Znak oraliteta iskazuje se čak i onda kada ste kroz prikriveno moljakanje i nadalje pokušavali pridobiti tu osobu da vas prihvati i voli.

Vjerojatno ste u životu doživjeli da vas je ostavio partner, zanemario prijatelj ili da ste htjeli biti zamijećeni, prihvaćeni i podržani od nekoga, a ta vas je osoba ignorirala, možda čak i otvoreno odbacivala. Ako ste nakon takvih doživljaja dugo ostali “zalijepljeni” za to iskustvo te ste dugo patili, samoomalovažavali se ili samosažaljevali, tada zacijelo u svom karakteru imate nešto od oralnog obrambenog mehanizma. Znak oraliteta iskazuje se čak i onda kada ste kroz prikriveno moljakanje i nadalje pokušavali pridobiti tu osobu da vas prihvati i voli.

Kada nam se takve situacije učestalo ponavljaju, tada stječemo dojam da su ljudi, sudbina i život nepravedni prema nama, ili da s nama općenito nešto nije u redu. Korijeni takvih uvjerenja sežu u naše najranije djetinjstvo, u prve dvije godine života, kada smo učili puzati i izgovarati prve riječi i kada smo bili nemoćni i ovisni o majci. Osjećali bismo se blaženo i zadovoljno kada bi naša majka uspjela zadovoljiti sve naše potrebe za ljubavlju, toplinom, nježnošću i hranom, a bolilo bi nas, i bili bismo nesretni, kada iz nekog razloga to ona ne bi uspjela. Mi, kao bebe, nismo znali razmišljati u pojmovima linearnog vremena; npr., ako majka nije imala mlijeka pa nas nije mogla dojiti, ili ako bismo gladni plakali, tražeći time da nas zbrine i nahrani, a majka bi nam dobacila: “Strpi se još malo da objesim veš, pa ću onda doći...”. U toj dobi mi to ne bi razumjeli, samo bismo osjetili nervozu i napetost u njenom glasu jer se žurila da sve obavi na vrijeme, a to nam nije sličilo na topao i ugodan glas za kojim smo nestrpljivo čeznuli. Te minute plača i iščekivanja činile su nam se nevjerojatno dugima; osjećali bismo kao da napuštenost i odbačenost nikada neće prestati. Još nam je teže bilo ako smo se rodili prijevremeno, te smo mjesec ili dva proveli u inkubatoru, ili smo zbog neke bolesti kao bebe proveli nekoliko dana ili tjedana u bolnici, izolirani od majke. Djetetu od sedam mjeseci ne pomaže što mu mama na odlasku iz bolnice govori: “Ne plači, zlato moje, bit će sve u redu, sutra će tvoja mama opet doći!” Dijete ne razumije i ne zna što je sutra, već osjeća bol zbog ostavljenosti. Svaki trenutak plača je pun nade da će majka doći, kao i boli što se ona ne vraća. Tako ostavljena beba često plače do iznemoglosti, sve dok ne padne u san, a kada se probudi, nastavi tamo gdje je stala. Ako se takav doživljaj ostavljenosti nastavi kroz duže razdoblje, tada beba postaje ravnodušna te prestaje reagirati na majčin dolazak veseljem i srećom. Ona nauči ignorirati bol, čežnju i napuštenost, ali isto tako, ona izgubi i sposobnost užitka i sreće u ponovnom susretu s majkom. Kroz daljnji razvoj i odrastanje djeca zaboravljaju većinu doživljaja iz tog razdoblja života. Ono što im iz tog razdoblja ostaje i u odrasloj dobi životno je nezadovoljstvo vezano za doživljaje odbačenosti i napuštenosti, te osjećaji tuge i neispunjenih čežnji koji se učestalo i naizgled bezrazložno ponavljaju.

Tjelesna, voljna, osjećajna, misaona i duhovna razina oraliteta

U odrasloj se dobi oralitet na tjelesnoj razini često očituje kao mršavost ili slab mišićni tonus i pogrbljenost tijela. Čitav tjelesni izražaj može ostaviti dojam inertnosti, uvenulosti i klonulosti, što je vidljivo na priloženom crtežu br. 2. Crtež br. 1 shematski prikazuje razliku između idealnog i oralnog razvoja na tjelesnoj, voljnoj, osjećajnoj, misaonoj i duhovnoj razini (razvoj tih pet razina detaljnije sam opisao u prošlom članku). Dinamičnije aktivnosti odvijaju se prvenstveno u glavi. Volja se blokira, a osoba je u stalnom iščekivanju da drugi nešto učine za nju ili umjesto nje. Plitko disanje je također karakteristika oraliteta, koja je povezana s fiksacijom na osjećaje tuge i čežnje, koji su često vidljivi i u očima. Osjećajna aktivnost osobe s oralnom obranom prepuna je prikrivenih zahtjeva da od drugih dobije ispunjenje. Ako se ta osjećajna zahtjevnost prevede u misli, imala bi žaleće-optužujući ton, a glasila bi: “Želim da mi ti daš to... Daj ti učini umjesto mene... Vidiš da ja ne mogu... Ti si kriv što ja ne mogu... Daj mi to... Duguješ mi to...” Naravno, to je nesvjesni mehanizam i, kada se obrana aktivira, osoba toga nije svjesna. Druga osoba tu nesvjesnu osjećajno-energetsku glad osjeća kao iritantno i iscrpljujuće isisavanje energije, te zato reagira obrambeno, najčešće pokušajem bijega iz te neugodne situacije. Na taj se način trauma oralne situacije iz djetinjstva ponavlja uvijek iznova, a u našoj se psihi još snažnije učvršćuje krivo uvjerenje da su drugi, sudbina i život nepravedni prema nama. Osoba s oralitetom će svoju tjelesnu, voljnu i osjećajnu slabost kompenzirati pojačanom mentalnom aktivnošću kroz koju nesvjesno pokušava sebe staviti iznad drugih, racionalizirajući i opravdavajući svoje slabosti i osjećaj manje vrijednosti. Upravo je ta pojačana mentalna aktivnost, koja je povezana s otvorenošću čeone i tjemene čakre, kvaliteta koju osoba s oralnom obranom može koristiti kao svoju jaču stranu. Zbog tih će mentalnih kvaliteta osobe s ovom obranom biti talentirane za sve poslove koji zahtijevaju prvenstveno mentalnu aktivnost, primjerice, bit će dobri nastavnici, informatičari, knjigovođe, znanstvenici i sl., a osobine koje razvijaju njihov duhovni aspekt su sposobnost za objektivni uvid i mišljenje.

Izlazak iz obrane

Mentalna bistrina osobe s oralnom obranom može biti od velike pomoći pri radu s njenim zastojem. Najteži dio rada vezan je za izgradnju i održavanje snažnijeg tjelesno-energetskog protoka. Kolaps ili učestalo odustajanje od preuzimanja odgovornosti u održavanju dinamičnog i samostalnog funkcioniranja najveća je prepreka s kojom treba računati. Rad u grupi je dobar izvor podržavajuće i stimulativne enegije koja je osobi s oralnom obranom potrebnija nego osobama s drukčijim karakternim obranama. Naglasak na tjelesno-energetskim i ekspresivnim vježbama pospješuje punjenje i protok energije kroz tjelesno-energetski sustav, što u kontinuiranom radu povećava tjelesno-energetsku kondiciju osobe. Psihodinamički rad koji slijedi omogućuje osobi da na dubljoj osjećajnoj razini proradi svoje obrambene mehanizme i svoj sustav vjerovanja.

Ključne će teme psihodinamičkog rada biti odustajanje, žaljenje, klonulost i okrivljavanje drugih za vlastita nezadovoljstva i neuspjehe te preuzimanje odgovornosti za sebe i vlastite potrebe. Ovaj rad moguć je i kroz individualnu terapiju, međutim, iskustvo mi je pokazalo da osobe s oralnom obranom lako odustaju od individualnog rada uz izgovore da je predugotrajan, preskup, prenaporan, itd. Zbog toga ih u početku potičem da krenu s grupnim radom, a u individualni rad ih vraćam periodički, kada izgrade dovoljno tjelesno-energetske i psihološke spremnosti.

John Pierrakos, osnivač Core Energetics, tvrdio je da svatko od nas ima nešto oraliteta u vlastitom obrambenom sustavu, s čime se u cijelosti slažem. Stoga vas pozivam da ne okrivljavate sebe ako ste se prepoznali u nečemu od napisanoga, već da tom dijelu svog aspekta priđete s prihvaćanjem i otvorenošću.