Koristimo kolačiće Za pružanje boljeg korisničkog iskustva.

Nastavkom pregleda stranice, prihvaćate uvjete i korištenje kolačića. Saznajte više

Slažem se

Znate li da živimo u električnom svemiru II.dio

  • Utorak, 01 Prosinac 2015 13:06
  • Pročitano 475 puta

Plazma je prvi put u laboratoriju napravljena u cijevi za električno pražnjenje (Crookesova cijev) i tako ju je opisao Wiliam Crookes još 1879. On je ovo stanje nazvao “radijantna materija”.

Piše: Ivona Živković 

(Pročitajte i I.dio članka)

Termin plazma je prvi upotrijebio Nobelov laureat Irving Langmuir 1928. kako bi opisao ponašanje prostora koji izgleda kao da je živ jer u prisutnosti električne struje i magnetnog polja, on pokazuje osobine samoorganizirajućeg polja koje se u formi ioniziranog plina, koncentrira u obliku oblaka ili visokih stupova.


Tri stanja plazme

stanja plazmePlazma ima tri pojavna stanja odnosno tri različita načina funkcioniranja (modusa):

1. TAMAN STRUJNI MODUS: Ovdje je jačina električne struje (protok naelektriziranih čestica) kroz plazmu jako mali i plazma ne svjetli. U ovom modusu ona je gotovo nevidljiva i ne bismo niti znali da je plazma, ukoliko ne bi izmjerili njenu električnu aktivnost osjetljivim mjernim instrumentima. Magnetosfere planeta Sunčevog sustava danas su primjer funkcioniranja plazme u tamnom strujnom modu. Ionosfera Zemlje je primjer plazme koja ne emitira vidljivo svjetlo.

 2. NORMALAN SVJETLEĆI MODUS: Ovdje je jačina električne struje znatan i čitava plazma u tom području svijetli. Jačina svjetla ovisi od jačine struje u plazmi. Primjeri ovakvog rada plazme su Sunčeva korona, pojava fluorescentnog svjetla kao i vidljive galaktičke magline (nebule) koje stvara  “prašnjava plazma”.

3. LUČNI MODUS: Jačina električne struje u plazmi je ovdje izuzetno jaka. Plazma emitira sjaj na širokom spektru, a struja teži ka formiranju strujnih vlakana. Primjeri ovog načina rada su munje, Sunčeva fotosfera kao i električni luk u mašini za varenje.

U sva tri načina rada plazme emitiraju mjerljivu elektromagnetnu radijaciju (radio frekventni šum). U bilo koje vrijeme strujna gustoća (Amper na kvadratni metar) postoji u plazmi i određuje koji je način rada u njoj operativan. Atomska struktura plina koji postaje ionizirana forma plazme odlučujući je faktor za ovo. Plazma reagira veoma jako u odnosu na elektromagnetne sile i dominantna je snaga u mnogim kozmičkim plazmama - na zvjezdanim površinama, aktivnim galaktičnim jezgrama, aktivna je između planeta i između zvijezda i među galaksijama.

Tako su sve ove kozmičke tvorevine povezane preko svojih plazmi odnosno struje koju sve one provode. I ljudski organizam je u ovom strujnom kolu u točno određenom strujnom balansu. Svaka stanica (svaka molekula) u našem organizmu zato vibrira, a poremećaj u vibracijama i njihovom odnosu je bolest.


Birkelandove struje

Birkelandove strujeJedan od pionira ove teorije, Kristian Birkeland, tako je još 1903. primijetio da su aurore (polarna svjetlost koju ponekad vidimo na Zemlji) dio električne razmjene između Zemlje i Sunca. Birkeland je otkrio putanje električne struje koja se uvijala kao vadičep za flaše. Nekada su ti uvijeni oblici vidljivi, nekada nisu. To ovisi od jačine struje tj. gustoće naelektriziranih čestica koje prenosi plazma. Danas se ti potoci iona i elektrona nazivaju Birkelandove struje.

Vjeruje sa da su mnoge drevne priče o misterioznim pojavama duhova i vila koje su prerasle u mitove primjeri Birkelandovih struja u gornjim slojevima Zemljine atmosfere. Danas je čitava Zemlja pod refleksijom umjetnog osvjetljenja u tisućama gradova širom svijeta, pa se strujni efekti na noćnom nebu i ne vide golim okom.

No, čitavo dvadeseto stoljeće, robovalo je tradicionalnoj dogmi u astronomiji koja je počivala na nekim već postavljenim i opće prihvaćenim postulatima koje je odobrila i katolička crkva, a nametala su ih američka istraživanja na čelu sa NASA-om, pa su tako znanstvenici unaprijed usmjereni razmišljati u određenom pravcu ne uzimajući u obzir prostiranje električne struje kroz svemir.

Tek kada su umjetni sateliti u drugoj polovici 20. stoljeća dospijevali u sve većem broju u Zemljinu orbitu, otkriveno je postojanje strujanja naelektrizianih čestica koje su dolazile sa Sunca i ulazile u gornje slojeve Zemljine atmosfere praveći aurore.


Električna aktivnost Zemlje

munjeSve do tada se vjerovalo da je Zemljina magnetosfera kao neprobojni omotač koji brani Zemlju od udara Sunčevih vjetrova (čestica) i tako proizvodi efekt aurora. Ali, Zemljina atmosfera pomalo “curi”. Skoro svake sekunde na Zemlji negdje sijevne munja. Upravo utjecaj svemirskih struja utječe i na meteorološke i klimatske promjene. Neprestanu električnu aktivnost Zemlje u interakciji sa svemirom mi ne primjećujemo pa vjerujemo da su mnogi fenomeni na koje smo navikli (munje, orkani, poplave, El Ninjo struje, potresi) posljedica određenih promjena u atmosferskom pritisku nastalih zagrijavanjem zraka odozdo ili tektonskih pomicanja uslijed okretanja Zemlje i pomicanja tektonskih ploča.

Teoretičari električnog svemira međutim, tvrde da su to sve posljedice  električnih pražnjenja koja nastaju u gornjim slojevima atmosfere, “curenjem” zemljinog izolatora (atmosfere) kao posljedica električne interakcije planetarnih plazmi. Izolatori su nevidljive granice između plazmi i sve plazme su odvojene “duplim slojevima”. I to je jedna od najvažnijih karakteristika bilo koje električne plazme - njeno svojstvo da se samoorganizira što znači da se električno izolira jedan dio od drugog.

Kad se Bogovi kockaju

bogovi kockajuSunčev sustav je dio Sunčeve plazme gdje u posebnom moru plivaju Sunce i nama poznate planete sa svojim mjesecima. Ovaj prostor se proteže sve do onoga što se naziva Heliopausa – gdje se nalazi dupli sloj Sunčevog sustava koji odvaja Sunčevu plazmu od napona plazme koja ispunjava rukavce galaksije Mliječni put. Sunce povremeno izbaci iz svoje korone naelektrizirane čestice (coronal mass ejections – CME) koje u plazmi formiraju struju koja svijetli i uvija se. 

Kada ove čestice stignu do Zemljine plazme koja je u tamnom modusu, čestice zasvijetle i vidimo poznate aurore u svom uvijenom obliku. U povijesti Sunčevog sustava elektriziranje ove plazme se mijenjalo. S tom promjenom dešavale su se i promjene električnih stanja na planetama što je povlačilo i promjene orbita. To može značiti da se planete nisu uvijek nalazile u danas poznatom rasporedu.

Neki znanstvenici ove promjene duhovito prikazuju kao da se Bogovi igraju bacanjem kockica. U tom kockanju pojedine planete (danas je to Zemlja) izvuku u određeno vrijeme bolju poziciju od drugih. Danas je izvjesno da se zbog ove dobre pozicije Zemlja razvila opet uz pomoć električne struje. Na žalost, ova kockanja se dešavaju u određenim periodima i pitanje je kako će Sunčev sustav izgledati u sljedećem “kockanju” i gdje će se tada naći Zemlja. Također nije poznato koji su to vremenski periodi kada dolazi do ovog kockanja.

Ocijeni sadržaj
(2 puta ocijenjeno)
Molim Vas prijavite se ako želite komentarati članak

Alternativa.hr je vaš portal u alternativu namijenjen informiranju javnosti, poticanju zdravog i pozitivnog življenja, zajedništvu i sreći. Čitajte, gledajte i dijelite sadržaje te doprinosite širenju kvalitetnih informacija i ideja svojim dobronamjernim komentarima i člancima :)

 

alternativa fb stranice  alternativa google plus stranice  alternativa youtube stream