Qi kung taoistička yoga i kundalini energija

Mladen Čunčić

Srijeda, 20.02.2008

Qi kung taoistička yoga i kundalini energija Stanje u kojem je osoba postigla potpunu kontrolu nad kundalini energijom u Indiji se naziva “samadhi”, u budizmu “nirvana”, u taoizmu “tao”, a na Zapadu će Frojd to nazvati “oceanom osjećanja”. U tridesetim godinama prošloga stoljeća, hatha yoga je postala poznata po cijelome svijetu. No, tek u šezdesetim i sedamdesetim godinama počela se razvijati ka višem stadiju yogijskog razvoja, u kojemu se javlja fenomen buđenja kundalini energije. Kundalini energija se očituje kao iznenadno oslobađanje neizmjernog rezervoara kreativne energije koja dovodi ljudsko biće u stanje više svijesti i daje mu jedinstvenu kreativnu sposobnost. Stanje u kojem je osoba postigla potpunu kontrolu nad ovom kozmičkom energijom u Indiji se naziva “samadhi”, u budizmu “nirvana”, u taoizmu “tao”, a na Zapadu će Frojd to nazvati “oceanom osjećanja”.  U Indiji je kundalini energija simbolično predstavljena u obliku zmije koja se budi iz dubokog sna i podiže od baze kralježnice u spiralnom kretanju kroz sedam energetskih čakri, pročišćavajući i deblokirajući moć svakoga centra kroz koji ona prolazi. Ta ista zmija također je bila univerzalni simbol mudrosti i liječenja i u Egiptu. Gotovo na svakoj statui egipatskog faraona nalazi se prikaz zmije koja izlazi iz faraonova trećeg oka. Današnja zapadna medicina zadržala je liječnički simbol stare Grčke - dvije zmije koje se spiralno uzdižu oko štapa. Taoisti u Kini poštuju mudrost zmije, ali tao simboliziraju apstraktnije - s yin i yang simbolima koji su postavljeni jedan oko drugog formirajući spiralu, odnosno, sugerirajući spiralno gibanje. Obratite pažnju na to kako taoistička yin i yang spirala tvori krug, dok je u tradicionalnom hinduističkom prikazu smjer kundalini zmije od dolje prema gore, odnosno, nižeg prema višem. Simbolična razlika pretvara se u pravu razliku kada se ima u vidu meditativni pristup usmjeren ka buđenju i oslobađanju ove kozmičke energije. Hindu jogiji naglašavaju podizanje energije do više trencendentalne razine, dok qi gong majstori naglašavaju harmoničnu cirkulaciju ove energije između čakri i radije ističu postizanje savršene ravnoteže između yina i yanga, sila unutar tijela, negoli iskakanje iz ljudskog oblika u božansko stanje. Potreba za ukorjenjivanjem Za qi gong majstora nije bilo dovoljno jednostavno znati da tao (najviše stanje jedinstva) postoji. Problem je bio kako postići iskustvo toga u sigurnom i sistematičnom, provjerljivom i upotrebljivom obliku. Vježbač je podizao svoju svijest prema nebu, ali s istovremenim, podjednako dubokim ukorijenjivanjem u zemlju. Ova potreba za ukorjenjivanjem karakterizira razvoj qi gonga (taoističke yoge). Qi gong nije ništa drugo do yoga u pokretu s naznakom na liječenju i eliminiranju bolesne energije. Za razliku od indijske yoge, u qi gongu vježbačeva stopala nikada ne napuštaju zemlju, povećavajući time ukorijenjenost u energiju zemlje i čuvajući se od navale prevelike kundalini energije u glavu. Prevelika energija u glavi često dovodi do iluzije o duhovnom napretku, poznate pod nazivom “spiritualna uobraženos”t. Na sličan način, yogiji često vode energiju u čakre glave, ali bez uklanjanja tjelesnog oklopa - napetosti u tijelu. Oni obrazlažu da im glava pulsira od viška energije, što im neki put daje iluziju kozmičke jasnoće, ali napredak ka punoj cirkulaciji kozmičke energije tako se ne ostvaruje u pravoj mjeri. Qi gong sistem nas čuva od navedenih opasnosti jer se u meditaciji mikrokozmičke orbite (jedna od temeljnih vježbi u qi gongu) energija ne zaustavlja u gornjim čakrama (vrh glave), već se njome kruži tijelom.

Zadnja Promjena ( Utorak, 16.03.2010 )