Goran Karan: Ima Boga

Interview

Petak, 01.02.2008

O neuobičajenim i nesvakidašnjim temama razgovarali smo s našom popularnom estradnom zvijezdom, Goranom Karanom. • Svi znaju za Gorana Karana, glazbenika i pjevača, no, htjeli bismo ovom prilikom saznati nešto posebno o Vama. Kakvo je drugo Ja, alter ego Gorana Karana? O čemu Goran Karan razmišlja nakon brojnih koncerata kada ostane sam u hotelskoj sobi negdje iza ponoći? Goran Karan nema dva Ja, ima ih nekoliko. Mislim, da ih ima najmanje četiri... Poanta je u tome koji je od njih u prvome planu. Smatram da je vrlo važno kroz naše materijalno iskustvo, a uz to i duhovne spoznaje, koje ne bismo nikako trebali zaobići, uključiti koje to “drugo Ja” trebamo uključiti u određenoj životnoj situaciji. Na primjer, onaj nemirni Goran Karan je onako vragolast, pomalo djetinjast, i najpogodniji kada se treba malo zaigrati. Upravo takav je najbolji za pozornicu. No, onaj drugi ozbiljniji Goran Karan, poput zamišljenoga filozofa, više je nekako privatna stvar. Hoću reći, kao što sam već spomenuo, trebamo samo znati kada ćemo kojega staviti u prvi plan. A nakon koncerata, hmm... Teško je tada razmišljati. To su vrlo veliki emocionalni momenti - pun sam impresija i osjećaja. Kada završi koncert, nakon njega najčešće nisi nizašta. Tada mi se često javi potreba za opuštajućom meditacijom. Samo mi dođu onako, iz nutrine, one nježne riječi - Hare Krišna... • Danas se dosta priča o izvanzemaljcima. Snimljene su brojne serije i filmovi koji se bave takvim temama. Tu su i brojni autori sa svojim knjigama, svjedoci koji govore o otmicama... Što Vi mislite o tome? Postoji li život negdje gore? Postoji život i gore i dolje. I unutra, pa i vani život postoji. Na svim je mjestima. Moje mišljenje je da život postoji na svim stranama univerzuma, a takvi su mi zaključci izbrušeni kroz Gaudiya vaišnava literaturu (op.a. duhovna tradicija zasnovana na monoteističkom aspektu Boga, nastala u drevnoj Indiji). Svugdje ima života. Koliko god nam to bilo teško prihvatiti, mi živimo točno tamo gdje zaslužujemo u ovome životu. Tako nam je, kako nam je. Sami smo kovači svoje sreće što, doduše, nije razlog za depresiju. Ako netko želi bolje odredište, onda se mora ponašati više u skladu sa svemirom i njegovim zakonima. • Gorane, što je za tebe istinska sreća? Kako bi glasila tvoja definicija one prave iskonske radosti? Sreću moraš upoznati. Istinska sreća je mjesto gdje osjećaš ljubav od glave do pete, a da se ne moraš pretvarati u ono što nisi. Mislim da je istinska sreća mjesto gdje ću se naći sa svim osobama za koje sam mislio da sam ih izgubio. • Poznato je da ste vegetarijanac. Zašto? Postoje moralni, religiozni, filozofski, etički i osobni razlozi za to. Svaki od njih bi zahtijevao jedan veći elaborat, ali, onako ukratko, recimo da je mesožderstvo nasilje i da ja ne moram ubiti neku kravu ili svinju da bih se prehranio. • Evo jednog zanimljivog pitanja. Biste li se pristali podvrći regresiji ili hipnozi, i saznati nešto više o svojim prošlim životima? Jedan dio mene bi, ali drugi dio baš i ne bi. Ako prihvatimo kako je ovaj život neki stupanj napretka na ljestvici evolucije, onda ne želim znati što sam bio prije. O smislu i svrsi procesa kojega prakticiram mislim sve najbolje • Bavite li se nekom meditativnom tehnikom ili duhovnim procesom? Kakvo je vaše općenito mišljenje o tome? Pokušavam mantrati maha-mantru na japa-mali, vaišnavskoj brojanici. O smislu i svrsi toga procesa kojega prakticiram mislim sve najbolje, no, o svome mantranju ne mislim baš tako. Tu bi se trebalo mnogo toga popraviti, a nadam se kako ću, u što skorije vrijeme, na tome doista i poraditi. No, pitali ste me za moje mišljenje o meditaciji i duhovnosti. Pa, mislim da bi svaka osoba trebala naći neki svoj put. Nije sve za svakoga, ali finalno odredište i krajnji potencijal nam je svima nekako sličan. Barem ja tako mislim. Svatko bi morao poraditi na tome. Hm... Možda je ovo “morao” na ovome mjestu malo previše gruba riječ. Prikladnije su riječi: mogao bi, trebao, ili bilo bi dobro. • Sigurno Vam nisu strane riječi karma, reinkarnacija, ponovno utjelovljenje, život nakon života... Vjerujete li Vi, Gorane, u karmu i reinkarnaciju? Vjerujem, jer to je najbolji dokaz da Bog postoji, i da bude pravilan i ravnopravan prema svima. Pogledajte samo, ako se netko rodi bez noge, a ja se rodim s obje, onda se ja mogu osjećati pomalo krivim, jer očito nismo svi u trenutku rođenja krenuli s iste točke. Ako netko kaže toj osobi kako je njezina hendikepiranost poseban vid Božje milosti, nisam baš siguran da bi ona tako lako prihvatila to mišljenje. Možda bi joj neko drugo objašnjenje bilo draže i prihvatljivije. No, meni ovi suptilni zakoni zvuče jako logično, i imaju neku svoju dubinu. Nekako imam osjećaj kao da sam se s time već bavio, negdje, davno, u nekoj prošlosti, i to baš o tome o čemu ste me pitali. I sada se u životu bavim time, a to je započelo otprije nekih dvanaest, trinaest godina. • Kako uspijevate uskladiti prakticiranje duhovnog života i Vašu glazbenu karijeru? Metodom dugotrajnih uvjetovanih pritisaka. Vidite, glazbeni život nije ujednačena situacija, pa kada sam kod kuće onda sam izrazito dosadan tip koji ide spavati u 22:00 sata. Tada sam osoba kojoj je dosta svjetla i publiciteta. A kada sam na putu, onda sam na putu. Prednost stalnih putovanja je u tome što možeš steći brojna dublja iskustva, razmišljati dosta o duhovnom životu... U Splitu je lakše živjeti, ali teže mantrati. • Nedavno smo bili prisutni Vašem nastupu u “Lisinskom”, kada ste kao gost programa izveli nekoliko indijskih duhovnih pjesama. Namjeravate li možda izdati album s takvom vrstom glazbe? Nadam se kako bi se to u budućnosti doista moglo dogoditi. Budući da se time bavim i privatno, postojale su neke ideje glede toga. No, ne bih htio s time izlaziti, niti davati neka obećanja, dok ne osjetim da sam za to u cijelosti spreman. Jednostavno, želim to napraviti na pravi način. • Što biste, na kraju ovoga razgovora, poručili čitateljima? Ima Boga, i držite se! Želim vam svima sve najbolje!

Zadnja Promjena ( Petak, 09.04.2010 )