Nedjelja je. Prohladno listopadsko jutro. Upravo sam se vratila iz šetnje sa svojom kujom. Tako je radosna kad slobodna trči livadama i šumama kraj moje kuće. Pomišljam na mnoge druge pse, zatvorene u male boksove ili privezane na lanac, koji nemaju tu sreću.
Sretna sam što sam, unatoč teškom djetinjstvu, bila okružena ljudima koji su me učili cijeniti život, druge ljude i druga živa bića. Blagoslovljena sam osjećajem ljubavi i suosjećanja kojemu me odmalena učila moja baka. Rasla sam uz patke, kokoši, mačke, zečeve i naučila koliko je neizmjerno blago u njima i koliko mnogo mi, ljudi, najrazvijenija vrsta na ovom planetu, možemo od njih naučiti.
I onda se pitam: hoće li ta šuma kojom danas šećem biti još uvijek ovdje za nova pokoljenja koja dolaze?

Ili će je posjeći kako bi izgradili još jedan veliki poslovni centar? Hoće li naša djeca biti suočena s opadanjem životnih standarda i nestašicama koje su predviđene ako se svjetsko stanovništvo nastavi udvostručavati u svakom naraštaju? Kakav će život imati u svijetu u kojem ima toliko mržnje i nasilja?

Kada mi dođu ovakve misli, podsjetim se da živimo u mnogo boljem svijetu od onoga otprije sto godina. Podsjetim se na uspjehe svih onih žena i muškaraca koji su slijedili svoje vizije boljega svijeta. Podsjetim se da, usprkos sadašnjem nazadovanju, imamo snažan pokret prema partnerstvu diljem svijeta. Podsjetim se da nisam sama, da već milijuni ljudi slijede partnerski put bez potrebe da ga imenuju i to me tjera da uputim poziv svima vama da se priključite najbrže rastućem pokretu danas - pokretu koji uključuje suosjećanje, ljubav i suradnju naspram hijerarhije, potlačivanja, autoriteta i dominacije.

Sedam ključeva odnosa
U našem životu postoji sedam ključeva odnosa. Prvo je naš odnos sa samim sobom. Drugo su osobni odnosi. Treće su naši poslovni odnosi. Četvrto su naši odnosi s državnom zajednicom. Peto, međunarodni i multikulturalni odnosi. Šesto je naš odnos s prirodom i našim okolišem. I sedmo su naši duhovni odnosi.

Za sve odnose postoje dva različita obrasca: (1) obrazac partnerstva i (2) dominacijski obrazac. S učenjem prepoznavanja tih obrazaca možemo osobno i skupno utjecati na ono što se događa nama i oko nas.
U (1) dominacijskom obrascu netko mora biti na vrhu, a netko na dnu. Oni na vrhu kontroliraju one ispod njih. Počevši od djetinjstva, ljudi uče da se bez pogovora pokoravaju naređenjima. Uče nositi u svojim glavama grubi glas koji im govori da nisu dobri, da ne zaslužuju ljubav, da trebaju biti kažnjeni. Obiteji i zajednice su zasnovane na kontroli, a ona je izričito ili bezuvjetno podržana krivnjom, strahom ili snagom. Svijet je podijeljen u skupine izvan kojih su svi oni koji su drukčiji neprijatelji koji trebaju biti pokoreni i uništeni.

Nasuprot tome, (2) partnerski obrazac podržava uzajamne odnose pune poštovanja i skrbi. Budući da nije potrebno održavati strogi red kontrole, ne postoji ugrađena potreba za zlostavljanjem i nasiljem. Partnerski odnosi oslobađaju naše unutarnje mogućnosti da osjetimo sreću i pružimo je drugima. Oni nam omogućavaju da rastemo mentalno, emocionalno i duhovno. To vrijedi za pojedince, obitelji i društva u cjelini. Sukob je mogućnost da se uči i stvara, a moć provodi kroz davanje drugima prije nego kroz oduzimanje.

Ponekad ljudi okrivljuju roditelje zbog svojih problema. No, naši roditelji nisu izumili svoje običaje. Oni su ih naučili od svojih roditelja koji su ih naučili od ranijih naraštaja koji se protežu unatrag u našu kulturnu povijest. Pogledamo li tu povijest, uvidjet ćemo da mnogi naši običaji, bili oni osobni ili skupni, potječu iz ranijih vremena kada su svi morali naučiti pokoravati se “snažnijima” bez pogovora. Dominacijski obrasci i običaji koje smo naslijedili priječe put ka ispunjenijem životu i boljem svijetu.

Rođeni smo kao ljudi i kao takvi dobili smo na dar nevjerojatnu sposobnost promjene. Ljudski se um može vinuti u nezamislive visine. Priroda nas je obdarila nevjerojatnim mozgom, ogromnom sposobnošću za ljubav, neobičnom kreativnošću i jedinstvenom sposobnošću da učimo, mijenjamo se, rastemo i planiramo. Nismo rođeni s nezdravim navikama koje nosimo sa sobom. Morali smo ih naučiti. Stoga ih se možemo i odučiti te pomoći i drugima da to učine.