Koristimo kolačiće Za pružanje boljeg korisničkog iskustva.

Nastavkom pregleda stranice, prihvaćate uvjete i korištenje kolačića. Saznajte više

Slažem se

Tajne vojnog geoinženjeringa: Kako umjetno izazvati kišu i poplave? I.dio

  • Srijeda, 04 Lipanj 2014 17:44
  • Pročitano 1965 puta

Strah od suša postoji od pamtivijeka. Suša donosi glad i umiranje, pa su mnoge metode stvaranja kiše godinama smišljane i usavršavane. Količina vode u atmosferi je daleko veća nego u svim rijekama na Zemlji, ali treba znati kako je spustiti. Umjetno izazivanje kiše je prisutno već 50 godina, ali i stvaranje poplava, uragana, suša i zemljotresa.

Piše: Ivona Živković

Njemačka je danas zemlja sa najmoćnijom industrijom i najmodernijom infrastrukturom. Da bude super sila broj jedan, Njemačku najviše sputava euro, koji ona ne može kontrolirati, osim ako se ne oslobodi stega EU. Centralnu europsku banku kontrolira privatni kartel. Kakav efekt će na ekonomiju Njemačke imati trenutne zastrašujuće poplave?

Brojna pitanja, jedan odgovor

čovjek mijenja izgled prirodePo procjeni ekonomista, Njemačka je do sada pretrpjela štetu od najmanje 12 milijardi eura. Samo osiguravajuće kompanije će morati isplatiti oko 3 milijarde eura. Vlada je aktivirala fond za pomoć ugroženima, a on se navodno neće puniti porezima. Čime onda?

Kreditima iz privatnih banaka? Kolika će još biti šteta, dokle će trajati poplave, teško je za sada reći. Ali, neko će ipak zaraditi. To su bankari i kompanije koje će sanirati infrastrukturnu štetu. Da li su posljednje poplave u Srednjoj Europi možda zato i namjerno izazvane? Može li se uopće napraviti poplava takvih razmjera i još kontrolirati? Da li je ovdje u pitanju bio geoinženjering?

Iako će mnogi reći da je to još jedna priča iz arsenala teorija o zavjeri, kada govorimo o geoinženjeringu mi možemo govoriti samo o praksi koja se provodi širom svijeta posljednjih 50 godina. Geoinženjering odavno više nije naučna fantastika.


Što je geoinženjering?

što je geoinženjering?Najjednoastavnije rečeno to je namjerno mijenjanje geoloških, atmosferskih i vodenih tokova velikih razmjera. Iz ovoga proizlazi promjena vremenskih prilika u određenoj regiji, te utjecaj i na ekosistem.

Kakva je tehnologija kojom se može u tako velikim razmjerima mijenjati Priroda? Tehnologija ima više i neke su već dobro razrađene, a mnoge još u fazi testiranja. O ovakvim testiranjima, međutim, nikada nećete biti informirani putem najutjecajnijih medija.

Tako nikada nećete čuti vijest da će se u nekom periodu nad vašim glavama, na primjer, obaviti operacija umjetnog stvaranja oblaka i izazivanja padalina, kako bi se poboljšao rod žitarica.

Ili nećete biti obaviješteni da će se razbijati nagomilani kišonosni oblaci nad predjelima gdje se očekuje berba malina, a koje su već sve prodate nekom velikom kupcu (transnacionalnoj kompaniji) pri čemu su i prodavač i kupac uzeli neke velike bankarske kredite. Kiša tu ne bi odgovarala.

Ili nećete biti obaviješteni unaprijed da će se u određenom šumovitom predjelu namjerno posjeći stabla i da će se u jednom kontroliranom procesu (niske oksidacije) zapaliti kako bi se iz drveta oslobodila određena količina prirodnog ugljičnog dioksida, a što će onda usisati specijalni usisavači i onda će specijalne mašine iz CO2 izdvojiti samo ugljen (biougljen). I to je bioinženjering.

Postoji i solarna radijacija koja uključuje umjetne vulkane koji služe da se pod visokim pritiskom u stratosferu izbacuju kemijske koještarije, da se izbjeljuju oblaci kako bi se skrenule "opasni" sunčeve zrake itd.

Nećete biti obaviješteni, ako živite na moru, da su u vodu ubačene određene količine algi koje navodno jedu ugljik iz CO2 i da je u vodu još ubačeno željezo (koje jedu bakterije) ili dušik te da je kemijski sastav mora promijenjen.

Naravno, vi ćete svakodnevno biti obavještavani o opasnostima koje vrebaju na našoj planeti uslijed povećanja CO2 u zraku, u zemlji te u vodi i sve je to spakirano u teoriju o globalnom zatopljenju.


"Mijenjanje" prirode

mijenjanje prirodeI pošto se geoinženjering navodno provodi protiv globalnog zatopljenja, takve operacije se kod laika prihvaćaju kao nužno zlo. Ali, 90 posto informacija koje danas dolaze iz medija su čiste dezinformacije. Dakle, nisu laži, već dezinformacije.

I ovako neki naučnici sada tvrde da povećanje koncentracije ugljik dioksida u atmosferi prije donose globalno zahlađenje, pa je konfuzija u naučnim krugovima očigledna. Najviše medijskog prostora zato dobivaju naučnici - štreberi koji kao papagaji ponavljaju ono što čuju na velikim svjetskim naučnim skupovima.

Važno je da se već odavno umjetno modificiraju zemljina površina, voda i atmosfera, pa samim tim i klima. Stvaranje umjetnih oblaka, kiše, poplava, snijega, potresa, sijanje algi i bakterija po oceanima i morima… spada u brojne projekte geo i bio inženjeringa.

Iako ne postoji kompletna bilješka o tome gdje je sve ovaj geoinženjering primijenjen u posljednjih 50 godina, iz javnosti dostupnih podataka vidi se da je vršen praktično svuda u svijetu, bilo kao  istraživanje ili eksperiment. Primjena ovih tehnologija u skladu je sa sotonističkom filozofijom, koja kaže da Čovjek ima pravo mijenjati Prirodu, ali su suprotne kršćanskom učenju i poganskom vjerovanju.

Geoinženjering kao oružje

poplave u svijetuU Indiji je 1967. izveden Projekt "Gromet" sa umjetnim stvaranjem kiše. Radila ga je američka vlada sa ciljem da se prekine velika indijska suša tog perioda koja je izazvala masovnu glad. Da li je i izazivanje suše bio dio projekta, nije poznato. Da je, ovakav čin  bio bi ravan ratnom djelovanju, pa je ovakva aktivnost i nazvana: ratovanje vremenskim prilikama.

Ali se zato zna da je u Vijetnamu, SAD od 1967.- do 1972. vršio operaciju modifikacije vremena sa ciljem da se produži period velikih padavina (monsunskih kiša) koje su napravile takvo blato da je transport žitarica stanovništvu bio onemogućen. Operacija je nazvana “OperationPopeye”. 
Od 1949. – do 1952. u Britaniji je vršen eksperiment nazvan "Projekt kumulusa".

Američko Ministarstvo obrane je 1951.-53. vodilo projekt nazvan "Artificial Cloud Nucleation Project" gdje se također radilo o modificiranju vremenskih prilika. Od 1952. do 54. vođen je i projekt SCUD kojim je američka vlada radila oblake i rasijavala ih duž istočne obale SAD-a.

Mogućnost mijenjanja vremenskih prilika i primjena geoinženjeringa nad neprijateljem u ratnim prilikama najbolje potvrđuje donošenje konvencije UN pod nazivom: Konvencija o modifikaciji životne sredine (Envoromental modification Convention) iz 1978. I ova konvencija takvu upotrebu u ratnim operacijama – zabranjuje.

Postojanje ovakvog dokumenta nedvosmisleno dokazuje da se vremenske prilike, mogu umjetno mijenjati, da se mogu izazivati i suše i kiše, poplave, visoki snježni nanosi, orkani, uragani, ali i potresi, te da takve tehnologije ne samo postoje već se nalaze u rukama, ne jedne vojne sile, već više njih.

Konvencijom UN-a o Biološkoj raznolikosti usvojenoj 2010., na sav geonženjering je zvanično stavljen moratorij. Ali, sila boga ne moli, te se i sve ove konvencije tajno mogu kršiti, pod uvjetom da se njihovo kršenje ne može dokazati. I običan narod koji o ovim tehnologijama malo zna to i ne može dokazati.

Zato je sav geoinženjering sada vješto zaklonjen iza borbe protiv “globalnog zagrijavanja”. U stvari geoinženjering je postao jedno perfidno oružje, ne samo za uništavanje neprijatelja, već i za stvaranje profita. I tu nema moratorija.

Eksplozivom do kiše

umjetna kišaŽelja da se klima u određenim regijama promijeni bila je oduvijek posljedica teških suša i gladi koja je u povijesti ubila i unesrećila ogroman broj ljudi. Famozna kuga iz Srednjeg vijeka je, po nekim naučnicima, bila samo posljedica velike suše i gladi.

Za razliku od pogana i kršćana koji su bili spremni plesati i pjevati moleći boga za kišu, praktični konkvistadori i sotonisti preobučeni u kršćane, zaposjeli su sjevernoamerički kontinent i naučili da sve uzimaju puškama i eksplozivom, a surovu prirodu američkih prerija su doživljavali kao neprijatelja.

Tako su nastale mnoge ideje kako natjerati kišu da pada u suhim predjelima Novog svijeta, a snijeg da se otopi na sjeveru samo da bi se narod (robovi) tu što više naselio na novom ogromnom staništu.

Tako je još za vrijeme  građanskog rata u SAD-u neko primijetio da kiša padne uvijek nakon velikih oružanih okršaja. Nekoliko naučnika je to povezalo sa velikom količinom barutnih isparenja, pa je predloženo da se to naučno ispita. Američki kongres je 1890. odobrio za to 90 000 dolara.

Obavljena su tako brojna testiranja sa velikim brojem eksplozija, dinamit je balonima dizan u zrak da bi se tu aktivirao. Sve je to nadgledao general Robert St. George De Renfort. Ali, nisu uspjeli naći okidač za kišu i eksperiment je propao.

Izvjesni profesor James Epsy je također u 19. stoljeću primijetio da velike oluje koje nose kišu nastaju uvijek nakon velikih prerijskih i šumskih požara. On je zato 1841. predložio da se stabla sagorjevaju svakih sedam dana tako što bi se poredala u razmaku od 20 milja duž šest stotina milja linije od sjevera do juga kako bi se prekinuo dug period suše koja je pogodila tada zapad SAD.

Charles Hatfield

Charles HatfieldNajgori eksperiment sa izazivanje umjetne kiše napravio je 1916. Charles Hatfield, koji se jednostavno poveo za tim da i on ponudi neko riješenje za ovaj problem vjerujući da će zgrnuti novac. A novac je čekao svakoga tko bi bio u stanju postati “čarobnjak za kišu”.

On je uz pomoć neke svoje tajne formule, koja je bila sačinjena od mješavine nekih dvadesetak kemikalija, dobio od gradske uprave Los Angelesa ugovor da im napravi kišu, jer je tvrdio da za to ima aparaturu koju je nazvao "akcelerator vlage”.

Tako je 1916. pred samu novu godinu krenuo napuniti kišom veliki gradski rezervoar blizu jezera Morena. Sagradio je blizu jezera 6 metara visok toranj i pustio da iz njega isparavaju njegove tajne kemikalije. Petog siječnja je zaista počela padati jaka kiša koja se nije zaustavila dva tjedna.

Ne samo da su se napunili svi gradski rezervoari, već su se riječna korita prelila, razorene su pruge, srušeni mostovi pod nabujalom vodom, pokidana je i uništena telefonska mreža. Kiša je prestala padati 20. siječnja, da bi se već 27. opet javila.

Dvadeset ljudi je poginulo, a u bujicama je napravljena šteta koja je procijenjena na preko tri milijuna dolara tadašnjih. Hatfield se pravdao da nije kriv, da je samo nastojao napuniti Moreno rezervoar, što je i učinio. Žalio se da mu za to iz gradske uprave nisu platili, pa ih je još i tužio.

Gradska vlast je, međutim, tužila njega i tražila da nadoknadi štetu i narednih 20 godina je trajalo suđenje, koje je sud na kraju prekinuo.

Bile su tu i druge geoinženjerske ideje. Na primjer, da se topla morska strujanja uvedu u sjeverni dio Amerike kako bi se tamo za 30 stupnjeva podigla temperatura ili da se u svemir postavi ogromno ogledalo, što je predlagao njemački inženjer Hermann Oberth,  preko koga bi se fokusirale sunčeve zrake i usmjerile na sjever.

Fascinacija ogledalom je bila prilična zbog spoznaje da bi se ogledalom od nekoliko stotina metara u presjeku mogla poslati na Zemlju fantastična toplina koja bi čak mogla topiti metal, paliti drvo i sl. Ovaj prijedlog datira iz 1929.

Ocijeni sadržaj
(6 puta ocijenjeno)
Molim Vas prijavite se ako želite komentarati članak

Alternativa.hr je vaš portal u alternativu namijenjen informiranju javnosti, poticanju zdravog i pozitivnog življenja, zajedništvu i sreći. Čitajte, gledajte i dijelite sadržaje te doprinosite širenju kvalitetnih informacija i ideja svojim dobronamjernim komentarima i člancima :)

 

alternativa fb stranice  alternativa google plus stranice  alternativa youtube stream