, a u razdoblju manije lijekovi za smirenje (neuroleptici). Dosta uspjeha možemo postići solima litija, a pritom je prijeko potreban liječnički nadzor uz određivanje količine lijeka u krvi.

Paranoja

Nekoć je riječ "paranoia" označavala svaki oblik duševnog poremećaja, pa se u svakidašnjem govoru održala sve do danas. U psihijatriji je to naziv za tešku, ali na sreću, rijetku duševnu bolest. Najčešće obolijevaju ljudi između 30 i 45 godina života, premda se poseban oblik paranoje može pojaviti i u starijoj dobi (involucijska parafrenija). Uzrok bolesti je nepoznat (možda genetski), a prema psihoanalitičkoj postavci bio bi u nesvjesnoj projekciji neprihvatljivih spolnih i agresivnih nagona. Na temelju pogrešne bolesne misli, bolesnici grade vrlo čvrst i dosljedan sumanuti sustav, a njihov je odnos spram okoline posve u skladu s bolesnom misli. Bolesnici su često domišljati ljudi bez drugih jasnih znakova duševne bolesti i uz posve očuvanu svijest, pa se sumanutost čini vrlo logičnom te bolest ostaje dugo ili trajno neprepoznata i od najbližih rođaka, prijatelja ili suradnika. Prema prevladavajućoj sumahnitoj misli, paranoju dijelimo na nekoliko kliničkih oblika.

PARANOJA PROGANJANJA (paranoia persecutoria) najučestalija je i bolesnik je uvjeren u stalnu izloženost neprijateljstvu, nesklonosti i nerazumijevanju drugih ljudi, koji ne vide njegovu "veličinu i iznimnost". Katkad je "izvor" sumahnitih predodžbi samo određena osoba, obično u posebnom emotivnom odnosu spram bolesnika. Bolesnik se najčešće osjeća kao u zamci te uzvraća povlačenjem i osamljivanjem, ili češće i znatno opasnije, nasilnim zahtjevom da ga se obrani i zaštiti. Ako se to ne može postići "zakonitim putom", tada bolesnik preuzima pravdu "u svoje ruke".

PARANOIČNA LJUBOMORA je krajnja nepovjerljivost i sumnjičavost spram spolnog sudruga te bolesnik traga i "pronalazi sigurne", premda utvarne "dokaze" nevjere. Pomno se istražuje svaki korak supružnika, svaki postupak i susret, traže se znaci što ih je utvoreni ljubavnik ostavio u sobi, na prozoru ili vratima, ili pak na tijelu sudruga i sl. Supružnik je izložen neizdrživu duševnom, pa katkad i tjelesnom mučenju, a muči se i bolesnik, nemoćan da uvidi pogrešnost bolesne misli. Krajnji oblik ove ljubomore može završiti tragično za sudruga i bolesnika.

PARANOJA PARNIČENJA (paranoia querulatoria) vrlo je neugodna u društvenu životu. Bolesnici imaju osjećaj nepravde, jer drže kako im se ne priznaju neke njihove osobne vrijednosti, pojedina prava ili pak umišljene društvene zasluge, te se neprekidno spore i istjeruju pravdu. Oni imaju vlastitu predodžbu o pravednosti i vječito su nezadovoljni sudskom ili nekom drugom odlukom.

LJUBAVNA MAHNITOST (erotomania) u kojoj bolesnici, češće starije bolesnice, vjeruju da su u njih zaljubljeni znameniti umjetnici, političari i sl.

PARANOJA UMIŠLJENE VELIČINE (grandomania) pojava je u kojoj su bolesnici samozvani proroci, "izumitelji", reformatori, te umišljaju kako imaju nadnaravne moći (primjerice bioenergetičari).

PARANOJA UMIŠLJENE BOLESTI (hypochondria) bolest je u kojoj je bolesnik uvjeren u postojanje tjelesne bolesti uzrokovane "nekim i nečim". Paranoja u izraženu obliku prilična je rijetkost. Međutim, u životu se dosta često susrećemo s ljudima za koje se ne može reći da su duševni bolesnici, ali u sklopu svoje ličnosti imaju više ili manje izraženih paranoičnih crta. Takvi ljudi mogu biti naglašeno sebični, preosjetljivi i kruti u mišljenju i ponašanju. Oni su stalno nepovjerljivi i na oprezu i vrlo su kritični prema drugima, ali teško podnose i najmanji prigovor.
 
Neuroze (živčanost)

Neuroze (psychoneurosis) duševni su poremećaji, uvjetovani razvojno psihološki, bez organske podloge. Neuroze su učestalije u žena. Prema psihodinamskom shvaćanju, neuroza je izraz nedostatno uspješnog psihoseksualnog razvijanja, odnosno, neriješenih psihičkih sukoba i zamršenih pojava (kompleksa) koje iz nesvjesnog "pritišću" na ličnost, prikazujući se neurotskom tegobom. Čovjek se više ili manje uspješno brani nizom obrambenih mehanizama od nesvjesnih želja i nagonskih težnji koje "Nad-Ja" (superego) ne prihvaća (potiskivanje, pomak, sublimacija, racionalizacija, intelektualizacija, negacija, izolacija, identifikacija i dr.). Bolesnik uvijek ima izražene tegobe, i to tjeskobu (anksioznost), manje ili više očite poremećaje autonomnoga živčanog sustava (znojenje i drhtanje ruku, osjećaj lupanja srca i dr.), te neprimjeren odgovor na zahtjeve iz okoline, napose u stresnim uvjetima. Prema tegobama razlikujemo nekoliko oblika neuroza.

ŽIVČANA RASTROJENOST (neurasthenia) obuhvaća tegobe koje se obično mogu bolje razumijeti u sklopu drugih neuroza, najčešće depresivne ili pak psihosomatske bolesti. Bolesnik se lako zamara, uz slabost koncentracije, depresivno raspoloženje i katkad prekomjernu razdražljivost, te opće loše osjećanje i "smanjenje životne energije". Istodobno se pojavljuju glavobolje, vrtoglavica, lupanje srca, nesigurnost u hodu, drhtanje ruku, križobolja, boli u mišićima i dr. Naporan umni rad usmjeren prevelikim očekivanjima i svagdanje izlaganje stresnim događajima na radnome mjestu, mogu povećati neurastenične tegobe. Treba biti oprezan i uvijek najprije isključiti tjelesnu bolest.

TRETMANI BIOENERGIJOM - Iako je uspjeh energetskih tretmana izuzetan, moram napomenuti da su oni kod težih vrsta i slučajeva samo dopuna klasičnoj medicini. Uvijek valja biti oprezan kod takvih duševnih stanja i često kontaktirati obitelj bolesnika, kako bi se na vrijeme prestalo s tretmanima ukoliko stvaraju reakciju kod tretiranog. Bioterapeut mora u prvom kontaktu, bez prisustva bolesne osobe, u razgovoru s rodbinom dobro odvagnuti je li sigurno upuštati se u rad budući da kod nekih gore navedenih duševnih stanja postoji opasnost od suicida, a kod nekih je potrebno odabrati povoljni trenutak za uključenje uz klasičnu medicinu. Također, kod nekih stanja ne dolaze u obzir meditacije, a i one moraju biti isključivo lagane, s prirodnim opuštajućim zvukovima. Razgovor s osobama je vrlo bitan i treba biti redovan prije, za i poslije tretmana. Ukoliko terapeut primijeti nemir kod bolesnika, tada treba prekinuti rad i porazgovarati s osobom. Svakako se osobi ne smije sugerirati prestanak ili smanjenje lijekova, jer će liječnik uočiti svako eventualno zdravstveno poboljšanje, pa prema tome i odrediti daljnju terapiju. U svome radu uz energo-terapiju koristim i energetsku kapu vlastite izrade.

Ocijeni sadržaj
(2 puta ocijenjeno)
Molim Vas prijavite se ako želite komentarati članak

Alternativa.hr je vaš portal u alternativu namijenjen informiranju javnosti, poticanju zdravog i pozitivnog življenja, zajedništvu i sreći. Čitajte, gledajte i dijelite sadržaje te doprinosite širenju kvalitetnih informacija i ideja svojim dobronamjernim komentarima i člancima :)

 

alternativa fb stranice  alternativa google plus stranice  alternativa youtube stream