Koristimo kolačiće Za pružanje boljeg korisničkog iskustva.

Nastavkom pregleda stranice, prihvaćate uvjete i korištenje kolačića. Saznajte više

Slažem se

Svjetsko tržište hranom u rukama nekoliko porodica I.dio

  • Srijeda, 30 Srpanj 2014 11:34
  • Pročitano 1472 puta

Iako se nafta danas smatra najvažnijim strateškim energentom, a biznis sa naftom najprofitabilnijim, trgovina hranom - kao vitalnim energentom živih bića od ključnog  je značaja za vladarsku elitu.

Piše: Ivona Živković

Samo onaj tko kontrolira proizvodnju i promet  živežnim namirnicama može imati apsolutnu kontrolu nad živom radnom snagom odnosno nad svojim robovima.


Nekada i sada

nekada i sadaNaravno, to  su znali još drevni vladari, a njihovo znanje i vještinu kontrole prometa namirnica preuzela je današnja oligarhija. Održavanje monopola u trgovini hranom koje se vrši preko nekoliko trgovačkih kartela se zato uopće nije promijenilo, iako se neupućenima stalno preko medija serviraju velike priče o demokraciji i slobodnom tržištu. Ali, to je samo iluzija.

Malo je poznato da su čak tisućama godina stari trgovački putovi kojima je vršena razmjena prehrambenih dobara sa Istoka i Zapada i danas gotovo na isti način pod kontrolom trgovačkih kartela onako kako su to bili u drevnom Babilonu, Egiptu, Grčkoj, Rimu...

Trgovački karteli koji su se još u srednjem vijeku u Europi bavili ovim poslom i koje su sačinjavale neke od starih europskih trgovačkih porodica i danas funkcioniraju i to na istom principu. Promijenjena su samo poslovna sjedišta kartela i njihovih kompanija, a danas je glavno sjedište svih svjetskih najvećih trgovaca u Londonu.  

Britansko sjedište moći

britanska krunaFormalno su oni pod okriljem Kuće Windsor, ali britanska kraljica kao ni britanska kraljevska porodica ne donose odluke kojima se karteli povinuju. Ova trgovačka struktura (nama robovskoj javnosti uglavnom je nepoznata), iznad je kraljice koja ih samo prezentira u javnosti te mora tražiti dozvolu prilikom ulaska u njihovu gradsku jezgru koju posjećuje u građanskom odijelu. Na čelu trgovačkog dijela Londona se nalazi Gradonačelnik Londona koga oni postavljaju i sami se nazivaju Krunom.

Kuća Windsor također je samo formalno na čelu svih masonskih društava i ostalih tajnih struktura i mreža koje su razapete po čitavom svijetu i praktično kontroliraju globalno tržište i sve strateški važne poslove za opstanak KRUNE koju poslužuje čitava britanska imperija.

KRUNA je praktički nasljednik svih trgovačkih poslova srednjovjekovnih venecijanskih trgovaca.

O tome kako rade ovi karteli koji između ostalog kontroliraju trgovinu hranom u čitavom svijetu (ostavljajući pojedina područja godinama bez hrane), pokušao je sagledati Richard Freeman koji je svoju obavještajnu studiju objavio još krajem 1995. godine u časopisu "Executive Intelligence Review". Nazvao je tekst: “Globalni prehrambeni kartel Windsora: Instrument za ubijanje glađu”.

Iz ovog izvještaja predočiti ćemo neke zanimljivosti koje pokazuju tko zaista stoji iza EU te tko kroji njeno zakonodavstvo te zašto mnoge poljoprivredne zemlje u Europi moraju uvoziti (uglavnom nekvalitetnu) i skupu hranu. 

Monopol u trgovini hranom

world wide fundFreeman je tako otkrio da deset do dvanaest tvrtki kojima pomaže još nekoliko desetina manjih, drži danas čvrsto monopol u svjetskoj trgovini hranom. Oni dominiraju u snabdjevanju skoro svim žitaricama - od pšenice, kukuruza, prosa, ječma do šećerne trske i raži. Oni kontrolirajui trgovinu mesom, mlijekom (posebno mlijekom u prahu koje je praktičnije za skladištenje i čuvanje), jestivim uljima, mastima, voćem i povrćem te svim drugim vrstama hrane.

Sve tvrtke su povezane preko kartela, a njima se upravlja iz Kuće Windsor u Londonu, tvrdi Freeman. Svi karteli rade u interesu europske oligarhije odnosno nekoliko starih europskih porodica koje su se vjekovima poslovno i rodbinski povezivale. Oni upravljaju tržištem svih energenata (uključujući hranu), sirovinama i mineralima.

Kao glavni operativni ogranak Kuće Windsor nalazi se “World Wide Fund for Nature” (Svjetski Fond za Prirodu) kojim formalno upravlja vojvoda od Edinburgha, princ Philip. Njegov djeda George I. je bio grčki kralj danskog porijekla koga je Britanska imperija namjestila Grcima kao kralja koga je “izabrao” grčki parlament.

Freeman, međutim otvoreno kaže da se ovaj Fond u stvari bavi orkestracijom etničkih sukoba ili implementiranjem terorističkih akcija bilo gdje u svijetu gdje postoje interesi oligarhije da uspostavi kontrolu nad nekim prirodnim resursima ili u regiji gdje prolazi neki važan trgovački put. 

Princip koji koriste je podijeli pa zavadi i pošalji do zuba naoružane “mirovne snage”- pa vladaj!

Politika „moćnika“

politika moćnikaVeliki broj ovakvih orkestriranih sukoba izveden je nakon Drugog svjetskog rata u Africi i Aziji, a kronična nestašica hrane u pojedinim područjima je upravo njihova politika. Periodično poskupljenje hrane na svjetskom tržištu ili obaranje cijena ako se na tržištu pojave drugi ponuđači iste robe, posebno sirovina, glavna je poluga kojom ovi karteli drže monopol u trgovini hranom. Istina je da hrane na planeti ima dovoljno za sve.

Kod mnogih članova upravnih odbora u raznim tvrtkama funkcije se preklapaju, pa neki sjede u upravnim odborima tvrtki koje su tobože veliki konkurenti na tržištu. U stvari, njihova uloga je da nadziru sve. Njihov vjekovni primarni zadatak je razaranje svih nacionalnih interesa i slabljenje nacionalnih ekonomija kako niti jedna ne bi mogla ostvariti potpunu neovisnost. Države koje su same sebi dovoljne su najveći neprijatelji ovih trgovačkih kartela.

Korištenje hrane kao oružja staro je tisućama godina i poznato još iz Babilona, Rimske imperije, Grčke… Istu tehniku nadzora u prometu hrane imali su venecijanski trgovci i razni njihovi obiteljski izdanci uključujući i porodične grane koje su živjele u Antwerpenu, moćne Burgundske vojvode, nizozemske i britanske Levant tvrtke (turske trgovce koji su u srednjem vijeku radili za engleske i nizozemske interese), Istočno-indijsku i Zapadno-indijsku tvrtku.

Križarski ratovi za osvajanje trgovačkih putova

stari Rim- centar moćiDrevni vlastelini kontrolirali su svaki transport  žitarica i drugih prehrambenih proizvoda na putovima, lukama, mostovima, gradskim kapijama. Smišljani su i bogovi žetve i plodnosti u čije ime je vlastela uzimala seljacima zemljišne prinose. Praktično je sve bilo “u božjim rukama” i “po božjoj volji”. I narod se toj sili u strahu i neukosti, potpuno povinovao.

U drevnom Rimu kontrola žitarica je bila osnova imperijalne politike. Rim je bio centar trgovine hranom, a okupirane kolonije- Galija, Britanija, Španjolska, Sicilija, Egipat, Sjeverna Afrika i Mediteranska obala morale su slati u Rim sve svoje zemljišne prinose. Sve je prvo išlo u Rim. I Rim je to prodavao kome je htio. Potražnja za žitaricama koju je nametala rimska uprava bila je često mnogo veća nego što je zemlja mogla podnijeti, pa su mnoga obradiva zemljišta u Sjevernoj Africi postala istrošena.

Nakon križarskih ratova 1202.-1204., venecijanski trgovci su preuzeli sve žitne transportne putove. U trinaestom stoljeću glavni venecijanski putovi su imali dva sabirna centra za hranu na istoku i to su bili Konstantinopol (Istambul) i Aleksandrija u Egiptu.

Sva roba je stizala iz tih luka u Veneciju i onda je duž rijeke Po išla dalje u Lombardiju, pa je preko Alpa prevožena u Francusku. Venecijanski trgovci su onda svoj utjecaj proširili i na mongolsko carstvo i kasnije dalje na istok. Od petnaestog stoljeća moćni venecijanski trgovački kartel (udružene porodice) ustupili su veliki dio svoje trgovačke imperije moćnom Burgundskom vojvodstvu, čiji je poslovni centar bio Antwerpen. Trgovačka venecijanska imperija se tako proširila i obuhvaćala je Francusku, Amsterdam, Belgiju i veliki dio današnje Švicarske.

Od ove venecijansko-lombardsko-burgundske poslovne veze potiče svaki od šest spomenutih trgovačkih prehrambenih kartela koji i danas funkcioniraju i praktično je svaki od njih na neki način naslijeđen kao porodični biznis.

Uzor iz prošlosti

levantSve današnje prehrambene tvrtke napravljene su tako po istoj strukturi poslovanja kako su ih imale drevne tvrtke iz Mezopotamije, antičkog Rima, Venecije i Britanije. Bolje reći, njihova drevna infrastruktura je preslikana u strukturu današnjih transnacionalnih tvrtki.

Iako je nekada sistem njihovog rada počivao na robovlasništvu, gdje je vlastela imala svoje posjede i svoje robove koje je hranila i snabdijevala tako da su oni apsolutno i vitalno bili zavisni od vlastelina, ništa se ni danas nije promijenilo. I danas vitalne potrebe svakog pojedinca u EU ili SAD-u zavise od ovih tvrtki koje određuju i količine hrane na tržištu te njihovu cijenu. 

Freeman navodi da je pet današnjih tvrtki doslovno preuzelo baš tu venecijansku poslovnu mrežu. To su kompanije: Cargill, Continental, Louis Dreyfus, Bunge and Born i André. Od osamnaestog i devetnaestog stoljeća Britanski Levant (Turska  kompanija) i Istočno-indijska tvrtka preuzele su mnoge od tih venecijanskih trgovačkih putova. U 19. stoljeću kompanije Baltic Mercantile i Shipping Exchange sa centralama u Londonu postale su glavni instrument za ugovaranje poslova u transportu žitarica iz svih područja.

Povjesničar Lyndon LaRouche je sa timom svojih suradnika, povjesničara, također napravio jednu zanimljivu studiju nastojeći otkriti gdje su nestale moćne srednjovjekovne venecijanske trgovačke porodice i otkrio je da su u periodu od oko 300 godina sve diskretno migrirale u London.

Engleska je tako porobljena i stavljena u službu ovih međunarodnih trgovaca. I danas Englezi služe njihovim interesima.

Ocijeni sadržaj
(2 puta ocijenjeno)
Molim Vas prijavite se ako želite komentarati članak

Alternativa.hr je vaš portal u alternativu namijenjen informiranju javnosti, poticanju zdravog i pozitivnog življenja, zajedništvu i sreći. Čitajte, gledajte i dijelite sadržaje te doprinosite širenju kvalitetnih informacija i ideja svojim dobronamjernim komentarima i člancima :)

 

alternativa fb stranice  alternativa google plus stranice  alternativa youtube stream