Autor: John Pierrakos, MD

Tekst prevela i prilagodila: Enesa Mahić

Wilhelm Reich je spirale galaksija opisao kao mase koje se stapaju, povezuju, vibriraju i stvaraju nove energije. Ljubav je isto to - moćan, potpun izraz života u svemiru. U ljudskom biću ona spaja osjećaje, inteligenciju, tijelo i duh. Ljubav se spiralno kreće iz srži svake osobe, stapajući se, spajajući i vibrirajući energijom i svjesnošću. Osjećaj ljubavi treba biti usmjeren razumom i voljom - ljudsko biće ne može izraziti ljubav bez djelovanja. Ljubav po sebi jest čisti razum i inteligencija, ali se ne može pokrenuti, otvoriti ili razviti ako se osoba ne obveže da će voljno voljeti. Ljudsko biće ne može stvarno voljeti ako nema namjeru voljeti. To zvuči paradoksalno - s jedne strane znamo da je ljubav osjećaj, a s druge se čini da je namjera nužna da bismo se obvezali na “izvršavanje” ljubavi. Moramo željeti ljubav i izraziti svoju duboku čežnju za ljubavlju, inače će nam razum govoriti: “Ako volim, bit ću ranjiviji. Partner će imati moć nada mnom.” Iza toga se krije strah da ćemo biti osiromašeni i iskorišteni. Stoga doista morate podrediti svoj um i volju činu ljubavi.

Snaga i moć ljubavi
Kada nemamo ljubavi, u sebi osjećamo duboku odvojenost, depresiju, tamu. Osjećamo da smo žrtve te smo ogorčeni i okrivljavamo druge. Tada osjećamo prazninu vlastitog života, bez obzira na sva znanja koja smo u životu stekli. Znanje čovjeka koji je izumio atomsku bombu i bacio je na milijune ljudi s namjerom da ih uništi je znanje bez ljubavi. Moć ljubavi je senzacija na svakoj razini - toliko je moćna da osoba koja voli ostaje u stanju zdravlja, uzbuđenja, vibracije. Mišići su zategnuti, disanje je otvoreno, obrazi su ružičasti, srce pulsira. Sve su te biološke reakcije vrlo različite od lica mržnje - osoba koja ne voli je blijeda, povučena, bez energije, sivkasto-žućkastog lica. Bitno je razlikovati ljudska poimanja ljubavi. Ljudi mogu voljeti drveće, svemir ili velike ideje, a da pri tome ne vole sebe. Ako ne volite sebe, tada je vrlo teško voljeti i druge ljude; ako mrzite sebe, mrzit ćete i druge. Svaki osjećaj, pozitivan ili negativan, pun ljubavi ili mržnje, mora pokrenuti i sve druge osjećaje. Ipak, osoba može, makar prividno, sebe previše voljeti.
Takvo samoljublje nije u skladu s ljubavlju za druge. Osoba sebi udovoljava: “Moram se oblačiti u neobičnu odjeću. Moram puno jesti.” Takvo udovoljavanje sebi ne dozvoljava nam da vidimo da smo u drugim područjima života vrlo negativni i puni mržnje. Udovoljavanjem izbjegavamo osjetiti da smo žrtve, da smo nečega lišeni. Ljubavna sila i kretanje su uravnoteženi, samodisciplinirani, iskreni, čvrsti i nježni. Ako smo u neravnoteži, čvrstoća često postaje mržnja prema samome sebi, a nježnost može postati slabost i popuštanje. Ljudi koji mrze sebe su u zatvoru; mržnja je bolest, ljubav je zdravlje i istina.

Otkrivanje ljubavi
Da bismo iskusili ljubav, prvo moramo iskusiti, shvatiti i razriješiti bolest. Da bismo dosegnuli stanje ljubavi, prvo moramo tražiti istinu ljubavi u  njezinoj iskrivljenosti: mržnji i odvojenosti. Osoba prvo mora otkriti gdje se buni protiv života. Kada otkrije i prihvati sve što postoji u njoj, osoba stvara mogućnost da se ljubav izrazi prirodno i organski.  Jednom kada obavimo taj “pripremni rad”, ljubav se otkriva i osoba mora usmjeriti svoju namjeru, posvećenost i volju da je i provede u stvarnost. Srce se otvara i rastvara blokade koje popuštaju pred užitkom stvaranja. Mnogi se ljudi boje da neće moći izdržati ljubav, glas u njima kaže: “Ne zaslužujem to.”

Srce se zatvara zbog straha, jer otvaranje ljubavi također otvara osobu za stvarnost, što uključuje i strah od gubitka onoga što nam je najdraže. Budući da se bojimo preuzeti odgovornost za život, krivimo druge za vlastitu mržnju, strah ili manjak ljubavi i ispunjenja. Stoga moramo mrziti i te druge osobe. Osoba može istražiti tu mržnju i strah od ljubavi tako da bude iskrena prema sebi. Svoju srž punu ljubavi možemo dosegnuti samo ako uđemo i prođemo kroz razine naše mržnje i negativnosti. Zapitajmo se u meditaciji: “Koje svoje osobine trebam mrziti? Kako tu mržnju projiciram na druge? Što je izvor te mržnje? Kako ta mržnja prema sebi sadrži i ljubav?” Zatim možete istražiti načine na koje volite sebe - svoj um, tijelo, osjećaje i duh. Jednom kada duboko shvatimo kada, kako i zašto mrzimo, tada možemo otkriti ljubavnu snagu koju smo otcijepili od glavne struje.

Ljubav je pulsirajuća snaga. Biološki i energetski, ona je kao žareća peć koja zrači i sve više zagrijava. Ljubav ništa ne traži, ona samo zrači i prodire. Mi volimo svoga brata ili sestru, ne zato jer ih trebamo ili zato jer će nam oni dati nešto zauzvrat, već jednostavno zato što ih volimo. U svojoj esenciji, ljubav je stanje bivanja, tjelesno, mentalno, osjećajno i duhovno. Srce nisu dvije protusile koje zaustavljaju jedna drugu, već dvije krivulje koje se spajaju, tonu jedna u drugu i stapaju se. Srce koje voli zrači valovima prelijepih boja i preplavljuje ljudsko biće porukama. Ljubav je stanje stvaranja.

(Tekst je preveden iz knjige “Core Energetics”, dr. Johna Pierrakosa, u izdanju “LifeRhythm Publications” - www.liferhythm.com).