POTISKIVANJE I SVJESNOST

U radu sa ljudima koristim neke metode transpersonalne psihologije već blizu dvadesetak godina, i vrlo mi je važno da na početku procesa pitam osobu da li želi i može prihvatiti tri aksioma duhovne znanosti, jer se i duhovna kao i sve druge znanosti baziraju na nekim aksiomima ( zakonima koji se ne dokazuju nego se uzimaju kao početna referenca i temelj za gradnju građevine odnosno te dotične znanosti ).

1. ZAKON AKCIJE I REAKCIJE ( SJETVE I ŽETVE ) ili popularno zvan  i zakon karme.                                                                                

2. ZAKON OGLEDALA ( PROJEKCIJE ) ili sve na što odreagiraš emotivno je tvoje, kao kada se gledaš u ogledalo i ne sviđaš se sam sebi, ali ti je ogledalo antipatično, jer nisi svjestan da si ti u ogledalu.

3. ZAKON REINKARNACIJE ili PRAVDE ( samsara ili beskonačni krug ponovnih rađanja i umiranja do uskrsnuća odnosno osvještavanja svoje istinske duhovne prirode ).

Nakon što podrobno objasnim sva tri zakona, i ukoliko ih osoba prihvati kao logične ( u najmanju ruku), tada je otvoren put za uspješan proces spaljivanja "psihološkog smeća"....štetnih emotivnih naboja kojima su nabijena sjećanja u nesvjesnoj memoriji ( kauzalni ili uzročni plan postojanja ).

Uzet ću  primjer jedne žene koja je bila kivna na svog muža i puna negativnih naboja prema njemu. U tijeku seanse kad se sjetila njega počela je pokazivati vanjske znakove ljutnje, srdžbe i udarala rukama po strunjači što je imalo značiti da je udarala njega kako mi je poslije iskomunicirala. Ovdje se dakle radi o nagazu na minu u beskrajnom minskom polju nesvjesnog uma ( chitta ), koja mina je ekplodirala sa posljedicama ženine reakcije. Ukoliko žena i dalje misli da je problem u njenom mužu a ne u njoj, tim lamatanjem i ljutnjom još će dodati ulja na vatru, iako će se imati neki privid olakšanja radi ispucavanja negativne energije. Taj štetan emotivni naboj koji ima prema mužu ostat će i dalje i ništa se neće promjeniti.

Da nije odreagirala emotivno i lamentirala psujući muža da je on za sve kriv, a da ne poznaje zakon ogledala, radilo bi se o potiskivanju što bi bilo vrlo loše. Dakle odreagirati ljutnjom i dalje vjerujući da je netko drugi kriv ili ne odreagirati, zbog straha ili situacije podređenosti na poslu, pa potisnuti ( progutati ) štetan naboj, jednako je loše. Treće rješenje koje se zove SPALJIVANJE VASANA sastoji se u O S V J E Š T A V A NJ U da je sve oko nas naša vlastita individualna projekcija i percepcija koja je upravo onakva kakva su i naša stečena, proživljena iskustva iz ovog i mnogih prošlih utjelovljenja.

Ne treba nikoga kriviti za naše neiskustvo i neupućenost , kao i nepoznavanje kozmičkih zakona i mehanizama funkcioniranja uma. Ne treba sve promatrati kroz prizmu krivnje već kroz prizmu -što sam siješ to ćeš i požnjeti, a ako si zaboravio što si posijao, pa ti se učini kad ti negdje nikne trnoviti grm, da je netko drugi kriv za to, s tim zaboravom se moraš sam pozabaviti i više ne sijati loše sjeme.

NITKO NAM NI ZA ŠTA U ŽIVOTU NIJE KRIV, I TKO OKRIVLJUJE BILO KOGA ILI BILO ŠTO DRUGO ZA SVOJE ŽIVOTNE PROBLEME I FRUSTRACIJE, BILO BI KRAJNJE VRIJEME DA PROUČI TRI GORE NAVEDENA ZAKONA I DA IH ZA SVOJE VLASTITO DOBRO  I SREĆU, PRIHVATI I ŽIVI PO NJIMA. UKOLIKO ĆEMO I DALJE KRIVITI I OSUĐIVATI DRUGE PA I BOGA ZA NAŠU SUDBINU, SAMO SEBI ĆEMO ČINITI LOŠŠE I JOŠ SE VIŠE ZAKOPAVATI U VLASTITI MULJ.

Jedno je primjetiti (registrirati) nečiju manipulaciju ili licemjerje, ali ne reagirati emotivno jer to nema veze s nama, a drugo je na isto emotivno reagirati. Prvo ukazuje pročišćeno viđenje stvarnosti kakva je, a drugi slučaj na neosvješteno viđenje stvarnosti i projekciju vlastitog smeća na vanjske situcije, okolnosti i osobe. Neka se svatko sam u sebi upita zašto uvijek slično ili isto reagira na neke obrasce koji mu se uvijek iznova u životu pojavljuju pa čak i prerušeni u različitim formama....pa zato da ih konačno PREPOZNA-OSVJESTI I INTEGRIRA U SVOJ SVJESNI UM.

Ako učini tako više mu dotični obrazac neće stvarati nikakve probleme, ali za to treba i hrabrosti za suočavanje s vlastitom sjenom i poniznosti prihvaćanja vlastitih mana i slabosti, a to se stiče ISKRENOM ŽELJOM ZA OSLOBOĐENJEM OD PATNJE jer koliko god mi projicirali vlastito psihološko smeće na druge, patnja će nas i dalje pratiti poput sjene dok ju konačno ne obasjamo svjetlom istinskog znanja o vlastitoj suštinskoj prirodi, prirodi čiste svijesti-BRAMANA(ATMANA) koja je samo promatrtač i svjedok i koja treba gospodariti vlastitom enrgijom-MAYOM SHAKTI, a ne biti u podređenom ropskom položaju ZBOG VLASTITOG NEZNANJA (Avidje).

Znanje ( Svjesnost, mudrost,Vijnana, Brahmajnana ) o vlastitoj istinskoj prirodi je PANACEA-lijek za sve bolesti proizašle iz neosvještenog, zavedenog i obmanutog uma. Imamo priliku svakodnevno u kontaktima s ljudima i životnim okolnostima, osvještavati i prepoznavati svoje reakcije te ih postepeno uz Božju pomoć integrirati na razini svjesnog uma i tako im oduzimati(spaljivati) štetan naboj koji samo nama stvara patnje, probleme i frustracije.

BRAĆO I SESTRE U DUHU BOŽJE LJUBAVI I MUDROSTI...S HVATIMO DA NE PATIMO...!!!