Koristimo kolačiće Za pružanje boljeg korisničkog iskustva.

Nastavkom pregleda stranice, prihvaćate uvjete i korištenje kolačića. Saznajte više

Slažem se

Istina o sintetičkim vitaminima II.dio

  • Petak, 24 Listopad 2014 09:18
  • Pročitano 1674 puta

Čitav kompleks koji funkcionira kao vitamin A ( do sada se zna) sadrži sljedeće molekule: retinole, retinoide, retinal karotinoide, karotine, masne kiseline, vitamin C, vitamin B, vitamin D, enzime, minerale. (Vitamins and Minerals, Somer 1992).

Piše: Ivona Živković

Prije daljnjeg čitanja, pročitajte i I.dio ovoga zanimljivog članka.

Očigledno je da se u ovom vitaminu nalaze čitavi kompleksi drugih vitamina. Zato je doktor Royal Lee vitamine opisivao kao "kotače u kotačima". I oni su funkcionirali samo tako. Kada se jedan kotač izvadi iz drugog, to onda nije taj kotač, već neki drugi koji se također može okretati, ali drugačije.


Vitamin A

vitamin ASve do 1924. čitav vitaminski kompleks iz hrane dobivan je iz cijele biljke bogate vitaminima tako što se iz vlakana uklanjala voda u jednom hladnom vakuumskom procesu, bez djelovanja kemikalijama i onda se pristupalo pakiranju tako da čitav kompleks ostane postojan. Na ovaj način su svi "kotači" bili upakirani jedan u drugom i vitaminsko-mineralni kompleks je time bio netaknut.

No, 1931. moćni farmaceutski gigant La Roche otkrio je način kako sintetizirati jedan fragment vitamina A (koji je inače otkriven 1919). Tako su izdvojili retinoične kiseline, počeli ih kemijski sintetizirati i nazvali su to vitaminom A.

Većina sintetičkih A vitamina sastavljena je od retinala, retinola ili retinoične kiseline, a to se naziva vitaminom koji je pročišćen i kao takav se nalazi danas u prodaji kao "vitamin A". On u većim dozama, logično, djeluje toksično. Toksičnost  vitamina A poznata je kao hipervitaminoza A i isključivo je posljedica unosa "pročišćenog" vitamina, a nikada cijelog prirodnog kompleksa.

Zato se danas u medicinskoj literaturi može pročitati i ovo: "Posljedice trovanja vitaminom A su: rast tumora, poremećaj sa zglobovima, osteoporoza, suhoća očiju usta i kože, povećanje jetre i slezene, defekti pri rođenju, pad imuniteta“. Naravno, radi se o sintetičkom vitaminu A.

Sintetički vitamini nisu pravi vitamini 

Izolirani od svoje cjeline, ovi fragmenti ne samo da ne mogu obavljati svoju vitalnu funkciju već se tako sintetički uobličeni ubacuju u proces povezujući se sa ostalim vitaminskim kofaktorima koji su već u organizmu i tako ih zapravo izvlače iz organizma. Ovakvi sintetički fragmenti dovode do demineralizacije čitavog organizma. 

Molekule kiselina u organizmu prije nego što se preko bubrega izluče, moraju neutralizirati vezivanjem za molekule alkalnih minerala. Za taj proces kisele molekule najčešće uzimaju kalcij iz kostiju. Tako kada neki doktori konstatiraju kako žene boluju od osteoporoze, oni uopće ne vide da razlog može biti baš prekomjerno uzimanje raznih medikamenata koji se svi u organizmu razlažu na teške kiseline i koji organizam demineralizira.

Ali, ostajući u svojim uvjerenjima, nastavljaju liječiti ovakve pacijente novim,jačim kemijskim supstancama i to takvim koje pacijenti veoma teško podnose i koji im stvaraju kamenčiće u bubrezima. Nažalost, iz ovoga je očito da današnja alopatska medicina nema veze sa životom, već isključivo sa dilanjem farmaceutskih sredstava. Većina educiranih liječnika uopće ne poznaje medicinu bez kemikalija.

A u prirodnom biološkom procesu koji pokreće kompleks vitamina A, beta karoten nastupa kao prethodnik, kotač broj jedan. Sintetizirana varijanta beta karotena je obično "stabilizirana" u rafiniranim uljima. U ovoj transmasnoj kiseloj formi tako dolazi do oksidacije beta karotena i kemijski čist beta karoten više ne može biti nutrijent. Ova promijenjena forma se ne može konvertirati u vitamin A. 

Skoro sav sintetički beta karoten se proizvodi u švicarskom koncernu Hoffman - La Roche od koga ga svi ostali kupuju i pakiraju u svoje trgovačke vitaminske formule. Ukoliko se ova sintetička forma uopće ne aktivira u organizmu, mnogo je bolje nego ako se aktivira (uhvati u neki vitalni proces), jer tada može djelovati kao toksin.

Ali, ovakav način proizvodnje vitamina koji se može patentirati i sintetizirati kemijski u velikim količinama veoma je profitabilan. I tako nastaju skoro svi "vitamini" koje danas kupujemo po ljekarnama i dobivamo kao propisanu dopunsku terapiju od pogrešno educiranih liječnika.


Vitamin C nije askorbinska kiselina

askorbinska kiselina Slična je priča sa askorbinskom kiselinom koju je farmaceutski biznis nazvao vitamin C. Ali, askorbinska kiselina nije vitamin C, već samo jedan metabolit koji se pojavljuje kao posljedica aktivnog procesa (života) vitamina C. 

Askorbinska kiselina je samo "antioksidacijski omotač", jedan fragment vitamina C. Askorbinska kiselina je samo jedan izolirani destilat od vitamina C koji se stvara u prirodnim uvjetima u jetri. Ona štiti funkcionalne dijelove cijelog vitaminskog kompleksa  od brze oksidacije ili brze razgradnje.

Kompletan vitamin C mora sadržavati, pored askorbinske kiseline, još i rutin, bioflavonoide, Faktor K, Faktor J, Faktor P, tirosinaze, askorbinogen i druge komponente kao što su tragovi minerala. 

Ali farmaceutska industrija je u svojim laboratorijima izolirala samo askorbinsku kiselinu i nazvala je vitamin C. Onda su analizirali molekulu i pokušali naći neku istog ili sličnog oblika koju bi se dobivali u nekom kemijskom procesu stvarajući ove molekule u velikim količinama. I to su uspeli.

Askorbinska kiselina se danas radi u jednom patentiranom procesu koji uključuje kukuruzni škrob i isparljive kiseline. Preko 90 posto askorbinske kiseline u SAD-u se proizvodi u postrojenjima Nutley u New Jerseyu, koja su također u vlasništvu Hoffman- La Roche, jednog od najvećih proizvođača sirovina za farmaceutike.

Najveći broj tvrtki onda kupuje na veliko askorbinsku kiselinu od njih. Nakon toga kreće distribuiranje po tržištu. Svaka trgovačka marka ima svoju etiketu, svoje argumente, svoje formulacije, svaka tvrdi da ima bolji vitamin C iako su svi od istog snabdjevača i nijedan nije vitamin C.
Postoji u SAD-u oko 110 tvrtki koje prodaju vitamine. Samo u SAD-u se godišnje troši 9 milijardi dolara na kupovinu sintetičkih vitamina.

Manje od pet tvrtki koristi čitav kompleks koji učestvuje u stvaranju vitamina C. I tako dobiveni vitaminski kompleks je mnogo skuplji. Razlog je što se čitav vitaminski kompleks teže može sačuvati.

Sve o vitaminu C

vitamin CKada su u pitanju prirodni vitamini hipervitminoza se nikada ne događa. Razlog je taj što se prirodni vitaminski kompleks u voću i povrću nalazi u veoma malim količinama, pa se fizičkim punjenjem želuca njihov unos nikada ne može prekoračiti.

Želudac može primiti samo određenu količinu nutrijenata pa se tako sadržaj vitamina u njima mjeri u miligramima. Ali oni upravo tako u potpunosti postižu svoj učinak. Zato je doktor Royal Lee tvrdio da se skorbut (nedostatak vitamina C) može eliminirati samo sa 20 miligrama vitamina C i za to je dovoljan  samo  jedan paradajz. Ali, jedan paradajz u organizmu stvara manje od 20 miligrama metabolita nazvanog askorbinska kiselina, pa je tako nastalo vjerovanje kako se mora unijeti mnogo veća doza "vitamina C".

Cijeli vitamin C se nalazi u paradajzu, luku i citrusnom voću i u stanju je brzo izliječiti skorbut. Ali, sintetički vitamin C to ne može, objavljeno je još 1842. u medicinskom časopisu Lancet.

Nobelovac dr. Albert Szent-Georgi koji je službeno otkrio vitamin C 1937., također je otkrio da se samo askorbinskom kiselinom ne može izliječiti skorbut. Tako je ponovo u laboratoriju istraživao djelovanje C vitamina i pronašao kako u njemu postoji i rutin. Tako se prešlo na korištenje askorbata, soli askorbinske kiseline, za koju su istraživači poput Linusa Paulinga ili Irwin Stonea utvrdili da u mega dozama ima izuzetan terapijski učinak za neke bolesti.


Istraživanja

Linus PaulingMožemo li sada zaključiti da je dvostruki nobelovac Linus Pauling sa svojom ekipom naučnika dobio novac i Nobelovu nagradu upravo za ovakvu vrstu istraživanja - praktično istražujući samo djelovanje askorbinske kiseline i askorbata. I on je pronašao da ovaj izolirani metabolit veoma povoljno djeluje na mnoge kardiovaskularne bolesti pod uvjetom da se daje u mega dozama.

Ali i rezultati ovakvih istraživanja farmakobiznisu se nisu dopali jer ni sintetizirani "vitamin C" se ne može tako dobro unovčiti kao što mogu neki daleko skuplji sintetički "lijekovi", a posebno kardiovaskularna kirurgija i transplantacija organa.

Dakle, sintetički vitamini su veoma moćni, ali kao sintetičke droge (medikamenti), a ne kao vitamini. Jer i mala količina vitaminskih sastojaka kada su kompletni kao "kotači u kotačima", može napraviti aktivan biološki proces u kojem nastaju i funkcioniraju vitamini.

Ako ovog procesa nema, bez obzira na to koliko smo miligrama ili grama askorbinske kiseline ili askorbata uzeli, vitamini nemaju djelovanje.
No, davanje mega vitaminskih doza sintetiziranih vitamina, posebno natrij askorbata, kao što je pokazao Irwin Stone, može imati veoma jak učinak kod izbacivanja određenih toksičnih molekula narkotika. Razlog za to je što su molekule askorbata u nekim receptorima mozga radije prihvaćeni. U liječenju narkomanije izgleda kako se radi o borbi dva toksina od kojih jedan izaziva ovisnost (heroin, opijum, metadon), a drugi ne. Dugotrajna dijareja nakon tretmana natrij askorbatom jasno pokazuje njegovu toksičnost.

Ocijeni sadržaj
(4 puta ocijenjeno)
Molim Vas prijavite se ako želite komentarati članak

Alternativa.hr je vaš portal u alternativu namijenjen informiranju javnosti, poticanju zdravog i pozitivnog življenja, zajedništvu i sreći. Čitajte, gledajte i dijelite sadržaje te doprinosite širenju kvalitetnih informacija i ideja svojim dobronamjernim komentarima i člancima :)

 

alternativa fb stranice  alternativa google plus stranice  alternativa youtube stream