Zakon hormeza glasi: za svaku tvar male doze stimuliraju, umjerene doze inhibiraju, a velike doze ubijaju.

Ono što najčešće zbunjuje liječnike, farmaceute i ostale, jest činjenica kako je moguće da tako velika razrjeđenja (tj. niske koncentracije aktivne tvari) koja se koriste u homeopatskim otopinama mogu imati bilo kakvo, a da ne spominjemo, čak i iscjeljujuće djelovanje. Potvrdu za takvo djelovanje možemo naći u Arndt-Schultzovom zakonu koji je ponovno drugi puta otkriven pod imenom - hormeza. Zakon glasi: za svaku tvar male doze stimuliraju, umjerene doze inhibiraju, a velike doze ubijaju.

Dakle, tu se radi o biološkom učinku vrlo niskih koncentracija uobičajenih supstancija na živim organizmima. Moderna farmakologija se drži podalje od područja vrlo malih koncentracija jer drže da one imaju mali ili nikakav utjecaj na žive organizme. Dugo se vremena smatralo da supstance imaju linearnu funkciju djelovanja proporcionalno s povećanjem koncentracije aktivne supstance. Farmakologija je usredotočila svoja istraživanja na područje ED50, što jest doza koja je smrtonosna za 50% ispitanih životinja ili, drugim riječima, to je doza koja daje 50% ukupnog ili maksimalnog učinka, a cilj je reducirati ju na razinu koja inhibira biokemijske i fiziološke funkcije, vodeći pri tome računa da se što je više moguće izbjegnu štetni učinci tj. nuspojave.

Izbjegavajući nepredvidljive i zbunjujuće rezultate koji se javljaju u području malih doza, farmakologija je usidrila svoje djelovanje i istraživanja u područje srednjih doza koje djeluju inhbirajuće, potiskujuće. To se vidi po tipičnim inhibirajućim farmakološkim proizvodima kao što su: antacidi, antibiotici, antihistaminici, antipiretici, itd. No, homeopatija bazira svoje djelovanje u suprotnom dijelu krivulje, u području malih doza i dalje ka sve većim razrjeđenjima koja odlaze i iza Avogadrovog broja. Upotrebom takvih razrjeđenja organizam je potaknut na upotrebu vlastitih, prirodnih, uravnotežujućih i samoiscjeljujućih mehanizama. Do sada je proveden veliki broj eksperimenata koji dokazuju postojanje hormeze. Ukratko ću navesti nekoliko primjera kako bih pojasnio o čemu se ovdje zapravo radi.

Eksperiment na biljci Mentha Piperita

Primjenom phosfona (sintetička supstanca za sprječavanje rasta kod biljaka), uočeni su suprotni učinci na rast ovisno o primjenjenoj dozi. Subjekt eksperimenta je bila biljka Mentha Piperita. Upotrebom velikih doza phosfona bilo je vidljivo predviđeno ponašanje biljaka koja se očitovala u smanjenom rastu, biljke su bile kraće, kompaktnije. No, kod upotrebe niskih koncentracija dobiven je suprotan učinak. U biljaka se pojavila stimulacija rasta i to neovisno na kojoj podlozi su biljke rasle, a postupak je ponovljen mnogo puta s istim rezultatima.

Još jedna interesantna studija je napravljena, ali ovoga puta na temu radijacijskog zračenja. Kineski su stručnjaci obavili istraživanje koje je obuhvaćalo djelovanje niskih doza radijacije na stanovništvo koje živi u dijelovima zemlje gdje je prirodno povišena radioaktivnost. U tom je području radioaktivnost tri puta veća od onog u kontrolnom području. Ukratko, učinak te povišene radioaktivnosti ogledao se u povišenoj razini djelovanja imunološkog sustava, povećavajući obrambeni mehanizam tijela u cijelosti. Unatoč tome što velike doze radioaktivnosti djeluju smrtonosno na organizam koji im je izložen, ovdje opet imamo pojavu stimulirajućeg djelovanja na organizam.

Jednostavna logika kojoj smo svakodnevno izloženi navodila bi na zaključak da ukoliko velike doze imaju smrtonosno djelovanje, tada smanjivanjem doze opada štetnost, sve dok više nismo u stanju detektirati bilo kakvo djelovanje (u ovom slučaju radijacije). No, vidimo da nije tako. Male doze djeluju stimulirajuće. U homeopatskom smislu najinteresantniji je eksperiment izveden od Boyda tijekom 40-ih  godina prošlog stoljeća. Za enzim maltazu je poznato da na njega velike doze živinog klorida djeluju inhibirajuće. Izmjerena je brzina enzima kod hidrolize škroba te je ustanovljeno da je upotrebom homeopatskog razrjeđenja živinog klorida 61x (razrjeđenje iza Avogadrovog broja) enzim maltaza statistički značajno ubrzao svoju aktivnost. Dakle, ovaj je eksperiment pokazao da homeopatski lijekovi djeluju prema Arndt-Schultzovom zakonu te da, isto tako, djeluju i na sam enzim.

Postoji velik broj kvalitetno dokumentiranih i objavljenih eksperimenata izvedenih diljem planete koji potvrđuju postojanje Arndt-Schultzovog zakona ili hormeze.

Homeopatija je otišla još korak dalje, pa ne samo da upotrebljava male doze koje su visoko razrijeđene, već se prilikom izrade homeopatskih sredstava izvodi sustavno protresanje koje dodatno potencira homeopatski lijek. Na taj se način dodatno pokreću još neki procesi koji spadaju u područje kvantne fizike što će biti tema sljedećeg napisa.

Da bi se stvar dodatno zakomplicirala, tako spravljeni homeopatski lijekovi prestaju djelovati linearno i predvidljivo te ulaze u kaotični režim ponašanja, što je opet tema za sebe.