U zadnjem smo članku dali kratak pregled pristupa u iscjeljivanju te smo naveli više smjerova i disciplina koje koristimo u radu s klijentima. Zaključak je da je uz energetski rad bitno imati i znanje iz psihoterapijskih disciplina te smo objasnili koje su to discipline koje možemo integrirati u jedinstven i učinkovitiji način iscjeljivanja. Ovdje ćemo pokušati nešto više reći o energetskom radu te pojasniti neke osnovne postavke i zakone koje smatramo bitnima. Postoji mnogo kontroverzi i raznih tumačenja energetskog rada, koristi se mnogo različitih termina, naziva i tehnika, ali se vrlo rijetko može naći detaljniji opis onoga što se zapravo događa tijekom jedne seanse. Što je u biti važno za samog terapeuta-iscjelitelja? Čega on/ona mora biti svjestan? Što je bitno u odnosu s klijentom?

Uzemljenje - Grounding

Iako u različitim tehnikama iscjelitelji kanaliziraju energiju na različite načine, ili koriste svoje vlastite energetske rezerve, najučinkovitiji i najsigurniji pristup je kanalizirati energiju iz zemlje dižući je kroz svoj sustav i prenoseći je kroz ruke na klijenta. Učenje ovog načina energetske transmisije bitno je iz više razloga. Terapeut postaje kanal i može vrlo opušteno raditi, a da se pri tome previše ne umara. Da bi to postigao, terapeut-iscjelitelj mora raditi na vlastitom fizičkom, energetskom i psihološkom uzemljenju. Da bi mogao uspješno uzimati i propuštati energiju kroz svoj sustav i pritom imati snažan osjećaj uzemljenja, mora raditi na blokadama u svojim nogama, što uključuje niz specifičnih fizičkih vježbi kojima ojačavamo svoje noge i time postajemo energetski protočniji i jači. Sve to rezultira uzemljenjem i na psihološkoj razini - sposobni smo biti ovdje i sada te živjeti u materijalnom svijetu koji nas okružuje i rješavati sami vlastite probleme. Biti uzemljen u potpunosti znači biti prisutan u svome tijelu, biti svjestan svog energetskog potencijala i, također, imati zdrav osjećaj realnosti. Osobe koje nisu dovoljno uzemljene obično nemaju osjećaj prisutnosti u vlastitom tijelu ili u komunikaciji s drugim ljudima, i vrlo im je teško uspostaviti realan kontakt izvan svojih vlastitih projekcija stvarnosti. Izuzetno je važno da terapeut-iscjelitelj bude uzemljen u radu s klijentom jer mu to daje osjećaj vlastitog centra te mu pomaže da bude ovdje i sada te da na taj način stvori preduvjet za kvalitetnu suradnju s klijentom. Na Snowlion treningu se tijekom prve dvije godine školovanja izuzetna pažnja pridaje uzemljavanju. Niz fizičkih i energetskih vježbi, koje se na prvi pogled doimaju jednostavnima, mogu dovesti do iznenađujućih emotivnih procesa i spoznaje o tome koliko smo stvarno uzemljeni u svakodnevnom životu i koliko nas plaši biti prisutan u vlastitom tijelu i trenutku, te koliko vremena provodimo "ploveći" u sferama vlastito kreirane stvarnosti koja dolazi upravo iz osobnih strahova. Biti uzemljen na fizičkoj, energetskoj i, na koncu, na psihološkoj razini, temelj je bilo kojeg rada na sebi i vlastitog samorazvoja, na koje se kasnije nadograđuju drugi aspekti rada. 

Osjećaj visoke percepcije - High Sense Perception (HSP) 

Kod energetskog rada s klijentom, terapeut-iscjelitelj mora posjedovati i određene vještine. Jedna od najbitnijih je i razvijen osjećaj visoke percepcije (HSP) koji, nažalost, egzistira izvan naših pet osnovnih osjetila, iako pet osnovnih osjetila koristimo kao oruđe za HSP. Postoji nekoliko osnovnih načina percipiranja energije, njene kvalitete i kvantitete.

1. Vizualni - dijeli se na unutrašnje i vanjsko viđenje.

(1) Vanjsko viđenje je ono što smo u stanju percipirati vlastitim očima i na taj način dobiti određene informacije, kao što je sposobnost viđenja energetskih tijela. Obično se to viđa kao transparentna energetska vibracija u određenim bojama. Želim naglasiti da mi nitko od brojnih iskusnih iscjelitelja s kojima sam razgovarao nije potvrdio da je vidio cijelu auru sa svih sedam energetskih tijela. Najviše što se moglo percipirati su prva tri do četiri sloja. Da bi se usavršilo vanjsko viđenje bitno je dugogodišnje vježbanje i praksa. Način viđenja energetskog polja vlastitim očima se također da naučiti i ta je vrsta percepcije lakša za "vizualne" tipove ljudi, kao što su obično slikari, arhitekti i sl.
2) Unutrašnje viđenje je ono što možemo percipirati unutar našeg uma. Naravno, tu postoje zamke vlastitih projekcija nesvjesnoga, tako da terapeut-iscjelitelj mora znati razlikovati je li informacija autentična ili je to nešto iz njegovog nesvjesnog.

2. Kinestetski ili taktilni - najlakši i najprirodniji većini ljudi. Kod ovoga načina percipiranja koristimo svoje dlanove poput senzora i detektiramo vrstu energije, njenu kvalitetu te koliko smo sposobni ući dublje, dobiti precizniju informaciju. Ovim se načinom vrlo jednostavno može naučiti prepoznavati energetski blok u sustavu klijenta.

3. Auditivni ili slušni - najmanje korišten način percepcije energije. Postoji teorija da čovjek posjeduje "unutarnje uho" pomoću kojeg može čuti energetsku pulsaciju i na taj način doći do više informacija.

Kod većine ljudi moguće su kombinacije više načina percepcije, tako da vizualni i kinestetski mogu dati bolje rezultate nego korištenje samo jednog načina. Tijekom Snowlion treninga polaznici se obučavaju kroz sustav vježbi i demonstracija kako bi se usavršili u sva tri načina percipiranja energije. Tvrdnja da ljudi mogu naučiti vidjeti cijelu auru ili energetske centre (čakre) u detalje bila bi krajnje neozbiljna i neodgovorna. Polaznici u svakom slučaju uvelike poboljšaju svoj HSP, jačajući također vlastitu intuiciju te su u stanju puno jasnije razlikovati unutarnje informacije. Jačajući percepciju postajemo svjesniji vlastitih procesa u našim energetskim poljima te stječemo senzibilitet za okolinu i odnose s ljudima. Postajemo sposobni uočavati stvari ne samo u profesionalnom radu, nego i u svakodnevici, što nam daje jasniji i dublji osjećaj realnosti, a to nam daje mogućnost da manje ponavljamo greške i lakše vršimo procjene situacija, ljudi i odnosa.

Kontakt 

Učeći od mnogih iskusnih i uistinu vrhunskih terapeuta-iscjelitelja, obogatio sam osobno znanje raznim tehnikama. Tražeći što više informacija od njih, dobio sam odgovor da ako smo sposobni ostvariti stvarni, otvoreni kontakt s klijentom, pola iscjeljivanja je već napravljeno. Da bismo bili što uspješniji kao terapeuti i iscjelitelji, moramo stvoriti siguran prostor, a za to je nužno da steknemo povjerenje klijenta kako bi bio sposoban otvoriti se i aktivno sudjelovati u procesu iscjeljivanja. Ukoliko mi nismo sposobni ući u kontakt, malo je vjerojatno da će se klijent osjećati sigurno i dati nam priliku da dublje uđemo u terapiju. Osjećaj da smo prisutni u kontaktu, klijentu daje osjećaj sigurnosti i razumijevanja za njegov proces. Iako se radi u potpunoj tišini i klijent drži oči zatvorene, siguran sam da na određenoj razini osjeća da li smo u kontatku. U Barbara Brennan School of Healing, Rosalyn Bruyere i Snowlionu, način na koji se uspostavlja energetski kontakt je putem srca. Terapeut-iscjelitelj se iz svog srca povezuje sa srcem klijenta i "drži" tu vezu tijekom cijele seanse. Profesionalni termin za to je srčana veza (heart connection). Tijekom četverogodišnjeg treninga učimo se pravom kontaktu kroz rad na sebi i osvještavanje vlastitog psihološkog materijala te dolazimo do spoznaja o tome koliko je mnogim ljudima teško biti u istinskom kontaktu. Za mnoge ljude to može biti vrlo zastrašujuće ili bolno, ovisno o unutarnjoj psihodinamici i osobnom procesu razvoja osobnosti. 

Tehnike 

Namjerno neću govoriti o tehnikama i to iz vrlo jednostavnog razloga: ukoliko smo hrabri i sposobni raditi na vlastitom nesvjesnom fizičkom, energetskom i psihičkom materijalu tako da se uzemljimo, povećamo sposobnost percepcije i ostvarimo istinski kontakt, tehnike se nauče bez velikih napora. Ovo je osnova za profesionalno usavršavanje, ali i osobni razvoj. Iz ovog je vidljiva čvrsta veza između rada na sebi, osvještavanja i kvalitetnog profesionalnog angažmana. Također je bitno vidjeti koji su aspekti važni u procesu rada s ljudima, bilo to energetsko iscjeljivanje, klasična psihoterapija ili nešto treće. Ako terapeut-iscjelitelj nema razvijenu barem jednu od gore navedenih kvaliteta, sam rad postaje vrlo upitan i, zapravo, ne zna se da li klijent možda služi terapeutu za kompenzaciju osobnih nedostataka. Prolazeći kratko kroz ove tri komponente, vidljivo je koju odgovornost nosi terapeut-iscjelitelj, kao i obavezu kontinuiranog rada na osobnoj razini te stalno preispitivanje vlasitih poteza i djelovanja unutar terapeutskog odnosa.