Za razliku od službene, alopatske medicine, koja različitim terapijskim metodama djeluje isključivo na simptome te smatra da je bolest izliječena kada nestanu ili se smanji intenzitet simptoma, homeopatija djeluje na organizam kao cjelinu te rješava osnovni uzrok bolesti  Izdvojena napomena: Ono što za alopatsku medicinu predstavlja bolest (simptomi) za homeopatiju oni predstavljaju korisne, specifične i individualne pokazatelje nastale neravnoteže u organizmu.

Ljudsko tijelo neprestano izvodi čuda; svakoga sata, minute, sekunde... Kako bi se održalo na životu, tijelo se neprekidno mora braniti od "vanjskih neprijatelja": bakterija, virusa, različitih otrova i alergena. Također, ono se mora kontinuirano na najbolji mogući način prilagođavati na različite vidljive i nevidljive utjecaje okoliša.  

Mudrost organizma

Upravo iz ovih razloga, ljudsko je tijelo razvilo vrlo sofisticirane mehanizme obrane i odgovore na vanjske napade. Tako, na primjer, povišena tjelesna temperatura funkcionira kao odgovor na bakterijsku ili virusnu infekciju. Ovi su organizmi vrlo neotporni na visoku temperaturu budući da ona usporava njihov rast i razmnožavanje. Sa sličnim ciljem djeluje i kompleksni mehanizam upalnog procesa kojem je glavni cilj da lokalizira mikroorganizme, ubije ih na licu mjesta, eliminira iz organizma u što kraćem vremenu, i na taj način spriječi njihovo daljnje prodiranje dublje u organizam.  Izlučivanje iz nosa ima vrlo određenu i svrsishodnu ulogu - izbacivanje mrtvih uzročnika prehlade te mrtvih bijelih krvnih stanica. Bol koja nam je neugodna, i koju želimo izbjeći, signal je organizma koji usmjerava našu pozornost na ozlijeđeni ili bolesni dio tijela koji je potrebno tretirati kako bismo ga vratili u prvobitno stanje. Tijelo stvara simptome kao način da se prilagodi stresu ili infekciji, ali i kao način obrane i konačnog iscjeljenja. Navedeni mehanizmi ne spadaju u područje svjesnog. Mi ne dajemo naredbu tijelu da učini određenu stvar da bi ozdravilo. Ono to radi automatski. Ti su mehanizmi nasljeđena mudrost koju smo razvijali milijunima godina kroz evolucijski razvoj (ta se mudrost ne odnosi samo na čovjeka već i na druga živa bića). Tijelo kao da točno zna kako da postupi u određenim situacijama. To su dobro uvježbani, mnogo puta uspješno ponavljani postupci. 
Čovjek je kroz dugi period života na Zemlji od same svoje pojave preživljavao upravo zbog te vrlo impresivne i učinkovite ugrađene sposobnosti organizma da se brani i prilagođava promjenama u okolišu. Ipak, u svakom pojedincu te su sposobnosti razvijene u određenim granicama, ovisno o genetskom materijalu nasljeđenom od prijašnjih generacija, kao i o makro i mikro uvjetima u kojima su se pojedini segmenti genetskog nasljedstva mogli razviti. 

Simptomi - mehanizmi obrane

Unatoč gotovo savršenoj građi ljudskog organizma, koji je u mnogočemu (ali ne i u svemu) superioran ostalim živim bićima, čovjek je ipak podložan bolesti i iz nje ne izlazi uvijek kao pobjednik. Također, ljudsko se biće ne može uvijek prilagoditi svakoj promjeni u okolišu. Dakle, ukoliko govorimo o čovjeku kao vrsti onda je to jedna od najprilagodljivijih vrsta u živom svijetu (s izuzetkom bakterija i virusa te nekih kukaca i glodavaca) koja je u stanju pobijediti gotovo sve bolesti.
Međutim, ukoliko govorimo o čovjeku kao pojedincu, tada možemo zamijetiti kako između pojedinaca postoje znatne razlike i vrlo širok spektar sposobnosti preživljavanja, učinkovitosti mehanizama obrane i prilagođavanja, tj. odgovora na stres. Simptomi predstavljaju optimalni odgovor tijela s ciljem najučinkovitije obrane i samoiscjeljenja. Simptomi su, dakle, prirodni, ugrađeni mehanizmi obrane te ih je besmisleno i štetno inhibirati. Tretmani koji potiskuju simptome, a koje tako često rabi službena medicina, mogu biti kratkotrajno uspješni, no oni će neizbježno zakazati u postizanju zdravlja jer takvi postupci nisu fiziološki. Tijelo nam govori da potiskivanje simptoma ne liječi osobu (osim ako izliječenjem ne smatramo kratkotrajni ili dugotrajni nestanak simptoma pod utjecajem kemijskih supstancija tzv."lijekova", kako na to gleda službena medicina). Ne samo da se simptomi vraćaju, već se vrlo često vraćaju u puno jačem obliku ili, što je još gore, ne vrate se isti simptomi, već se jave neki drugi, puno ozbiljniji.
Razumijevanje mudrosti tijela od presudne je važnosti za sve one koji se zanimaju za iscjeljivanje. Ignoriranje ove mudrosti vrlo često rezultira korištenjem tretmana koji ili nisu učinkoviti, ili su njihovi učinci kratkotrajni. Najčešće se radi o tretmanima koji su ograničeno učinkoviti, a uz to imaju vrlo ozbiljne i mnogobrojne tzv. "sporedne učinke" (ili popratne pojave), pa je omjer između korisnosti i štetnosti takvih tretmana vrlo nepovoljan.  Sporedni učinci  No, što su to zapravo sporedni učinci? Iako ovaj izraz djeluje prilično nevino, s farmakološke točke gledišta ne postoji takva stvar kao što je "sporedni učinak". Neka tvar, npr. lijek, jednostavno posjeduje različita djelovanja i mi zapravo razlikujemo ona koja nam se sviđaju od onih koja nam se takvima ne čine, te ova potonja nazivamo popratnim djelovanjima. Uzmimo primjer obične prehlade. Organizam se bori protiv virusa i u toj borbi velik broj bijelih krvnih zrnaca ugiba. Da bi se tijelo riješilo tog balasta ono stvara povećanu količinu sluzi u nosu, a krvne se kapilare šire kako bi se što više uginulih leukocita s probavljenim virusima mogli u što kraćem vremenu naći na mjestu gdje će ih sluz otplaviti iz organizma. To stvara osjećaj punog nosa, šmrcanje, te stalnu potrebu za išmrkavanjem. Ponekad je u taj proces uključeno i suzenje iz očiju, kao i učestalo kihanje - sve su to simptomi prehlade kojima se organizam što brže i učinkovitije nastoji vratiti u stanje zdravlja.  Pogledajmo sada kojim se sredstvima služi službena medicina u liječenju. Lijekovi, tj. kemikalije, svojim djelovanjem priječe stanice sluznice da stvaraju povećane količine sluzi te djeluju na sužavanje kapilara i na suzenje. Kada se ti simptomi utišaju, ili posve nestanu na kratko vrijeme, smatra se da je pacijentu bolje. Uistinu, pacijent više nema početnih simptoma, ali se zbog toga javljaju drukčiji simptomi kao što su glavobolja, mentalna tupost, pospanost, ponekad halucinacije i strahovi, poremećaji u ponašanju... Ti se simptomi nazivaju "sporedni učinci".
Međutim, ukoliko se prestanu trošiti lijekovi, simptomi se ponovno vraćaju, što se smatra povratkom bolesti. Sada to više nisu "sporedni učinci" lijeka, već organizam, oslobođen inhibitornih kemikalija tj. lijekova, ponovno uključuje provjerene, učinkovite mehanizme za savladavanje bolesti - simptome. Budući da simptomi predstavljaju važan mehanizam obrane organizma, prilikom liječenja je posve opravdano i smisleno koristiti metode koje podržavaju prirodnu obranu, umjesto onih koji je priječe. Homeopatija predstavlja upravo jednu od takvih metoda. To je način liječenja koji se temelji na holističkom (cjelovitom) pristupu pojedincu. Za razliku od službene, alopatske medicine, koja različitim terapijskim metodama djeluje isključivo na simptome te smatra da je bolest izliječena kada nestanu ili se smanji intenzitet simptoma, homeopatija djeluje na organizam kao cjelinu te rješava osnovni uzrok bolesti. Taj se uzrok uvijek nalazi u neravnoteži prouzročenoj različitim stresovima te urođenim ili naknadno stečenim "pogrešnim" reakcijama na izvanjske uvjete. Ono što za alopatsku medicinu predstavlja bolest (simptomi) za homeopatiju oni predstavljaju korisne, specifične i individualne pokazatelje nastale neravnoteže u organizmu.  

Remediji - homeopatski pripravci 

Homeopatski pripravci (remediji) uglavnom se izrađuju od minerala, biljaka i životinja. Budući da se osnovna supstancija prilikom izrade homeopatskih pripravaka postupno razrjeđuje dok se njezina koncentracija ne svede na vrlo niske, zanemarive vrijednosti, homeopatski pripravci nisu toksični, nemaju štetnih nuspojava koje su redovita karakteristika svih alopatskih lijekova (tzv. "sporedni učinci"), i ne izazivaju ovisnost.
Osnovna razlika između alopatske i homeopatske medicine jest u pristupu liječenju. Tako je načelo alopatske medicine da "liječi suprotnošću" tj. visoka se temperatura snižava, osipi na koži potiskuju se djelovanjem kortizona, gljivice i bakterije se ubijaju antimikoticima, antibioticima i sl. Homeopatsko načelo glasi "slično se liječi sličnim" (lat. similia similibus curantur), tj. neki se simptom ne potiskuje, već se na organizam djeluje nekim homeopatskim pripravkom koji na zdravoj osobi izaziva sličan simptom. Na primjer, ako neka osoba oboli od hunjavice ili oblika peludne goroznice sa suzenjem i pečenjem očiju, te curenjem prozirne tekućine iz nosa, tada će joj homeopat dati homeopatski pripravak crvenog luka "Allium cepa" koji, kao što je poznato, izaziva vrlo slične simptome kada dođemo u dodir s njime. Prema istom načelu djeluju svi homeopatski pripravci. Ukratko, homeopatski pripravci djeluju kao poticaj koji pokreće obrambene mehanizme u organizmu, pri čemu se mobiliziraju samoiscjeljujuće snage organizma koje liječe poremećaje koji se očituju kroz različite simptome prisutne na trima razinama: mentalnoj, emotivnoj i fizičkoj. Posebnost homeopatije je u tome što se ona može uspješno i bez opasnosti primjenjivati na osobama svih uzrasta, uključujući stare osobe, bebe i trudnice. Također, homeoptskim se pripravcima mogu uspješno tretirati životinje i biljke. Unutar homeopatskog načina liječenja postoje različite škole koje se razlikuju u pristupu i načinima uporabe pripravaka...