Koristimo kolačiće Za pružanje boljeg korisničkog iskustva.

Nastavkom pregleda stranice, prihvaćate uvjete i korištenje kolačića. Saznajte više

Slažem se

Učimo od najmlađih!

  • Srijeda, 05 Veljača 2014 12:13
  • Pročitano 1143 puta

Prošli tjedan sam vam pričala o tome koliko mi je pjevanje pomoglo u svakodnevnom životu. Ovaj tjedan bi vam pričala što sam naučila od svojih učenika kroz pjevanje, posebno onih malih.

 Piše: Mary Crnković Pilaš

U svojoj knjizi „Hodočašće“, Paolo Coehlo je rekao: „Možete naučiti samo kroz podučavanje drugih...kroz podučavanje, ja sam zaista učio". Tako i ja učim od svojih učenika. Svaki tjedan već četiri godine zaredom, držim zbor u lokalnom vrtiću koji pohađa moj sin.

I kroz te četiri godine sam te mališane naučila puno Werbeck vježbi, različite pjesme na različitim jezicima te upoznala s instrumentima kao što su primjerice ukulele, shamanski bubanj, didgeridoo...  Ali nisu samo oni učili. Uz podučavanje njih i ja sam zaista učila, posebno o životu. Pa učimo sada zajedno!


Od grešaka se uči

joj ne...Često kada mi odrasli nešto pogriješimo, bilo u pjevanje ili nečemu drugom, napravimo grimasu. Cijelo tijelo saginjemo prema dolje i često prekinemo raditi ono što radimo do tada. Kažem i svojim učenicima kada nešto ne ide kako spada da pričekaju 5 sekundi i vide da li će svijetu doći kraj.  Skoro, sigurno neće.

Kod djece to nije slučaj. Ako pogriješe neki ton ili riječ, ne naprave veliku dramu od toga i jednostavno idu dalje.  Kako bi rekao Sir Ken Robinson u svom famoznom govoru za TED: „Ako nismo spremni griješiti, nećemo ništa originalno zamisliti“. S toga, ne bojimo se pogriješiti koji put!


Koja glupost

beeeeeIma jedna Werbeck vježba koju radim sa svojim učenicima, uključujući djecu, sa slovima „HRYA“.  Smisao vježbe je da se jezik isplazi što više moguće, kao da želite dotaknuti bradu ili pod s njime.

Često kada radim tu vježbu s odraslima ili ne isplaze jezik do kraja ili ga ne mogu uopće isplaziti zbog neugode.  Djeca jedva čekaju isplaziti jezik i nemaju nikakve probleme s time, pa se čak natječu s prijateljima tko ima duži jezik.  Zapravo, što je njima „gluplje“ tim bolje.  S toga, ne bojimo se glupirati koji put!


Nada umire posljednja

lako učenje...Kada sam prvi put došla u vrtičku grupu, djeca su jedva znala pričati, a kamoli pjevati. Ono što je najbolje i najljepše jest to što nisu ni bila svjesna svojeg  „neznanja“.  Razlika toga vremena i današnjeg  je ogromna. 

Znaju savršeno intonirati, pjevati pjesme koje su odraslima komplicirane, na različitim jezicima, u različitim mjerama, npr. 7/8. 

Mi odrasli prečesto, ako nam nešto ne ide prvi put, prebrzo odustajemo i zaboravimo da je sve, uključujući pjevanje, proces koji ponekad traje.  Ili, kako je rekao Edison: „Genij je 1% inspiracija i 99% perspiracija“.  S toga, nemojmo odustati prebrzo i prelako!

 

Okreni na zabavu

zabavimo se :)Često se sjetim jednog koncerta kojeg je vrtička grupa imala krajem jedne školske godine na kojem su prisustovali svi roditelji.  Tada su djeca jako voljela slušati i plesati uz „Waka waka“ (lani, na primjer, su voljeli „Gangnam Style“, a ove godine „Gummy Bear“J). 

Pa smo na kraju koncerta pustili tu pjesmu i pozvali sve roditelje da plešu s djecom.  Niti jedan roditelj se nije digao i plesao s djecom.  A nisu ni svjesni koja je to prava šteta za njih, jer je nezamisljivo biti loše volje kada čovjek pjeva i pleše!

A za njihovu djecu tek? Koju poruku im šalju svojim ponašanjem? Stoga, zabavimo se, pjevajmo i plešemo jer je život prekratak da bi razmišljali što drugi misle o nama!

Ocijeni sadržaj
(3 puta ocijenjeno)
Molim Vas prijavite se ako želite komentarati članak

Alternativa.hr je vaš portal u alternativu namijenjen informiranju javnosti, poticanju zdravog i pozitivnog življenja, zajedništvu i sreći. Čitajte, gledajte i dijelite sadržaje te doprinosite širenju kvalitetnih informacija i ideja svojim dobronamjernim komentarima i člancima :)

 

alternativa fb stranice  alternativa google plus stranice  alternativa youtube stream